Iron Maiden u Areni Zagreb: test novog albuma, turneje i kuka pred hrvatskom publikom
Sretna sedmica za Iron Maiden i Hrvatsku: engleski titani heavy metala nastavili su turneju započetu 2018. godine, ali u novom ruhu, s novim pjesmama, novim albumom, novom maskotom i novim kukom, a mi smo imali čast prvi testirati mitski adrenalinski eliksir.
Večer prije sedmog nastupa, nakon sedam godina u zagrebačkom je Bikers Beer Factory ponovno nastupio Paul Di’Anno – prethodni (i drugi po redu) vokal Maidena koji je s njima nastupao svega četiri godine u razdoblju 1977-1981. Dok je Di Anno praktički postao lokalac zbog fizioterapije u Zagrebu nakon sedmogodišnje prikovanosti za kolica, bend ga se, kao i publika, danas jedva sjeća. S Maidenima poistovjećujemo samo jedno ime, jedan glas, a to je Bruce Dickinson – neuništivi i besmrtni highlander. Razlike su kolosalne, ali obojica frontmana dvije su večeri zaredom odabrala upravo Zagreb za ponovno ukazanje publici.
Maideni pak prkose fizičkim godinama preletavanjem svijeta već četrdeset godina i unatoč činjenici da su u šezdesetima, ne nazire im se mirovina. Zagrebačkoj Areni jasno su predočili koliko su bili željni i žedni turneja, bez potrebe da to na pozornici pretvore u riječi. Najbolji primjer toga je junak pozornice i glavni pripovjedač mračnih, ali grandioznih epopeja, Bruce Dickinson, upogonjen između benda i publike kao bard između mita i slušatelja u punoj snazi. Bruce je, naime, prije manje od godinu dana zamijenio kuk, što se nikad ne bi dalo naslutiti iz njegova potpisnog skakanja, njihanja i veranja razvedenom pozornicom i pred poklonicima, i to bez trenutka zastajkivanja.
Bruce uz fantomsku pratnju demonskog Eddieja plete narativ započet još 2018. kada su Iron Maideni predstavili Legacy of The Beast i u sklopu nje posjetili Zagreb po treći put. Odisejski je pohod tada predvidio putovanje zemljom i zrakom kroz ostavštinu benda, da bi im na put stala pandemija zbog koje se njihov Boeing 747 Ed Force One morao zaustaviti na puno više vremena od planiranog u jesen 2019.
Turneja je trebala biti nastavljena, ali svi smo zadržavali dah, a jednom grlatom Bruceu Dickinsonu bila je to zadaća koja vodi u mahnitost. Prethodne, 2021. godine odgođeni nastupi ponovno su se odgađali, a sputanim metalcima vrag nije davao mira, pa objavljuju svoj sedamnaesti, drugi zaredom dvostruki studijski album Senjutsu i to svega nekoliko mjeseci nakon operacije pjevačeva kuka zbog osteoartritisa.
U prosincu su nam u adventsko vrijeme darivanja najavili povratak u zrak, na scenu i u vatru te nas simbolično počastili stavljanjem Zagreba na prvo mjesto turneje koja je više od nastavka započete Legacy of The Beast. Maideni jesu zadržali dobar dio početne setliste, ali prvi dio nastupa posvećuju naslovnoj pjesmi “Senjutsu” ”Stratego” i ”The Writing on The Wall”. Sve su tri uvodne pjesme epskih proporcija premijerno predstavili uživo. Dakle, Zagreb je imao čast prvi čuti priče s najnovijeg albuma, a zahvalnost je uzvratio sinkroniziranim pjevanjem noviteta, što je oduševilo i samog frontmena benda u mračnom i mističnom ambijentu dalekoga srednjovjekovnog Japana.
Najpoznatija maskota svijeta metala, ako već ne i glazbene industrije, dijabolički Eddie – za kojeg se prepiremo desetljećima je li mumija, kostur ili kiborg – na novoj je turneji kao predstavnik benda otišao u Japan. Nečastivog samuraja ponovno je utjelovio Mark Wilkinson kao inkarnaciju mašte basista Steva Harrisa kojeg je nakon južnoameričke mitologije opčinio japanski folklor. Pred japanskim hramom kojim započinje Senjutsu nema nimalo zena – nemrtvi samuraj bori se s gorštakom Dickinsonom u titanskoj borbi duž cijeloga (mitološkog) svijeta Maidena, što će doslovce oslikati očaravajući filigranski prikazi na pomičnom platnu u pozadini uzavrelog benda.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Gorštački bard Bruce i četiri kosmata jahača apokalipse progresiju svojih filigranskih instrumentalnih dionica podebljavaju suptilnom scenskom pričom prenesenom na putešestvije podzemljem započetim prije 45 godina. Maideni pozornicu koriste kao svoj alternativni svijet u kojem, kao u sirovom mjuziklu oštrih brojeva, govore o ljudskoj nadi, patnji, boli, razočaranju i moralnom padu.
Teatralnost Iron Maidena podupire neizostavna pirotehnika integrirana u pozornicu, ali i niz gigantskih hidrauličnih igračaka: od Eddiejeve rogate glave do mitskog Ikara koji nakon svog leta suviše blizu paklenom plamenu (umjesto uzavrelom Suncu) doživljava svoj konačni pad (”Flight of The Icarus”). Bruce na svome mitskom pohodu odrađuje kilometre pred publikom, a glavno oružje njegov su mikrofon, mač kojim pobjeđuje Eddieja i bend pretvara u viteze i, u konačnici, pobjedonosno i tradicionalno vitla britanskom zastavom u baršunastoj crvenoj vojnoj uniformi. Koliko god da bio liberal, pacifist i humanist, Dickinson je okorjeli Brexitovac, što nam godinama poručuje upravo ovim koreografiranim koncertnim činom.
Publika Iron Maidena generacijski je postojana i, k tome, služi kao predivan krajolik zagrebačke Arene koju rijetko mogu ovako ispuniti nastupi bendova koji ne pripadaju zabavno-estradnom miljeu. Arenu su ispunili Hrvati, ali i svi naši susjedi, uz predivne skupine zaljubljenika u bend i metal s udaljenijih mjesta na europskoj mapi, što se pokazalo krajobrazom zastava u košnici partera i tribina. I dok domaća publika delirično reagira na vitlanje hrvatske zastave tijekom mitomanskog ”The Troopera”, činom kojeg pjevač prilagođava svakoj zemlji koju posjeti, on nešto ranije prepoznaje raznolikost nacionalnih boja.
U jednom od humanih i pacifističkih obraćanja publici, revitalizirani Bruce, aluzijom na ratna zbivanja u Ukrajini gdje su trebali uslijediti novi nastupi, primjećuje: „Vidim zastave odasvud. Otkad smo zadnji put nastupili, svijet je jebeno popizdio, ali večeras je cijeli svijet ovdje i ovdje smo braća po krvi“. Upravo riječima kojima je otvorio klasik napisan nakon njegova povratka u bend sažeo je dojam eksplozivnog i ultrasoničnog spektakla: petnaestak tisuća duša moguće je ujediniti, moguće je pretvoriti u jedan glas, jerihonsku jeku kakva ima kapacitet rušiti sve zidove. Ako ništa, u Areni je srušen barem onaj pandemijski koji nas je predugo razdvajao.
***
Popis pjesama s Legacy of The Beast: Arena Zagreb
1. “Senjutsu” (svjetska premijera)
2. “Stratego” (svjetska premijera)
3. “The Writing on the Wall” (svjetska premijera)
4. “Revelations”
5. “Blood Brothers”
6. “Sign of the Cross”
7. “Flight of Icarus”
8. “Fear of the Dark”
9. “Hallowed Be Thy Name”
10. “The Number of the Beast”
11. “Iron Maiden”
—
12. “The Trooper”
13. “The Clansman”
14. “Run to the Hills”
15. “Aces High”