Filipecovo glazbeno istraživanje interpretacije Chopina

U petak, 26. travnja, u punoj Svečanoj dvorani Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, održan je drugi od ukupno jedanaest koncerata u koncertnom ciklusu Crveno, koji je Akademija pokrenula u svrhu promocije novonabavljenog crvenog Grand piano Fazioli 278 koncertnog klavira.

Ciklus se oslanja na domaće snage i nose ga nastavnici AUK, a u petak je recital održao doc. art. dr. sc. Goran Filipec izvevši Chopinove Balade i Scherza.

Foto: Ivana Guganović/AUKOS

Bogata biografija ovog renomiranog hrvatskog pijanista ističe njegovu tehničku briljantnost koja mu omogućuje svjež i nov pristup interpretaciji, a u njoj se također može pronaći i ključnu sintagmu istraživanje u glazbi. Integralna izvedba svih Chopinovih Balada i Scherza svakako je daleko od nečeg egzotičnog, novog i neistraženog, budući da se radi o djelima standardiziranog pijanističkog repertoara koji se svakodnevno izvodi diljem svijeta. Pri tome se povremeno kao interpret pojavi neko novo pijanističko ime koje ove poznate skladbe izvodi izrazito nadahnuto i talentirano, no Filipecov je pristup bio zaista izrazito istraživački.

Foto: Ivana Guganović/AUKOS

Na samom početku koncerta je, u maniri dobrog nastavnika i revnog istraživača, kratko riječima predstavio svoj pristup interpretaciji Chopina, istaknuvši i to da se nastojao oslanjati na partituru, a ne na pijanističke uzore koji su tijekom godina od ovih djela stvorili grandiozne klavirske komade.

Interpretacija koja je uslijedila bila je vrlo poticajna, jer je Filipec – osim navedene izvrsne klavirske tehnike i instrumenta koji su podržavali sve njegove zamisli – ponudio pravo glazbeno istraživanje interpretacije Chopina. U baladama je tako pronašao i istaknuo neke nove harmonijske te melodijske progresije, koje su skrivene iza dobro poznatih partitura. Balada br. 2 u F-duru, op 38. tako je ponudila nove basovske progresije, dok je Balada br. 4 u f-molu, op. 52 gotovo koketirala s orijentalizmima.

Filipecovo glazbeno istraživanje ponudilo je smirenu i gotovo klasicističku izvedbu drugog dijela Scherza br. 1, da bi iznenadio neočekivano brzim početkom Scherza br. 2 te opet izrazito mirnim drugim dijelom, koji je, međutim, rasvijetlio i ideju iza izvedbe Scherza br. 1: to nije bio „povratak“ klasicizmu, to je bilo suvremeno, postimpresionističko viđenje izvedbe. U sličnom smjeru išle su i asocijacije u Scherzu br. 3: vrlo neoklasično izvedena poznata skladba, koja je na momente asocirala na djela Musorgskog i suvremenika.

U Filipecovoj izvedbi nije bilo mjesta suvišnoj patetici i drami; svaki je detalj bio filigranski modeliran kako bi bio na svom mjestu te je logika glazbenog djela bila dominantna u odnosu na prezentiranje virtuozne klavirske tehnike pa je tako ponudio i izrazito vedru (možemo reći „sckercoznu“) izvedbu Scherza br. 4.

Foto: Ivana Guganović/AUKOS

Filipec se Chopina nije odrekao ni za bis pa je izveo još jedno izrazito poznato Chopinovo djelo koje su brojne izvedbe uspjele šablonizirati: radilo se o valceru br. 7 u E-duru, op. 64. I u ovoj izvedbi čuo se uloženi trud k povratku na izvornu partituru, bez opterećenosti izvedbama pijanističkih uzora koji su tijekom godina nametnuli standard u izvođenju Chopina.

Ovakvo intelektualno promišljanje i, u pravom smislu riječi, istraživanje Chopina zasigurno je opravdalo ideju svježeg i novog pristupa interpretaciji koja se navodi i u umjetnikovoj biografiji. S druge strane, briljantna klavirska tehnika i apsolutna kontrola svakog tona, kao i izvrstan instrument koji je omogućio upotrebu ogromne palete boja i artikulacija, omogućili su publici da čuje sve interpretativne ideje koje je Filipec minuciozno razradio.

Foto: Ivana Guganović/AUKOS