Hari Rončević u klubu Porat: Buntovnik s dobrim pjesmama ili dobre pjesme s razlogom

Hari Rončević nastupio je u novootvorenom splitskom klubu Porat

Kako i priliči, kantautor Hari Rončević započeo je svoj subotnji koncert u klubu Porat u Splitu pjesmom “Getanin”. Novootvoreni klub, kojeg je ovog ljeta otvorio koncert Bijelog Dugmeta, nalazi se u bivšem  industrijskom predjelu Stinice, u zgradi bivše tvornice Dalmacijavno. Unutrašnji dio kluba može primiti do 2000 posjetitelja posjetitelja dok vanjski, open air dio, okuplja do čak 10 tisuća posjetitelja! Interijer je uređen minimalistički, u postindustrial stilu stavljajući na taj način fokus publike na izvođača. Pozornica, rasvjeta i razglas su na zavidnom nivou spremni odraditi i produkcijski najizazovnije događaje. 

Rončević, etablirani autor bogatog opusa, s preko 30 godina dugom i uspješnom karijerom, koji svojim izrazom vješto spaja različite glazbene senzibilitete i tradicije s naglaskom na mediteranske, pjevao je više od dva sata mnogobrojnoj publici željnoj vrhunskih glazbenih koncerata. “Ja san prvi koji je doša sa normalnin pismama i boja san se ‘oće li  ko doć”, izjavio je u šali pohvalivši koncertni prostor i uvjete koje imaju glazbenici na pozornici. 

Repertoar nije bio striktno zadan te je Hari vješto balansirao između unaprijed skiciranog rasporeda pjesama i želja publike, te na taj način dobro ispunjen koncertni prostor držao konstantno na vrhuncu  glazbenog doživljaja. Bubnjar Ivica Džaja Megi, basist Albert Limić i gitaristi Ivo Majić te braća Ivan i Toni Jurić (koji su s bendom 4 godine te su donijeli malo teži, heavy zvuk benda koji izvrsno pristaje Harijevim pjesmama) dali su sve što su imali, i emocionalno i glazbeno i tehnički. I morali su dati, što zbog vrhunskih pjesama koje svojom emotivnošću i dubinom izraza zahtijevaju od izvođača upravo takav pristup, što zbog publike koja već 30 godina živi sa tim pjesmama i na neki ih način smatra svojima te ne pristaje na osrednje ili dobro. To je veliki izazov za svakog izvođača, a posebno kantautora. Hari je taj izazov i više nego uspješno savladao te je još jednom pokazao kako se radi o velikom majstoru kantautoru i izvođaču.

U koncert nas je uvodio s pjesmama “Spreman na sve”, “Nikad ti neću reć”, “Uzalud je sve sve” i “Idem jugu svome” za koju je imao i posebnu najavu kako su sve svi raspisali kad prije 19 godina preselio u Zagreb, a skoro nitko nije pisao kad se 2019. vratio kući u Split. Točnije “Kaštila” ubacivši kratku glazbenu digresiju odajući počast igraču Hajduka, Marku Livaji, stihovima: “I kad kroz Kaštila prođeš i na Poljud dođeš, tu živi najveći Baja, Marko Livaja!“, na glazbenu podlogu pjesme “Guantanamera” što je naišlo na oduševljenje publike.

Koncert se nastavio pjesmama koje je Hari napisao za druge izvođače koje im je, kako je rekao, poklonio. Od kultnih “Ako voliš me”, “Još ovaj put” i “Moj lipi anđele” koje je proslavio nikad prežaljeni  glazbeni velikan pokojni Oliver Dragojević, zatim pjesma “Zemlja i stina” Doris Dragović i “Aj ća volin te”, veliki hit klape Kampanel koju je Hari izveo u svom aranžmanu. 

Napravivši kratku pauzu, pustio je bend izvesti pjesme “Superstition” Stevieja Wondera i “Unchain my heart” Joea Cockera u kojima su osobito svirački i vokalno briljirali braća Jurić. Daljnjim listanjem svoje glazbene pjesmarice, Hari nas je vratio na sam početak karijere pjesmama “Buntovnik s razlogom”, “Dalmacija” i “Mulac”, čudeći se pritom kako su preživjele sve ove godine: “Drago mi je da se ne ponavljan ka autor. Moga bi okrenit akorde i radit iste pisme. Al to nije za mene“.

Koncert je nastavio pjesmama “Još te uvijek osjećam u sebi”, “Kampanel moje jubavi”, poslao poruku mira izvodeći pjesmu “Knockin on Heaven’s Door” Boba Dylana te nastavio s “Kada jednon ovon zafalin se tilu”, “Tvojin san tilon opijen”, “Još ne znam kud s tobom”, “Di god da pođeš”, “Nisan više tvoj”, “Moje si more, “Da napišeš na nebu”…

Odsviravši pjesmu “Wish You Were Here” Pink Floyda pokazao je koliko uživa izvodeći tuđe pjesme koje voli. Koncert se privodio kraju neizostavnim pjesmama o Hajduku i Splitu, “S istoka, zapada i sjevera” i “Kad bi se moga rodit”. “Dajte sve od sebe ne očekujući ništa. To je moja poruka vama. Ja san to napravija i dobija sve od vas. Hvala vam”, izjavio je prije bisa na kojem je izveo “Daj sebe do kraja”, “Lupi petama” grupe Prljavo kazalište i “Getanina” s kojom je i započeo koncert. 

Hari Rončević je svoj glazbeni opus stvarao preuzimajući strane glazbene forme stilski prožete američkom folkom, ranim rockom, beat filozofijom i bluesom. Utkavši obilježja podneblja iz kojeg je ponikao, dao je, riječima velikog argentinskog pisca Borghesa svoj „couleur locale“, lokalno, mediteransko, hrvatsko, dalmatinsko, splitsko obilježje. S himničkim i sjetnim, surovim, tragičnim, prkosnim, ali i lijepim i mekim glazbenim frazama i tekstovima pozicionirao se uz bok velikanima hrvatske glazbe, ali i kantautorskog ceha.

Klub Porat kao multifunkcionalni prostor nasušno je potreban gradu Splitu koji je, zatvaranjem Spladium arene, ostao bez prostora za koncerte ozbiljnijih produkcija s velikim imenima. Još važnije, potreban je i za lokalnu glazbenu zajednicu, kako izvođača, tako i publike, na način da može održavati, razvijati i zadržati svoj svakodnevni kreativni impuls, posebno u svjetlu galopirajućeg i nekontroliranog razvoja turizma koji prijeti progutati sve lokane posebnosti i tradiciju koja je, na kraju, i najzaslužnija za njegov razvoj.