Prvoklasni nastup Davorina Brozića i Filipa Faka te čak pet novih djela suvremenih hrvatskih skladatelja
Introverzija - instinski umjetnički pothvat
![](https://glazba.hr/wp-content/uploads/2022/12/318319321_1178815166349115_3282940960152024531_n-1024x632.jpg)
Jedan tonski niz, dvanaesttonska serija, bila je dovoljna kao poticaj za istinski umjetnički pothvat, projekt nazvan Introverzija, koji je završnu etapu svojega višegodišnjeg hoda doživio nastupom klarinetista Davorina Brozića i pijanista Filipa Faka 30. studenog u Multimedijskom studiju Muzičke akademije u Zagrebu.
Klarinetska moćna gomilica
Hrvatskoj glazbi ne nedostaje prvorazrednih klarinetista. Milko Pravdić, koji se te večeri našao u publici, bez sumnje je jedan takav; Bruno Philipp, koji je briljirao na autorskom koncertu Dubravka Detonija nekoliko večeri ranije u zagrebačkom Knapu, može poslužiti kao sljedeći. U tom kontekstu, o Davorinu Broziću – njegovoj sviračkoj snazi, kao i interpretativnoj moći – nije potrebno dodatno govoriti.
Suvremena domaća produktiva već desetljećima „profitira“ na njihovoj vrsnoći. Ne treba ići daleko da se prisjetimo antologijskih djela Marka Ruždjaka koja smo – upravo u Brozićevim interpretacijama – slušali nedavno na koncertu Ruždjakove glazbe u Preporodnoj dvorani u Zagrebu. Skladbe Concerto abbreviato nedavno preminula doajena hrvatske glazbe Petra Bergama mogli bismo se prisjetiti kao sljedećega takvog primjera. Pa ipak, nositelji projekta ustvrdit će kako literaturi za klarinet u hrvatskoj glazbi još uvijek nedostaje kompozicija i za koncertne podije i za školski kurikulum, pa je tako projekt Introverzija bio osmišljen upravo kako bi odgovorio na takve izazove.
Literaturi za klarinet u hrvatskoj glazbi još uvijek nedostaje kompozicija i za koncertne podije i za školski kurikulum, pa je tako projekt Introverzija bio osmišljen upravo kako bi odgovorio na takve izazove
Projekt je dobio naslov Introverzija, očigledno u namjeri da se apostrofira stanje koje je interpretima bilo potrebno kako bi „uronili“ u raznolike izazovne svjetove novoskladanih ostvarenja. No, istodobno, takvo specifično stanje bilo je potrebno i skladateljima da, vice versa, zarone u vlastitu dubinu te napnu kreativne snage ususret visokom interpretativnom umijeću dvojice glazbenika.
Fascinacija je, očigledno, bila obostrana, a kada bismo je baš morali izvagati, jezičac na vagi pretegnuo bi, čini se, ipak na stranu autora, s pravom impresioniranih vrsnošću dvojice izvođača na čije su talente, obilato i bez ustezanja, mogli računati.
![klavir](https://glazba.hr/wp-content/uploads/2022/11/014A8757-1024x683.jpg)
Foto: Matej Grgić
‘Okidač’ koji je ‘obojio’ koncert
Predskladana tonska serija koja je predložena kao tonski materijal za skladanje dvanaesttonski je niz koji u svojoj strukturi povezuje tonske prostore tonalitetne (u prvom dijelu niza) i atonalitetne estetike (u drugome dijelu). Nešto poput znamenitoga glazbenog kriptograma F-A-E na koji su Schumann, Brahms i Schumannov učenik Albert Dietrich skladali violinsku sonatu u čast Josepha Joachima. Ili, pak, Sacherova heksakorda kojim je slavni violončelist Mstislav Rostropovič okupio dvanaest skladatelja – uključujući Beria, Bouleza, Brittena, Dutilleuxa, Henzea, Lutosławskog i druge – da skladaju djela za violončelo solo prema tonskom nizu izvedenom iz prezimena glazbenog mecene Paula Sachera.
Pa iako je niz poslužio prvenstveno kao „okidač“ – inicijalni i u potpunosti neobvezujući povod stvaranju – on je, ipak, svojom tonskom strukturom na specifični način „obojio“ cjelokupnu koncertnu večer.
Znajući koliko daleko mogu otići da u svojim skladateljskim prosedeima mogu „pustiti ruku“ praktički do kraja i bez ikakve zadrške, Zoran Juranić, Zlatko Tanodi, Krešimir Seletković, Vjekoslav Nježić i Frano Đurović ponudili su pet čvrsto koncipiranih, izvođački izazovnih, stilski raznolikih te izražajnim sredstvima raskošno ostvarenih novih kompozicija. Pritom su četiri doživjele praizvedbu, a Juranićeva Sonata svoju drugu izvedbu, nakon što je praizvedena u sklopu skladateljeve autorske večeri, 26. listopada ove godine u Preporodnoj dvorani u Zagrebu.
![](https://glazba.hr/wp-content/uploads/2022/10/014A9144-1024x683.jpg)
Filip Fak i Davorin Brozić na Autorskom koncertu Zorana Juranića / Foto: Matej Grgić
Nova glazba – skladbe za klavir uz klarinet
Klarinet se, nekako prirodno, nametnuo kao glazbalo u prvome planu, iako je večer bila i pijanistički posebno izazovna. U Mozartovo doba još uvijek bi se govorilo o violinskim sonatama za klavir s violinom na drugome mjestu, a 30. studenog isto se tako, da parafraziramo, u nekim trenucima moglo govoriti o skladbama za klavir uz klarinet. Brozić je za takvu, njemu izrazito zahtjevnu večer, trebao drugog, jednako dobrog u dvojcu bez kormilara. Fak je, očekivano, bio dorastao takvu izazovu.
Klarinet se, nekako prirodno, nametnuo kao glazbalo u prvome planu, iako je večer bila i pijanistički posebno izazovna
I što smo naposljetku dobili?
Jednu neostilsku Sonatu akademika Zorana Juranića, izrazito gustoga sloga, obilato natopljenoga harmonijskog jezika te velikih izvedbenih zahtjeva.
Potom, jednu efektnu, zvučno atraktivnu i izrazito dinamičnu Seriju Zlatka Tanodija.
Aforistični ciklus od Dvanaest kratkih sjećanja Krešimira Seletkovića, kao dvanaest kratkopoteznih krokija, skladateljskih studija iz glazbenih karaktera i stilova – ipak nedvojbeno seletkovićevskih.
Suptilni, izrazito sonoristički Sonus Argentus Vjekoslava Nježića, koji se sav ostvaruje u traganju za plemenitim, srebrnim tonom klarineta i njegovim odjecima u utrobi klavira (kojima je ova kompozicija posebno istaknula, kao i fini, baršunasti ton Steinwaya u Multimedijskom studiju).
Naposljetku, doista sonatnu, čvrstu i postojanu Sivu sonatu Frane Đurovića, s „mjesečevom“ atmosferom središnjeg stavka i mehaničkim ritamskim obrascima finala u elaboriranoj trostavačnoj cjelini.
Idealan prostor za projekte-eksperimente
Posebno iskustvo ponudila je intimna, gotovo privatna atmosfera u kojoj je program predstavljen te koja je slušateljima omogućila bliski kontakt s glazbenicima i jedinstven doživljaj i svirke, i glazbe u takvu blisku, neposrednom okruženju. A tome je pridonijela i povremena Brozićeva konferansa, neobavezna, cinično duhovita, ali i informativna te inspirativna, koja je poslužila kao trenutak predaha za glazbenike, ali i priprema slušateljima za nastavak koncertnog putovanja.
I naposljetku još nešto: Multimedijski studio Muzičke akademije ponovno se pokazao idealnim prostorom za provedbu takvih projekata-eksperimenata. Neki će se u tom smislu zasigurno sjetiti sličnog, vrlo uspjelog projekta Introspekcija u kojemu su nastupili pijanisti Srebrenka Poljak, Katarina Krpan, Danijel Detoni i Filip Fak, a autori su bili Tanodi, Đurović, Nježić i Seletković; projekta koje ujedinjuje klavirske kompozicije s njihovim elektroničkim varijacijama, koji je kasnije i snimljen te objavljen u izdanju Muzičke akademije i američke diskografske etikete Ravello Records.
Kapu dolje potrebno je, stoga, spustiti pred onima koji su zamislili i proveli Introverziju. Rukavica je ovim projektom, u kreativnom smislu, u lice bačena saksofonistima, gitaristima, sigurno još nekim drugim glazbenicima. Za nadati se je, stoga, sličnim glazbenim susretima, eksperimentima i projektima u istome prostoru, u skoroj budućnosti.
Rukavica je ovim projektom, u kreativnom smislu, u lice bačena saksofonistima, gitaristima, sigurno još nekim drugim glazbenicima