Koncert suvremene glazbe UMAS-a

Studenti i profesori splitske akademije vrlo su aktivni pred kraj drugog semestra tekuće akademske godine u prezentaciji rada i djela pred publikom. Od 21. do 23. svibnja održali su drugo izdanje Festivala UMAS, u sklopu kojeg je centralni dio glazbenog odjela akademije bio koncert u Hrvatskom domu Split.

Iako su na programu koncerta bila zastupljena i djela studenata kompozicije završne godine, Šimuna Čarlija Botice i Lukše Vučića Montane, njihov profesor Ivan Božičević želio je dovući vodu na svoj mlin. Skladatelj, orguljaš i jazzer Ivan Božičević uz Mješoviti zbor UMAS-a, pod vodstvom Sare Dodig Baučić, priredio je koncert suvremene glazbe s djelima za zbor i orgulje uz podršku UMAS-a i voditelja Odsjeka za glazbenu kulturu i umjetnost pri Sveučilištu u Splitu Pere Prosenice.

vizual koncerta

Zamišljen kao poligon za demonstraciju studentskih skladbi za zbor i orgulje, koncert je prerastao u zaokruženu, posebnu i nesvakidašnju glazbenu večer 28. svibnja u konkatedrali svetog Petra, koja osim orgulja pruža i zahvalnu akustiku zborskim pjevačima. Božičević se pokazao kao idealan mentor studentima skladanja koji su „ispekli“ zanat te pronašli vlastiti i može se reći već prepoznatljiv skladateljski potpis. Šimun Čarli Botica dao je glas zboru u a capella skladbi, dok je Lukša Vučić Montana orguljama i zboru priključio i saksofon.

Osim suradnje s raznovrsnim glazbenicima te inzistiranju na izvođenju djela pred publikom, za koju su u konačnici i pisana, Božičević je svojim studentima, ali i svim prisutnima, održao i važnu lekciju o promišljenom konceptu koncertnog programa, koji je zasebna umjetnička komponenta. Skladbe se mogu usporediti s pričama prezentiranim kroz organizirani zvuk putem medija za proizvodnju zvuka, instrumenata, ljudskog glasa i tijela, dok koncert postaje poput zbirke priča. Ivan Božičević kroz koncerte donosi promišljenu naraciju pa ni ovaj nije bio izuzetak. Vrijedna je to pouka za studente, ali i sve prisutne, koju, kao i sve ostale, Božičević ne iznosi ex cathedra već primjerom i djelom.

Izvođači su, nažalost, bili brojniji od publike koju su poveli na duhovno putovanje suvremenim glazbenim djelima. „Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja, zvonila su za živote i za zadnja putovanja“, zvona moga grada i zvonika sv. Petra zvonila su i za početak ovog koncertnog putovanja, oglasivši se i u centralnom dijelu programa tik pred petu od devet skladbi s programa. U opusu Ivana Božičevića među izvođačima mogu se susresti i tibetanske zdjele, a crkvena zvona koncerta suvremene glazbe kao da su integrirana u sam umjetničko-spiritualni događaj podsjećajući na tematsku povezanost.

Pritom naglasak nije isključivo na katoličkom vjerskom konceptu već na individualnoj duhovnosti u koju su svi prisutni bili pozvani uroniti. Zato posebno treba i zahvaliti i župniku konkatedrale, don Mislavu Šaškoru, na susretljivosti i otvaranju vrata sakralnog prostora.

Fanfare Kennetha Leigtona, u izvedbi Ivana Božičevića na orguljama, u pompoznom i masivnom zvuku orguljskih registara signalizirale su početak glazbene svečanosti karaktera shodnom slavlju pri rađanju svake nove duše. Ona potom dobiva glas u skladbi fra Bernardina Sokola Pod križem. Mješoviti zbora UMAS-a demonstrirao je aktivan piano i vješt dinamički rast do voluminoznog fortea uz konstantno razgovijetnu dikciju, nakon kojeg je uslijedio smiraj i meditacija uz Pari intevallo za orgulje solo Arva Pärta.

Poput života, koji je putovanje naizmjenično ili istovremeno ispunjeno srećom i radošću, tugom i boli, mijenjala se  i dinamika koncertnog programa. Pred Zbor UMAS-a prošlogodišnji dobitnik stimulacije za mlade skladatelje HDS-a iz Fonda Rudolfa i Margarite Matz, Šimun Čarli Botica, iznio je tehnički zahtjevnu partituru. Pater noster napisao je još 2022. godine te je na 17. Međunarodnom festivalu zborske glazbe Cro patria odabrana za izvedbu, dok je njegova skladba Salvum me na istom izdanju festivala osvojila Zlatni Canticum novum. Iako molitva poziva na meditaciju, Botica kroz Oče naš donosi očaj, vapaj u kriku i kritiku konzumerizma.

Šimun Čarli Botica na Ciklusu mladih glazbenika mo. Vinko Lesić / foto: Maja Prgomet

Inspirirana ratom u Ukrajini, koji je, nažalost, još uvijek aktualan, ovo djelo Boticu prezentira i kao skladatelja senzibiliziranog s aktualnim političkim i socijalnim zbivanjima. „Želio sam donijeti mentalnu sliku osobe koja moli Oče naš dok stoji zatočena za vrijeme bombardiranja u strahu, kao zadnji jecaj nade. U repetitivnom dijelu, gdje se spominje kruh naš, krije se osuda konzumerizma. Onih koji samo grabe, a društvu ne daju ništa zauzvrat. Mislim da je konzumerizam najgora pošast današnjeg društva. U završnom dijelu, ‘izbavi nas od zla i ne dovedi nas u napast’, subjekt koji moli pogine i pretvara se u nešto transcendentalno“, ističe skladatelj.

Iako je vjerno donio personalni put od molitve, preko bijesa i čemera do katarze, Mješoviti zbor UMAS-a može se promatrati i kao glas očajnog naroda u hektičnom kriku, čija se molitva kroz različite vrste i boje glasova miješa u vještom polifonom slogu. Ženski glasovi započinju u tihom jecaju, dok im se suptilno, još uvijek u pianu, pridružuju muški glasovi. Fascinantna je skladateljska slojevitost koju donosi Pater noster, promjenom ugođaja, tempa i spektrom dinamike, izmjenom polifonog i homofonog sloga, arioso i recitativnog načina pjevanja te naglašavanjem različitih boja glasova uz solističku dionicu sopranistice Leone Sever koja je pokazala zavidnu razinu izvedbe i profesionalnost u nastupu.

Sara Dodig Baučić, koja je naslijedila Vladu Sunka na mjestu zborovođe, nastavila je njegovati visoke izvođačke kriterije u vokalnom izričaju. Zbor je tijekom cijele večeri bio na razini zadatka te je u a capella ili vokalno-instrumentalnom izričaju zvučao kvalitetnije od nekih profesionalnih izvođačkih ansambala.

Potvrdili su to i u Tri duhovna napjeva Alfreda Schnittkea, nakon čega je uslijedio The Moonpiper Ivana Božičevića za orgulje solo. Treći je to dio Summer Triptycha nastalog 2015., kojim je Božičević osvojio nagradu Američke udruge orguljaša te Nagradu Cristóbal Halffter 2016. godine, a po njemu je nazvao i kompaktni disk orguljskih skladbi u vlastitoj izvedbi u izdanju Edition Lilaca. Hipnotičan perpetuum mobile ples gajdi u nepravilnom metru donosi jedan od Božičevićevih skladateljskih potpisa, repetitivnost.

Danteov klasik, Božanstvena komedija, poslužila je Lukši Vučiću Montani kao inspiracija pri skladanju Lasciate ogni speranza za mješoviti zbor, orgulje i saksofon. Montana je majstor atmosfere, koji je vjerno dočarao Danteov Pakao. Orgulje se mogu promatrati kao simbolična povezanost s kršćanstvom, saksofon (u izvedbi Ines Vrdoljak) kao ognjeni plamen koji tinja ili se rasplamsava, a zbor utjelovljuje grešne ljudske duše. Povremeni tijesni intervali uz repetitivnost u središnjem zborskom dijelu, koja dinamički raste uz zgušnjavanje sloga, stvara hipnotički utjecaj koji pruža nemir i podcrtava neugodnost pakla donoseći ugođaj iz horor filmova.

Lukša Vučić Montana

Silaznim glissandom zborski glasovi utapaju se u jezivoj boli i nestaju zaboravljeni u posljednjem krugu pakla. Montana, kako je Lukša Vučić sebi nadjenuo umjetničko ime, u skladateljskom izričaju okrenut je i audiovizualnim medijima. Njegov opus obuhvaća glazbu za animacije, kratkometražne i dugometražne filmove, pokrivajući žanrove poput komedije, znanstvene fantastike i trilera u kojima bi mogli zamisliti i izvedbu Lasciate ogni speranza. Nada i za one zaboravljene ipak postoji, što artikulira Kyrie eleison Ivana Božičevića za mješoviti zbor i orgulje.

Ugođaj je sukladan nazivu skladbe u kojem se zaziva milost Boga i Krista, dok glasovi vape u jecaju isprekidanom pauzama, a orgulje su konstanta i kontinuitet te simboliziraju vječitu potrebu za milosti. Dionice ženskih i muških glasova povremeno pjevaju naizmjenično, a djelomično su ujedinjeni u molitvi, dok skladatelj pomno pazi na ustaljeni koncept u kojem se Kyrie eleison ponavlja tri puta na početku i kraju, dok u središnjem dijelu tri puta donosi Christe eleison igrajući se riječima u polaganim melizmima ili ritmičnim repeticijama. Iznenađujući je trenutak kad stari kršćanski liturgijski zaziv na drevnom grčkom jeziku skladatelj donosi i na engleskom jeziku.

Međutim, skladba je to s kojom je Božičević pobijedio na natječaju za zborsku kompoziciju s orguljama Američke udruge orguljaša 2014. godine, a čijom je izvedbom na splitskom koncertu ostvarila hrvatsku i europsku praizvedbu. Na kraju skladbe Božičević se još jednom pokazao kao majstor fade out efekta pa uz vapaje zbora molitva prelazi u ništavilo. Ciklički, koncert zatvaraju orgulje u izvedbi Zaključka iz 3. čina opere Satyagraha Philipa Glassa.

UMASBila je to još jedna potvrda Božičevićeva senzibiliteta, njegovoj sklonosti repetitivnosti, meditaciji i minimalizmu, iako je i na koncertu naglasio kako nije ljubitelj tog pojma. Jednostavna harmonijska progresija od tri akorda prelazi iz dvostrukog u trostruki metar kad se dodaje jednostavna uzlazna melodija u čijoj se izvedbi orguljama pridružuju i članovi Mješovitog zbora UMAS. Bezuvjetna istinoljubivost, što bi u prijevodu sa sanskrta značio naziv opere, u programu označena za izvedbu orgulja i svih ljudi dobre volje, bila je inspirativna, snažna i dojmljiva poruka za zaključak koncerta.