15. INmusic, 1. dan: Nadmoć Idlesa, Fontaines DC i Killers u odličnoj formi
Prvi dan INmusica bio jedan od najjačih u povijesti festivala; tri sjajna banda: Idles, Fontaines DC i Killers imala su odlične nastupe, vidjeli smo domaće snage koje će u sljedećim godinama definirati rock-scenu, a djevojke iz Hindsa prvakinje su u šarmantnosti
Nakon dvije godine prislinog nerada festival INmusic vratio se 20. lipnja na Jarun koristeći osnovne postavke: iznimno povoljna ulaznica, uigrana organizacija, dizanje prašine u medijima s tradicionalnom prijetnjom da će to biti zadnji festival ako Grad Zagreb ne uskoči s financijskom injekcijom, sustav kartica za plaćanje na šankovima i štandovima, razigrani kampisti koji su stigli iz raznih krajeva Europe i odlična atmosfera. Novost je četvrti dan festivala, novi pivski sponzor koji je podignuo cijenu te raznovrsni dodatni sadržaji za odmor ili razonodu.
Unatoč svim provjerenim adutima, uključujući i nikad bolji line-up festivala, prvog dana bilo je manje posjetitelja od ranijih izdanja. Vjerojatno će danas biti masovniji dolazak, s obzirom da je sutra neradni dan i zbog činjenica da nastupa jedan ponajboljih svjetskih izvođača – Nick Cave and The Bad Seeds, s kojim je Zagreb voli javno.
Jučer su nastupi startali u cik poslijepodneva, dok je vrućina dobrano sušila jarunske travnjake, a među prvima, na World Stageu nastupili su The Splitters, jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnjega Zagrebačkog festivala, a mjesto na pozornici kasnije je zauzeo Benston, novi band Damira Trkulje Šilje iz Gatuza koji je rock izveo van iz garaže i u uvjerljivom nastupu začinio ga drugim stilskim sredstvima.
Na Hidden stageu najprije su žestoko otprašili klinci iz banda Slow Cured koji su bili zapaženi i na nedavnom nastupu novih bandova Superval u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, a osobito zanimljivi bili su Riječani iz banda The Black Room, zasad najmanje poznato ime iz plejade sjajnih bandova toga grada koji na engleskom jeziku sigurno šire svoj izričaj: Jonathan, My Buddy Moose, One Possible Option, The Siids… No, The Black Room na temelju nastupa na INmusicu mogli bi imati mnogo veće domete.
Pravi uvod u 15. INmusic festival imale su beskrajno šarmantne Madrižanke iz kvarteta The Hinds. Njihova pop-punk izvedba podsjetila imala je sve odlike izvrsnog klupskog nastupa, s usponima i padovima, no zahvaljujući zabavnoj konverzaciji i poletnim pjesmama glavna pozornica ipak ih nije ‘pojela’. Skladbe izvode uglavnom na engleskom jeziku, a jedan od vrhunaca bio je cover pjesme skupine The Clash ‘Spanish Bombs’ (s ubačenim stihom ‘Spanish Bombs/Rock the Zagreb’) Kako su poručile s pozornice, njihov gotovo jednoiposatni nastup bio je ujedno i najdulji u njihovoj desetgodišnjoj karijeri.
Nešto kasnije na istoj pozornici održao se jedan od najimpresivnijih nastupa u 15-godišnjoj povijesti INmusica. Jedan od najuzbudljivijih bendova današnjice, bristolski Idles održali su visokonaponski nastup koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, ponajmanje tisuću fanova koji su u paklenom pogu plesali u prvim redovima. Vjerojatno bi interakcija i s ostalim posjetiteljima bila veća da su nastupali na manjem, World Stageu, no na ovome su definitivno iskazali svoj headlinerski potencijal. Svima koji su došli u Zagreb na INmusic samo zbog ovog nastupa dolazak se isplatio.
Gitarist Mark Bowen koji djeluje poput Mrleta u mlađim danima, odjeven u ženski šlafrok držao je neprestanu tenziju koja je kulminirala hodom i nošenjem kroz publiku. Pjevač Joe Talbot je isporučivao bijes i nesuglasje sa svima i sa sobom u energetskoj erupciji kojom je INmusic eksplodirao. Brzi i žestoki, opaki razorni, Idles su autentičnim mlaznim pristupom pokazali da su velik, velik band.
Na World Stageu (na kojem je nešto ranije zanimljiv nastup održao sve propulzivniji beogradski KOIKOI) očekivao se nastavak, jer je nastupao drugi sjajan band u naponu snage – Fontaines DC koji su nastupali i prije nekoliko godina na INmusicu kad su bili next big thing. No, tad su prošli razmjerno nezapaženo, možda i zato jer je istodobno Johnny Marr svirao upravo na pozornici na kojoj su i oni sinoć vladali. Za razliku od scenski škrtih Idlesa, Fontaines DC imali su razrađene scenske i svjetlosne efekte, a u jednom trenutku prema pozornici je doletjelo tridesetak velikih balona. Snažni i uigrani, gitarskim su preplitanjima, izraženom melodioznošću i podrškom publike opravdali svoj status.
Upravo tim scenskim instrumentarijem vjerojatno su efektnije mogli funkcionirati na glavnoj pozornici (dakle, suprotno od Idlesa), no svakako su pokazali kako su dovršili proces transformacije od inovativnih nada u indie aristokraciju. Terminski stiješnjeni između frenetičnih Idlesa i zvijezda večeri – Killersa sigurno nisu imali onu pozornost koju bi imali na solo-nastupu. No, i njihova festivalska izvedba pokazuje kako je posrijedi band koji uživo zvuči uvjerljivo i predano.
Nastup Killersa protekao je posve očekivano, kao spektakularni stadionski show, na kome su su svi dijelovi bili nauljeni poput frizure Brandona Flowersa. Band koji je izvrsno preuzeo glazbenu poetiku osamdesetih i ugradio je u svoj izričaj besprijekorno je odvozio svoj nastup pred najvećim brojem posjetitelja. Brandon Flowers je izvrstan ceremonijal-majstor koji je publiku suvereno vodio kroz koloplet hitova banda koji je neprestano mijenjao i instrumentalističku postavu, pa se u jednom trenutku i jedna od tri prateće vokalistice prihvatila akustične gitare.
Killers imaju sjajno režiran nastup, njihovi fanovi mogu biti oduševljeni, a ostali zadovoljni jer koncert nije bio puko odrađivanje festivalskih obaveza. Premda ispolirani i produkcijski uobličeni više nego što bi trebalo, Killers u kombinaciji pjesme, slike i vještine imaju sve adute koje mora posjedovati headliner. I to Brandon Flowers vrlo dobro zna: rekao je kako sutradan nastupaju u Milanu, ali mu je drago što su nastupili u Zagrebu.
Tako je prvi dan INmusica bio jedan od najjačih u povijesti festivala – tri vrhunska banda imala su odlične nastupe, vidjeli smo domaće snage koje će u sljedećim godinama definirati rock-scenu, a djevojke iz Hindsa u svojoj neposrednosti pokazale su kako je glazba uvijek siguran alat za postizanje dobrog raspoloženja.