Franz Ferdinand po peti put u Hrvatskoj i prvi put na samostalnom dvoranskom nastupu. Mjesto zločina: Mala dvorana zagrebačkog Doma sportova. Presuda: udarci u glavu!

Najprije malo u prošlost…

Prije same priče o zadnjem zagrebačkom nastupu koji ću vam odmah spojlati kao njihov najbolji dosad, moram premotati analognu traku i vratiti se u njihove početke i svoju fazu medenog mjeseca s ovim bendom.

Franz Ferdinand oblikovali su mi polovicu gimnazijskih i ranih studentskih dana kad su preko noći postali koncertni tour-de-force već od debija “Darts of Pleasure.” A onda kolažiranje poluanimiranog videospota za “This Fire” ne samo da me zalijepio za estetiku škotske četvorke koju ću kasnije crtati na marginama školskih bilježnica, nego mi je i otkrio kolaž kao vizualni komentar kojim se služim i danas.

Ovaj bend vežem i za početke samostalnog života. Tri dana od punoljetnosti, dva dana od selidbe u glavni grad na studij, Franzi su objavili You Could Have It So Much Better – nasljednika prvijenca koji nas je sve rasplesao. S novim albumom još su dublje zagrizli za plesnjake i rock igranke. Vjerojatno je baš taj album među zadnjima kod nas prodan u čuvenim ponoćnim prodajama Dancing Beara kad bismo usred noći stajali u redu u Gundulićevoj da bismo mogli među prvima imati svoje izdanje. Gledajte na to kao neki proto-NFT.

Džeparac za prvi tjedan studija odmah je usmjeren na digipack koji je došao s posterom i bedžom. Nakon osvajanja titule prvog vlasnika albuma u Hrvatskoj (da, 18-godišnjem studentu to je bio trijumf), klizio sam niz Ilicu da bih došao usred noći frendovima i zavrtio album, vrlo studiozno objašnjavajući ruski konstruktivizam s naslovnice.

Ni manje od godinu kasnije, dečki u prugicama prvi put su nas posjetili kao headlineri prvog INmusica na zagrebačkoj Šalati (2006) i proveli putevima prva dva albuma u sklopu abnormalno dugih turneja. Šesnaest godina, tri albuma, četiri hrvatska nastupa (jedan udruženi sa Sparksima) kasnije, i dalje smo pred njima u istim brojevima kao i na prvom, srpanjskom INmusicu.

Hit do hita ravno u glavu

Kao publika, fokusirani smo na hitove prva dva izdanja (jer tu je čujno i vidno najveći delirij) s vrhunca njihove priče. Doduše, Franzi su u Domu sportova fino balansirali singlove sa svih pet studijskih izdanja, a ni mi nismo uskratili vokalnu podršku čak ni kod novijih stvari kao što su najnoviji “Curious” ili “Billy Goodbye” kao noviteti albuma najvećih hitova.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Glazba.hr (@glazba.hr.portal)

Još je na početku karijere Alex Kapranos izjavio da je zadaća Franza rasplesati djevojke. A to su uspjeli već uvodnim pjesama kojima udaraju drito u glavu, kukove i noge: “No You Girls” i “Matinee” jesu samo plesni brojevi u njihovom nizu, ali su i neki od najvećih hitova benda. I kako i sam naslov kompilacijskog izdanja i promotivne turneje kaže, ‘hitovi u glavu’ proračunato su posloženi da nas voze kroz dvadeset godina karijere.

Ovaj je bend tako zadužio rock početkom 2000-ih kad je u njega unio disko groove i time ga približio i ženskoj populaciji, što i sami ističu kao jedan od najvećih uspjeha karijere.

Odana i stalna publika

Nakon moja tri festivalska susreta s Franzima, zadnji koncert bio je nesumnjivo najbolji: osim što su dobro ostarili kao bend i novom formacijom osvježili svoj zvuk, čuti ih prvi put u dvorani značilo je veću intimu, fokus i iskrenost s obje strane pozornice. Ne treba skrivati da je akustika Doma sportova manjkava: ozvučenje treba potpuni makeover, kao i sama dvorana kao velika limenka koja će mjestimično distorzirati, a mjestimično raspršiti zvuk. No muziciranje benda, kao i vrlo dobro posložena setlista kompenziraju tehničke manjkavosti koji se Franzima ni ne mogu pripisati. Dodatna kompenzacija zvuka jest i sinkronizacija glasova publike sa svakom Kapranosovom pjesmom, što će reći da Franzi kod nas imaju stalnu, čvrstu i vjernu bazu fanova.

Sam frontmen Alex Kapranos dobro prepoznaje svoju hrvatsku podršku, zahvaljuje nam na energiji i poznavanju njihovih pjesama na našem jeziku, a i vraća nam se i sam redovito kao predvodnik peteročlanog benda i privatno kao turist:

„Hrvati su zaista pristupačni, svidjela mi se vaša arhitektura, povijest, pogotovo hrana. Plodovi mora i sir su toliko dobri, takve nigdje nisam probao. Posjetio sam i jezera po Hrvatskoj, a bio sam i na festivalu koji brine o tamošnjoj tradiciji, jako mi se to svidjelo. Super je biti turist u Hrvatskoj“, rekao nam je u nedavnom razgovoru.

Nakon toliko godina druženja, od Franz Ferdinanda želimo baš ono što smo najviše pamtili i što će nas kao generaciju ujediniti na koncertima – najveće hitove. Na prvom samostalnom i dvoranskom koncertu bend je to i servirao. Žestoko, srčano i plesno. S druge strane, gorko-slatka je posljedica shvatiti da si sada jedan od onih matorijih njurgavaca koji bacaju fraze poput „u moje vrijeme“ i „kad sam ja bio mlad“, shvaćajući da to nesretno vrijeme juri u šestoj brzini kada znamo da Franzi imaju već dva desetljeća staža, odnosno kada su prugice zamijenjene košuljicama, a od pet albuma možemo izabrati još ovoliko hitova.

Ali ako starimo kao Franzi, onda je to više negoli ukusno.