Manifestacija izvrsnosti Gorana Jurkovića i Danijela Detonija

Riječ „izvrsnost“ u našem je jeziku postala toliko banalizirana i potrošena da je izgubila svoj pravi smisao, pa ipak – upravo ona najbolje definira koncert što su ga u sklopu ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu u utorak, 14. listopada u malom Lisinskom održali saksofonist Goran Jurković i pijanist Danijel Detoni.

Bio je to prvi od čak deset koncerata što će ih domaći glazbenici održati u tekućoj sezoni ovog ciklusa, koji organizira Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika i koji, iako nerazvikan, često nudi prave slušne poslastice u izvedbi vodećih imena, ali i mladih nada hrvatske glazbene reproduktive.

Goran Jurković i Danijel Detoni / foto: Mirko Cvjetko

Nekoć mlade nade, i Jurković, i Detoni danas se ubrajaju među vodeća imena naših glazbenih pozornica. Goran Jurković diplomirao je u Zagrebu, usavršavao se u Beču, svirao je u prestižnim dvoranama i na brojnim festivalima diljem svijeta te osvojio više uglednih domaćih i međunarodnih nagrada. Aktivan je i kao komorni glazbenik, pedagog i neumorni promotor suvremene glazbe. Danijel Detoni studirao je u Budimpešti i u Parizu, usavršavao se kod poznatih klavirskih pedagoga, a nakon toga je osvojio više nagrada te ostvario sjajnu karijeru solista, komornog glazbenika i učitelja. Ovom prigodom dvojica umjetnika izvela su program sastavljen isključivo od sonata  nastalih u periodu od 1894. do 2022. godine.

Goran Jurković i Danijel Detoni / foto: Mirko Cvjetko

Koncert je otvoren Sonatom za klarinet i klavir u Es-duru, op. 120, br. 2 (1894.) Johannesa Brahmsa, koju je za alt saksofon i klavir obradio Georges Gourdet. Djela iz starijih razdoblja u obradama za saksofon mogu zvučati prezasićeno, no kasnoromantičarsko Brahmsovo tkivo u Gourdetovoj je majstorskoj obradi zadržalo pokretljivost svojstvenu klarinetu, no pritom je obogaćeno karakterističnom toplinom saksofona.

Sve je to do punog izražaja došlo u fantastičnoj svirci Gorana Jurkovića. Njegov odabrani instrument ne pruža mu često priliku da pokaže svoju romantičarsku stranu, no Brahmsove su mu uzburkane melodije sjele savršeno: izvodio ih je precizno, s lakoćom, gipkošću, bogatom dinamikom te uz fino i pregledno fraziranje. Zbog raznolikosti tonskih boja koje postiže na saksofonu, slušatelj bi zatvorenih očiju mogao pomisliti da je Jurković svirao nekoliko puhačkih instrumenata, a posebno je dojmljiv bio njegov neprekidni dijalog s Danijelom Detonijem. Detoni je, sa svoje strane, bio potpuno ravnopravan, a povremeno i dominantan sudionik izvedbe  obilježene besprijekornim dosluhom dviju komplementarnih glazbenih ličnosti.

Zbog raznolikosti tonskih boja koje postiže na saksofonu, slušatelj bi zatvorenih očiju mogao pomisliti da je Jurković svirao nekoliko puhačkih instrumenata

Goran Jurković / foto: Mirko Cvjetko

Sonata za alt saksofon i klavir (2022.) Gordana Tudora nastala je upravo na poticaj Jurkovića i Detonija te, naravno, donosi drukčiji zvučni svijet, protkan nepravilnim ritmovima, elementima jazza i karakterističnim tudorovskim duhovitim rješenjima. Brahmsove emocionalne oluje glazbenici su zamijenili impresionističkim pristupom boji zvuka, jasnoćom, ritmičkom preciznošću i – ponovno – perfektnom međusobnom usklađenošću u zaokruženoj izvedbi ove pametne i pristupačne skladbe kojoj je mjesto u stalnom saksofonističkom repertoaru.

Goran Jurković i Danijel Detoni / foto: Mirko Cvjetko

U tom repertoaru važno mjesto zauzima Sonata za alt saksofon i klavir u cis-molu (1943.) Francuskinje Fernande Decruck, poznate upravo po djelima za saksofon kojih je napisala više od četrdeset, a među kojima je ova sonata najizvođenija. U skladbi tipično francuskog zvuka Decruck nije zazirala od novih tehnika svog vremena kako bi postigla čitavu paletu raspoloženja, uz naglašeni virtuozitet koji se povremeno traži od oba izvođača. Jurkovićev i Detonijev virtuozitet ni na trenutak nije bio upitan, kao ni njihov potpuni angažman i muzikalnost kojima su nas proveli kroz bogatstvo Decruckinih zvučnih pejzaža.

Goran Jurković i Danijel Detoni / foto: Mirko Cvjetko

Završetak koncerta pripao je Sonati za alt saksofon i klavir (1970.) Edisona Denisova, predstavnika druge generacije sovjetskih avangardnih skladatelja. Polazište glazbenog materijala sonate leži u serijalizmu, no u njoj su prisutni brojni drugi elementi i utjecaji, a zbog korištenja proširenih tehnika sviranja smatra se jednom od najtežih saksofonskih kompozicija.

Kako je sâm rekao, to je jedno od djela koja Goran Jurković najradije izvodi, a to je i pokazao suvereno prezentirajući raskoš zvukovnih i tehničkih mogućnosti saksofona. Furiozni zadnji stavak Denisovljeve sonate u kojem oba instrumenta kao da se natječu u virtuoznoj strastvenosti bio je šećer na kraju manifestacije izvrsnosti Gorana Jurkovića i Danijela Detonija.

Goran Jurković i Danijel Detoni / foto: Mirko Cvjetko