Brač i klavir u dijalogu sa suvremenim skladateljima

Tambura u umjetničkoj glazbenoj praksi u Hrvatskoj postoji već niz desetljeća, tražeći svoje mjesto među etabliranim instrumentarijem, strpljivo gradeći repertoar i stvarajući obrazovnu infrastrukturu. Zahvaljujući toj upornosti i strpljivosti, onoga trenutka kada su se „poklopile zvijezde“ tamburi su se počele otvarati nove perspektive. Nastala je nova didaktička literatura za bisernicu i brač iz pera Veljka Valentina Škorvage i Tomislava Uhlika.

Intenzivno se za tamburu počelo prerađivati i prilagođavati djela „klasične“ literature. Također možemo istaknuti recentna koncertantna djela koja se odmiču od ustaljenoga instrumentacijskoga okvira, koja uključuju i ove veljače praizveden Koncert za brač i simfonijski orkestar Veljka Valentina Škorvage.

Svakako najvažniji prekretnički korak učinjen je na 58. Glazbenoj tribini održanoj u Osijeku, posvećenoj tamburi u umjetničkoj glazbi, ali još važnije, u suvremenom glazbenom izričaju. Najnoviji poduhvat koji otvara tamburi nove puteve okrunjen je nosačem zvuka Susreti (Cantus, 2023.) na kojemu su Filip Novosel i Mia Elezović snimili većinom najnovije skladbe za brač solo te brač i klavir, nastale upravo na njihov poticaj.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Odabrane skladbe s ovoga izdanja činile su temeljnu programsku koncepciju koncertnoga gostovanja Filipa Novosela i Mije Elezović 28. veljače 2024. godine u Slavonskom Brodu, u sklopu koncertne sezone Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić.

Kazališno-koncertna dvorana Ivana Brlić-Mažuranić i Glazbena škola Slavonski Brod već niz godina njeguju uspješnu suradnju u pogledu pružanja koncertnoga prostora Velike dvorane Glazbene škole za održavanje koncerata klasične glazbe iz redovnoga koncertnoga ciklusa KKD IBM-a. S obzirom na to da Glazbena škola Slavonski Brod u 2024. godini obilježava 70 godina kontinuiranoga postojanja i djelovanja, gostovanje Novosela i Elezović bilo je dodatno uronjeno u obljetničku atmosferu.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Obljetnička atmosfera

Filip Novosel bio je učenik slavonskobrodske glazbene škole, a na koncertu se predstavio ne samo kao izvođač, nego i kao skladatelj s izvedbom Dva stavka za brač solo, skladbom snimljenom na Susretima. Na programu koncerta našao se još jedan nekadašnji slavonskobrodski učenik, Krešimir Seletković, čiju je klavirsku skladbu Neurosis izvela Mia Elezović. Osim što su ti nekadašnji đaci pridonijeli svojim skladateljskim opusima obljetnici Glazbene škole Slavonski Brod, bila je ovo i prigodna najava obljetnice samoga Krešimira Seletkovića, koji u 2024. godini slavi 50. rođendan.

U dvorani Glazbene škole Slavonski Brod dvjestotinjak slušatelja koji su gotovo u potpunosti ispunili koncertni prostor susreli su se sa suvremenim skladateljskim izričajem i vrsnim interpretacijskim dosezima dvoje glazbenih suradnika

U dvorani Glazbene škole Slavonski Brod dvjestotinjak slušatelja koji su gotovo u potpunosti ispunili koncertni prostor susreli su se sa suvremenim skladateljskim izričajem i vrsnim interpretacijskim dosezima dvoje glazbenih suradnika. Namjerno je upotrijebljena riječ ‘suradnika’, budući da djela koja su odabrali svirati kao duo traže visoku razinu spremnosti na suradničko promišljanje glazbene strukture i izvedbene kreacije.

Programska koncepcija bila je oslonjena na skladbe s nosača zvuka Susreti. Upravo te večeri u Slavonskom Brodu praizvedbu je doživjela Šutljivost Ane Horvat, a osim toga duo je još izveo Sonatu za A brač i klavir Frane Đurovića. Izvođači su imali priliku predstaviti se i kao solisti. Filip Novosel izveo je svoja Dva stavka, također sa spomenutog izdanja. Poseban dodatak večeri bila je ranije spomenuta Seletkovićeva Neurosis u izvedbi Mie Elezović.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Jedina skladba koja je odskočila od repertoarnog odabira promoviranja glazbe suvremenih hrvatskih skladatelja bila je Sonata za violinu i klavir br. 6 u A-duru, op. 30 br. 1, Ludwiga van Beethovena, u prilagodbi za brač i klavir. Kao prva na koncertnom programu, Beethovenova sonata trebala je pokazati kako braču, kao mladome instrumentu u umjetničkoj glazbi, treba širiti repertoar preradbama literature skladateljskih velikana iz povijesti glazbe. Upoznavati glazbu različitih autora i stilskih razdoblja putem obrada za druge instrumente, komorne kombinacije ili orkestracije plodonosan je doprinos širenju glazbeničkoga i slušateljskoga znanja i iskustva, o čemu je svojevremeno u intervjuu za portal Glazba.hr posvjedočio istaknuti gitarist Petrit Çeku.

Međutim, pritom je potrebno iznimno pažljivo odabrati djelo koje podvrgavamo preradbi, kako ne bi izgubilo od svoga izvornoga karaktera, a da bi dobilo adekvatno ostvarenje u novom instrumentacijskom obličju. U tom smislu, Beethovenova sonata nije se pokazala kao najsretniji odabir. Unatoč korektnoj izvedbi Novosela i Elezović, u Beethovenovoj sonati nije se moglo čuti Beethovena.

Potrebno je pažljivo odabrati djelo koje podvrgavamo preradbi, kako ne bi izgubilo od svoga izvornoga karaktera, a da bi dobilo adekvatno ostvarenje u novom instrumentacijskom obličju – u tom smislu, Beethovenova sonata nije se pokazala kao najsretniji odabir

Ali dodatak koji su poklonili publici na kraju koncerta, Koncertna poloneza Davida Poppera koja je izvorno napisana za violončelo i klavir pokazala je da je moguće zadržati skladateljsku raskoš izvornika i postići izuzetnu dojmljivost prilagodbe braču kao solističkom instrumentu (autor obrade je Vice Zirdum).

Foto: Fotoklub KADAR SB

Suigra zvukovnih boja u praizvedbi

Iako ju je zainteresirana publika već mogla slušati putem online platformi ili CD izdanja, Šutljivost Ane Horvat na ovome je koncertu prvi put izvedena u javnosti. Muzikologinja i skladateljica Helena Skljarov, koja je izvrsnim stručnim analizama popratila skladbe u programskoj knjižici Susreta, istaknula je da „naslov izuzetno odgovara skladbi koja ne koristi razvojnost materijala u klasičnom smislu te riječi: on se iznosi, ponavlja, stvara se i nestaje ni iz čega, a opet se i pretapa, čak i gradira, a zatim se smiruje“ te da skladateljica nastoji približiti timbar brača i klavira.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Služeći se proširenim tehnikama sviranja, tretirajući klavir kao trzalački instrument, a braču oduzimajući prepoznatljivost upotrebom flažoleta, potom vraćajući klaviru njegovu temeljnu zvukovnu komponentu, a braču njegovu trzalačku prepoznatljivost, zatim miješajući njihove uloge u smislu razvojnosti ili nerazvojnosti materijala o kojoj govori Helena Skljarov, Ana Horvat ispituje granice zvukovnog odnosa dvaju instrumenata. Time stvara nepretenciozno, ali vrlo zanimljivo ambijentalno djelo koje iziskuje koncentraciju i izvođača i slušatelja. Novosel i Elezović pokazali su odličnu suigru pri oživotvorenju zvukovnih boja koje Ana Horvat istražuje. No, isto tako valja dodati da suptilna suigra boja više dolazi do izražaja pri slušanju snimke u vlastitim kontroliranim, „šutljivim“ uvjetima nego pri izvedbi uživo u koncertnoj dvorani.

Ana Horvat ispituje granice zvukovnog odnosa dvaju instrumenata, time stvara nepretenciozno, ali vrlo zanimljivo ambijentalno djelo koje iziskuje koncentraciju i izvođača i slušatelja

Sviračka vještina Filipa Novosela osobito je došla do izražaja u skladbi koju je ciljano pisao s obzirom na vlastite izvođačke sposobnosti. Dvama stavcima – Ad libitum i Presto – pokazao je raznolikost glazbenih karaktera i virtuoznih elemenata koje vješt izvođač, poput Novosela, može otkriti među žicama brača. Bilo je tu svega što Novosela inače zaokuplja kao izvođača, a to je simbioza jazza, improvizacije i folklornog idioma, ali u cjelini koja je puno jasnije strukturno zaokružena.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Glazbena javnost Miu Elezović jako dobro poznaje kao vrsnu komornu glazbenicu i pasioniranu interpretkinju suvremene glazbe, osobito hrvatskih skladatelja. Uhvatiti se u koštac s Neurosisom Krešimira Seletkovića, koje je sam praizveo na prvoj godini studija kompozicije u klasi Davorina Kempfa, zahtjevan je izvođački zalogaj. Iako mladenačko djelo, ono je interpretativno, zvukovno i strukturno danas jednako svježe, izazovno i aktualno. No, upravo takvi izazovi Miji Elezović najbolje odgovaraju jer može pokazati kompleksnost pijanističkoga umijeća i izuzetnu muzikalnost kojom svi sukobi i dijalozi unutar Seletkovićeva glazbenoga tkiva kreiraju moćnu kompozicijsku cjelinu. Svaki ton, klaster, pokret te zastoj Elezović je besprijekorno inkorporirala u izvedbu koja se prati u jednome dahu.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Zaključak koncertnoga programa pripao je izvedbi Sonate za A brač i klavir Frane Đurovića. Dinamična trostavačna skladba u kojoj se poigrava menzuralnim određenjima građe (svaki stavak nosi naziv po mjerama koje se u njemu izmjenjuju) na odmjeren način izvlači iz dua brača i klavira sve prednosti njihova suodnosa.

Đurovićeva skladba pokazala najkvalitetnije rezultate u razmišljanju o odnosu brača i klavira

Ni Đurović nije mogao izbjeći prizvucima folklornoga idioma koji se mogu uočiti u svakom stavku, ali su najočitiji u trećemu. No, ostaje na razini prizvuka, ne nameće se i dopušta izvođačima da istraže bogatstvo karakternoga, artikulacijskoga i muzikalnoga odnosa dvaju instrumenata. Osvrnemo li se na ostala djela u formaciji dua koja su za ovu koncertnu večer odabrali Filip Novosel i Mia Elezović, upravo je Đurovićeva skladba pokazala najkvalitetnije rezultate u razmišljanju o odnosu brača i klavira.

Foto: Fotoklub KADAR SB

Potencijal tambure u suvremenosti

Nedavno, u svome intervjuu za Glazba.hr, Bruno Vlahek, koji se već više puta odazvao tamburi u vlastitim skladateljskim doprinosima izgradnji njenoga suvremenoga repertoara, izjavio je da „tambura mora proći neki novi put i neki novi način etabliranja, slično kao što su možda prošli saksofon ili gitara“. Zanimljiva je to i vrlo istinita usporedba kojoj treba dodati još jedan, u umjetničkoj percepciji noviji, instrument – harmoniku – koja je na razini svjetske afirmacije ostvarila izuzetan potencijal i postigla prepoznatljivost u suvremenome glazbenome kontekstu, ali koja u našim, domaćim okvirima još uvijek izaziva predrasude, čak i kod ponekih visokoobrazovanih ljudi koji bi se željeli nazivati intelektualcima.

O tome da će se u pogledu razumijevanja tambure s obzirom na njezin umjetnički potencijal promijeniti javno mnijenje (što god ono značilo, uključujući i glazbenu struku), ne treba gajiti iluzije

O tome da će se u pogledu razumijevanja tambure s obzirom na njezin umjetnički potencijal promijeniti javno mnijenje (što god ono značilo, uključujući i glazbenu struku), ne treba gajiti iluzije. Barem ne u nekoj znatnijoj mjeri u nekom skorijem vremenu. To ne znači da ne treba ustrajati u upornosti koja će u nekom budućem periodu, nadajmo se, opovrgnuti ovaj prethodno izneseni dojam.

S jedne strane, skladatelje treba kontinuirano poticati da budu hrabriji pa će to rezultirati zanimljivim rješenjima poput glazbenih djela Laure Mjeda Čuperjani i Helene Skljarov na 58. Glazbenoj tribini u Osijeku ili djela Sanje Drakulić i Mladena Tarbuka snimljenih na nosaču zvuka Susreti, kao i autorskog doprinosa Ane Horvat u oba spomenuta slučaja.

Skladatelje treba kontinuirano poticati da budu hrabriji pa će to rezultirati zanimljivim rješenjima

Tamburaši poput Filipa Novosela i članova Zagrebačkog tamburaškog kvarteta (Marko Blašković, Martin Durbek, Franjo Pećarić, Ivan Koprić) dokazali su se spremnima za takve izazove: i kao solisti i kao komorni glazbenici. Uz to, otkada postoji akademsko obrazovanje za tamburaše, izrastat će novi mladi glazbenici koje bi trebalo osnaživati za otvorenost različitim instrumentacijskim formacijama i zvukovnim eksperimentima.

Foto: Fotoklub KADAR SB

S druge strane, treba se okrenuti najmlađima jer osnovnoškolska i srednjoškolska razina obrazovanja budućih akademskih tamburaša vapi za literaturom – kvalitetnim obradama djela iz različitih povijesno-glazbeno-stilskih razdoblja te novim i svježim djelima pažljivo obogaćenima „suvremenijim“ zvukovljem i tehnikama, pri čemu je najvažnije naglasiti da ta djela trebaju biti primjerena sposobnostima i mogućnostima učenika pojedinih uzrasta. U tom se, pak, prostoru otvara prilika za drugačije odgajanje uha i uma te za pokušaj ostvarivanja svih potencijala tambure u suvremenom umjetničkom kontekstu.

Osnovnoškolska i srednjoškolska razina obrazovanja budućih akademskih tamburaša vapi za literaturom – kvalitetnim obradama te novim i svježim djelima pažljivo obogaćenima „suvremenijim“ zvukovljem i tehnikama