Rock i ostalo u Đakovu
Galoop festival: mali Woodstock u srcu Slavonije
Đakovo, malen, ali kulturološki i povijesno značajan grad u srcu Slavonije, ponovno je postao oaza za sve pobornike punka, rocka i svih srodnih podžanrova.
Mjesto radnje je Strossmayerov park koji je u cijelosti ispunio svoj potencijal, kapacitet festivalskog prostora i, na kraju, srca svih prisutnih koja je povezala glazba.
Ovogodišnje, treće izdanje Galoop festivala bilo je rezervirano za imena koja smo ove godine imali priliku slušati u nekoliko gradova, a zajednička stanica bila im je upravo Đakovo i nekima od njih već poznat teren – bina u Strossmayerovom parku. Marta Džaja (M.art) i LAA (Los Angeles Agency) i ovaj su se put pobrinuli oko kvalitetne organizacije, kojoj su uvelike doprinijeli mnogi volonteri zahvaljujući kojima je svaka točka festivala, od ulaza do šanka, bila ispunjena duhom dobrodošlice i mladima koji na ovaj način doprinose zajednici i stječu nove vještine. Galoop festival je nešto poput malog Woodstocka u srcu Slavonije, festival kakav nam je dugo bio potreban, a koji – sudeći po brojnoj publici koja se već treću godinu zaredom okupila u Strossmayerovom parku – nije došao kasno.
U petak, na prvom danu festivala, nastupili su Debeli Precjednik, Savršeni marginalci i Brkovi.
Osječki punk-rock bend Debeli Precjednik prošle je godine obilježio jubilarnih 30 godina postojanja, a Koca i „debeljaci“ dobro su poznati masi koja se sjatila u park i okupila pred binom. Činjenica da su prve redove do ograde ispunile šarene punk frizure mladih generacija, dok je starija ekipa ono što se događa u početku pratila sa šanka i obližnjih stepenica, pokazuje kako je jedino što čini razliku među njima upravo prostorna udaljenost, a ono što ih povezuje je ljubav prema glazbi koju ovaj bend stvara već tri desetljeća, a s njom su odrastale sve te generacije. I svatko od njih proživljava priču na svoj način, u čemu i jest ljepota glazbe, kao i umjetnosti općenito.
Galoop / Marko Beljan
Punk nije mrtav
Nakon poprilično dinamične setliste isprepletene stalnom komunikacijom s prisutnima, kao i skakanja s bine u publiku, došao je trenutak kada je Koca najavio i predstavio gosta koji im se pridružio za pjesmu ”Koljena”. Riječ je bila o dječaku kojega zna svatko tko često posjećuje kultni đakovački rock bar King, a čija je ljubav prema glazbi neupitna, tim više što je upravo njegov otac vlasnik spomenutog bara, što znači da je rock glazbom i svirkama okružen gotovo svakodnevno. Ime mu je Ervin i na trenutak je postao main character cijelog koncerta, dok će ga kroz koju godinu, prema Kocinim riječima, jednog dana znati kao gradonačelnika. Ako „precjednik“ to kaže, mark his words.
„Subotom Kićo, nedjeljom Slabinac“ ne vrijedi za ovaj bend iako su autori te pjesme, jer nisu slabi ni petkom (na dan nastupa) ni subotom, a i nedjelje se, nakon toliko godina karijere, lakše prežive. Nije punk mrtav. A nisu ni precjednici.
Da ni Hladno pivo nije mrtvo već samo revitalizirano, pokazali su Savršeni marginalci – bend nastao kao projekt članova Hladnog piva bez Mile Kekina, sada s vokalistom Krmpom koji se, s ostatkom benda, složio kako je lijepo opet biti u Đakovu. ”Dobro veče” prva je i prigodna stvar kojom su prisutne uveli u nastup. ”Pjevajte nešto ljubavno” – pjevali su, nakon čega su započeli s pjesmom ”Trening za umiranje”. Dok ja stojim na stepenicama i stvarnost mi je na trenutak zaustavljena dubinom teksta spomenute pjesme, u prostoru ispod mene počelo se događati nešto posve drugačije. Masa se počela naguravati i formirati moshpit koji je ulovio ljude iz nekoliko prvih redova, što je stvorilo animalno divlji krug u kojemu je trening za umiranje postao trening za ne-umiranje u moshpitu. Čini se da su svi koji su moshali dobro istrenirani, na kraju krajeva, po to su i došli. I žele još. Šoki, Suba i Zoki u instrumentalnom su smislu ostavili srce na bini, dok je Krmpa uz srce ostavio i glas kojim je pokazao kako je pivo i dalje hladno, ali u savršeno marginalnom smislu.
Galoop / Marko Beljan
Brkovi su bend dočekan glasnim ovacijama, iz kojih se moglo zaključiti kako su od publike voljeni i iščekivani, dok sam ja formiranje svog mišljenja u početku stavila na stand by. Iako sam ih već čula na Urban Festu u Osijeku, ovaj put sam više obraćala pažnju na samu izvedbu koja je, uz vrlo energičan i glasan nastup, također bila začinjena aktivnom i duhovitom komunikacijom s publikom. Frontman Shamso više je puta zahvalio prisutnima na dolasku i podršci, također nekoliko puta naglasivši „Dvadeset godina Brkova!“, što je svaki put popraćeno gromoglasnim pljeskom. Divlji, distorzirani punk riffovi obogatili su Shamsin vokal, a ritam sekcija pod bubnjarskom palicom i bass notama zaokružili su ovu punk-folk-wellness cjelinu. „Kakav eurovizijski kraj!“ govore Brkovi nakon izvedbe pjesme ”Bauštela”, a ubrzo nakon toga potiču publiku da s njima zapjeva „Oooo, ja te volim Đakovo!“, što i činimo. Tijekom pjesme ”Opasno se drogiram” dobili smo glasnu zapovijed „PLEŠI, ĐAKOVO!“ koja je potaknula sve prisutne na ples, a zrak su osim mnoštva ruku ispunile i leteća piva. Od mnogih dovitljivih izjava ističem „Nismo mi Prljavo kazalište, mi smo Neparni valjak“ i „Ugasi svjetlo, gospodine Tobleru“ (Tobler d.o.o. – sound & light, aludiranje na tehničare rasvjete, op. a). Svjetla su se ugasila prije izvedbe pjesme ”Pizda materina” koju smo, nakon nekoliko ponavljanja refrena, zajedno s bendom otpjevali i a cappella. Brkove nismo poslali tamo, već smo ih pljeskom ispratili s bine.
Galoop / Marko Beljan
Lokalne zvijezde
Drugi je dan započeo u nešto mirnijem tonu sa sarajevskim pop-rock bendom Letu Štuke. Nitko nije zaboravio punkersko divljanje od prethodne večeri, ali čini se da je masi dobro došao predah i ljuljanje u mjestu, kakvo potiče glazba ovoga benda. Lagano zagrijavanje za početak drugog dana proteklo je dobro, iako mislim da su Letu Štuke produžili nastup, što je rezultiralo time da je svaki sljedeći bend započeo s nastupom kasnije od planirane satnice, što je bilo pomalo koma, ali razumljivo. I da su barem letjele samo štuke, a ne i komarci koji su neumorno napadali prisutne, stvarno ne bismo imali drugih zamjerki. Jedan od highlighta nastupa ovog benda svakako je reakcija publike na pjesmu ”Supermarket” – ekipa se naguravala u moshpitu koji je više sličio nekakvom kolu u kombinaciji s dječjim plesom ringe-ringe-raja, a sve s vrtnjom i trčanjem u krug. Dosta luda kombinacija plesova i zanimljiv prizor. Letu Štuke na kraju su izveli klasik ”Mjesto za dvoje” i time svoj nastup priveli kraju.
View this post on Instagram
Sljedeći na bini je đakovački bend Into the dusk čiji članovi su, iako imaju samo četiri objavljene autorske pjesme, svojom energičnom i dinamičnom svirkom posve osvojili publiku. Nakon prethodnog benda koji već ima masu nastupa iza sebe, ovi mladi lokalci zakuhali su atmosferu na svoj način, pri čemu se nije dalo naslutiti tremu niti ikakve propuste zahvaljujući njihovoj vidnoj uvježbanosti. Kroz svaku se stvar pokazala ta uvježbanost i sinergija, a dubokim bass notama bend je već na početku privukao pažnju mnogih u publici. Moja pažnja ipak nije cijelo vrijeme bila usmjerena k svirki zbog priče s ekipom koja je radila na ulazu u festivalski prostor, ups. Zbog toga ne mogu sa sigurnošću reći jesu li svirali i covere drugih pjesama, ali na trenutke kao da sam čula Dinosaur Jr. sa suptilnom dozom Toola, dok autorske pjesme benda Into the dusk balansiraju na fine lineu između alternativnog zvuka koji priziva nostalgiju i koji me u nijansama podsjeća na zvuk benda DIIV i ljetne dane. Budući da su lokalci, domaći teren ih je dobro prihvatio, ali i od cijele se mase u parku nakon njihove svirke orilo: „Hoćemo još!“
Galoop / Marko Beljan
U pauzama između nastupa vrtjela se zakon playlista sadržana od evergreen hitova Pearl Jama, Nirvane, Blink-182, Sum 41, Rage Against the Machine i drugih legendarnih bendova, što je osiguralo stalnu prisutnost glazbe na festivalu. Tko god je složio playlistu, hvala! Nije nastupio ni trenutak tišine u kojoj bi se izgubio festivalski duh u kojemu smo spremni na dovikivanje, nadglašavanje glazbe i bolne glasnice kao rezultat toga i pjevanja. Nastupili su samo dobri bendovi. A koji od njih je bio dočekan najglasnijim ovacijama? Goran Bare i Majke.
Majke su nastup otvorili pjesmom ”Rođen za suze”, a Goran Bare je, po svemu sudeći, rođen za stage. Njegov stage presence i način na koji gotovo hipnotički vodi publiku, čak i kad fizički ne može pokazati snagu koliko bi možda htio, on glasom i tekstovima govori dovoljno. Masa ga razumije i dok sjedi na stolici i dok se kreće po bini, a on prilikom instrumentalnog dijela ustaje i potiče ih da prate bend pljeskom. Morbidno psihodelična stvar ”Ljubav krvari” nije dio standardne setliste benda, što je učinilo njezinih gotovo devet minuta trajanja još više jedinstvenim iskustvom, dok su druge izvedene pjesme poput ”Krvarim od dosade”, ”Mršavi pas”, ”Skarabej go go” i ”Teške boje” samo nastavile euforičnost koja je izazvana u publici. ”Put ka sreći” većina je pronašla upravo na Galoopu, gdje su već dugogodišnji fanovi Majki došli na svoje, a oni novopečeni pojedinci tada su se uživo upoznali s dobrim dijelom diskografije ovoga benda koji, prema riječima prijatelja Svena, svaki put opravda svoju kvalitetu i ime. Nakon (pred)zadnje stvari bend odlazi, a prati ih skandiranje „hoćemo još!“ koje se neumorno nastavilo sve dok se Bare i bend nisu vratili na binu i na radost prisutnih izveli pjesmu ”A ti još plačeš”.
Emocije na površini
Čast da zatvore drugi dan Galoop festivala dobila je sinjska punk-blues četvorka M.O.R.T. čiji žestoki guitar riffovi plešu na samoj granici metala, a duboki i upečatljivi tekstovi izazivaju borbu limbičkog dijela mozga i prefrontalnog korteksa. Da ne ulazim u biološku psihologiju, dovoljno je preslušati bogatu diskografiju ovoga benda i iz njihovih stihova čuti kako legendarni frontman Ivan Katić John doživljava emocije koje mnogi skrivaju u sebi, a on ih svojom izvedbom iznosi kao ogoljenu stvarnost bez mjesta za strah i sram. John je izvrstan u komunikaciji s publikom, iskren, oštar, duhovit, sve u trenutku prikladnom za to.
Galoop / Marko Beljan
Publici nedugo nakon izvedbe prve pjesme ”Nikotinska kriza” baca svoju majicu i već ju nakon nekoliko minuta traži natrag, a cijelo vrijeme svojim izgledom i stage presenceom održava dojam južnjačkog rockstara koji glasom vješto ravna svim žestokim žanrovima. Svaki od tih žanrova leži njegovu glasu, kao i neumornom bendu koji čine Zvrk na gitari, Kikos na bassu i Mijač na bubnjevima. Ritam sekcija raskošno začinjava emociju stihova koji su umjetnost u punom smislu te riječi, a dionice na gitari u kombinaciji s Johnovim glasom drže nas na rubu delirija. Čuli smo odličan presjek svih njihovih studijskih izdanja, s dobro poznatom pjesmom ”Na cesti” koju je publika vrlo uporno i srčano tražila, kao i ”Samo se ti smiji”. Ako nas Mortovci nisu hipnotizirali svojim neumornim punkerskim bluesom, onda su to učinile animacije na videozidu koji je u mnogim varijacijama prikazivao logo benda u beskrajnim spiralama, krugovima i raznim drugim oblicima. Najbolji dio, ujedno i highlight večeri, bila je izvedba meni najdraže M.O.R.T. pjesme ”Buka u glavi” i njezin dugi instrumentalni završetak. John leži na bini prekriven rukama kao da se skriva od te buke u glavi, kao čovjek iz kakvog psihološkog trilera koji čak i u trenutcima kad se svijet ruši ostaje vjeran onome što jest i kao takav se maksimalno daje publici, a izvedba donosi trijumfalan kraj. Dok buka koja ga okružuje na koncertu pokazuje koliko publika cijeni njega i bend te upija svaki trenutak, ”Buka u glavi” jedan je od najboljih tekstova koji vrijedi istaknuti kad pričamo o M.O.R.T.-u i sceni općenito. Kroz cijeli smo završetak ove pjesme kao jedno plesali i headbangali, duge šarene kose ispunile su prve redove na ogradi koja je bila jedino što nas dijeli, jer u nekim emocijama – kako bi rekli dečki iz M.O.R.T.-a – ”Svijet se sužava”.
