Odlučan uspon obećavajućom umjetničkom putanjom

Ciklus Guitarra Viva, kao jedan od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih zagrebačkih koncertnih ciklusa, ugošćujući vodeće gitariste iz zemlje i inozemstva, redovito privlači brojne poklonike gitarističke umjetnosti.

Nesvakidašnja je i hvalevrijedna podrška kolega gitarista i gitarističkih pedagoga, kao vjerojatno najvjernije publike među instrumentalistima, koji s podjednakim zanimanjem prate nastupe renomiranih gitarističkih virtuoza, kao i mlađih kolega u usponu. Posljednji u nizu, ujedno drugi ovosezonski recital, u gotovo do posljednjeg mjesta ispunjenoj Maloj dvorani Vatroslav Lisinski, 23. siječnja održao je mladi gitarist Filip Mišković, odabravši kao programsku nit vodilju djela španjolskih skladatelja, među kojima su se našla i neka od najpopularnijih ostvarenja gitarističkog repertoara.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Potekavši iz glasovite i globalno cijenjene gitarističke klase profesora Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je prošlog ljeta diplomirao, mladi splitski gitarist koji iza sebe ima četrdesetak nagrada osvojenih na cijenjenim gitarističkim natjecanjima, ali i brojne recitale te solističke nastupe uz orkestre, trenutačno studira kod svojeg uzora, profesora Zorana Dukića na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu.

Pohađao je i brojne majstorske tečajeve vodećih svjetskih gitarista, među kojima su, uz Zorana Dukića, Marcin Dylla, Petrit Çeku, Judicaël Perroy i drugi, što je nesumnjivo doprinijelo dojmu zrelosti koje odaju njegove studiozno pripremljene izvedbe. Pohvale nesumnjivo idu i umjetničkom vodstvu ciklusa za ukazano povjerenje uspješnom mladom glazbeniku u usponu koje je on sâm u potpunosti opravdao.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Uvjerljiv početak recitala Filipa Miškovića označilo je stvaralaštvo predstavnika španjolskoga nacionalnog stila, Manuela de Falle, koji je na poticaj francuskog muzikologa i urednika glazbenog časopisa La Revue Musicale, Henrija Prunièresa, dvije godine nakon smrti Claudea Debussyja skladao Homenaje (Počast). Prizivajući Debussyjev sugestivni izričaj, de Falla je oblikovao odu njegovu liku i djelu, protkanu citatima iz skladateljevih poznatih djela, koja je pod prstima Filipa Miškovića zazvučala dostojanstveno i promišljeno.

U opsežnom opusu jednog od vodećih španjolskih skladatelja 20. stoljeća, Joaquína Rodriga, djela za gitaru zauzimaju tek manji dio, no sva su u službi proširenja izražajnih mogućnosti toga glazbala. Tako je i skladba Invocación y danza (Homenaje a Manuel de Falla), odnosno Invokacija i ples (Počast Manuelu de Falli), posvećena venecuelanskom gitaristu Aliriju Díazu, a zahvaljujući inovativnosti osvojila je prvu nagradu na Međunarodnome gitarističkom natjecanju u Parizu, 1961. godine. Suptilno gradeći okosnicu skladbe koja naposljetku izrasta u zamršeno ostvarenje, Filip Mišković prikazao je vještinu pomnog oblikovanja kontrastnoga glazbenog sadržaja.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Na očekivano oduševljenje brojne publike, u nastavku večeri naišle su izvedbe četiriju skladbi Francisca Tárrege, vjerojatno najutjecajnijeg skladatelja i gitarista 19. stoljeća koji je uvelike pridonio razvoju gitarističke umjetnosti. Iz njegova opusa Filip Mišković za svoj je recital odabrao četiri djela, započevši niz odmjerenom izvedbom polagane skladbe El Columpio (Ljuljačka), koja svojim pretačućim karakterom podsjeća na arabesku. Dojam potpune stopljenosti s gitarom toplog prizvuka francuskog lutijera Jean-Noëla Rohéa, mladi je gitarist ostvario izvedbom koja je uslijedila.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Bilo je to popularno ostvarenje sentimentalnog prizvuka i očaravajuće ljepote, Capricho Árabe (Arapski capriccio), koje je Tárrega skladao nakon putovanja u Andaluziju i Sjevernu Afriku kao posvetu prijatelju, dirigentu Tomásu Bretónu, ali i maurskoj baštini južne Španjolske. Unatoč činjenici o nebrojenim izvedbama i snimkama toga djela, Filip Mišković mu je nepretencioznim i profinjenim pristupom, bez velike geste i suvišnih pokreta, udahnuo svoju smirenu osobnost, ostvarivši ekspresivno i svježe tumačenje privlačnoga glazbenog sadržaja.

Preludij br. 5 jedno je od Tárreginih djela koje dijelom stoji u sjeni njegovih poznatijih ostvarenja, no podjednako zorno svjedoči o skladateljevu melodijskom umijeću. Tijekom dirljive izvedbe skladbe Recuerdos de la Alhambra (Sjećanje na Alhambru), bez sumnje jedne od najizvođenijih i najomiljenijih skladbi za gitaru i najpoznatijeg ostvarenja Francisca Tárrege, s prepoznatljivim tremolom, Filip Mišković uvjerljivo je gradio njezino čeznutljivo ozračje te skladan i delikatan melodijski tijek.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Kraj prvog dijela programa bio je u znaku stvaralaštva Joaquína Turine, koji je pod utjecajem Manuela de Falle i španjolskoga nacionalnog stila ostvario nevelik, no značajan doprinos gitarističkoj literaturi, s naglaskom na flamenko. Njegovo posljednje značajno djelo za gitaru, Hommage à Tárrega (Počast Tárregi), s dva šarmantna, kontrastna stavka (Garrotin i Soleares) nastala za Andrésa Segoviju, izravno je nadahnuto upravo flamenkom, a njegov je karakter mladi gitarist posve prirodno pretočio u svoju temperamentnu, no postojano odmjerenu izvedbu.

Suite Valenciana (Valencijska suita) Vicentea Asencija, s tri dopadljiva stavka u kojima, bez izravnog citiranja narodnih melodija, odaje počast vlastitom kulturnom nasljeđu, bila je upečatljiv početak drugog dijela koncertne večeri posvećene španjolskoj glazbi za gitaru.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Jedan od vrhunaca recitala Filipa Miškovića bile su izvedbe triju odabranih skladbi iz nadaleko poznate Španjolske suite, op. 47 Isaaca Albéniza, ranog ostvarenja koje u osam stavaka predstavlja različite španjolske gradove i regije, evocirajući tajanstvenost i očaravajući karakter Španjolske. Iako izvorno skladana za klavir, Španjolska suita odaje brojna obilježja tipična za gitaristička ostvarenja, zahvaljujući kojima je češće možemo čuti upravo u transkripciji za gitaru.

Od plesne Cataluñe, preko živahne Seville, isprekidane lirskim trenutcima, do popularne Asturias, Filip Mišković maštovito se, vješto artikulirajući, kretao kontrastnim ozračjima, pri čemu je ostvario osobito dojmljivu izvedbu posljednje skladbe, prepoznatljive po gotovo hipnotizirajućem ostinatu.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Koncept presjeka španjolskoga gitarističkog stvaralaštva mladi je glazbenik podjednako uvjerljivo zaokružio ciklusom Tres piezas españolas (Tri španjolske skladbe) Joaquína Rodriga, s posvetom Andrésu Segoviji. Inventivno ostvarenje čine Fandango, Passacaglia i Zapateado, krećući se od lirskog i introspektivnog, do virtuoznog i plesnog karaktera.

Pomnim oblikovanjem živopisnoga kolorita i raskošne teksture djela, popraćenim  ovacijama brojne publike i dvama dodatcima, Filip Mišković dojmljivo je zaključio svoj recital u ciklusu Guitarra Viva kojim se dijelu publike predstavio, a dijelu potvrdio kao postojan i odmjeren mladi glazbenik profinjenog tona i iznimnog sviračkog umijeća, koji se odlučno uspinje svojom obećavajućom umjetničkom putanjom.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr