Iskra i Revirgin u Attacku: laseri kroz dim, distopija kroz cyberpunk!

U petak su u AKC Attack, odnosno zagrebačku Mediku, doputovali gosti iz budućnosti

Točnije iz 2089., ili kombijem iz Skopja, ovisi iz koje sfere realnosti promatrate. Oni su ISKRA i održali su vrlo kratak, ali vizualno i auditivno nadražujući show. Svom srećom, čakovečki dvojac Revirgin prije njih pobrinuo se za nešto dulju i kompletniju dozu jedinstvene synth svirke.

Mračan grad, isprekidana žućkasta svjetla, prljavi asfalt i još prljavije lokve. Petak je uvečer, štakori i ostale štetočine izišle su iz rupa u noćni život. Tamo grickaju đonove i pišaju po zidovima. A na tim zidovima svako je ostavio svoj trag u beznačajnoj nadi da se izrazi i upiše u povijest, barem ovu uličnu. Lica su im obasjana ljubičastim i crvenim sjajem neonskih znakova koji podsjećaju na to tko je pravi gazda. Simboli velikih korporacija su kao svjetionici u noći koji obećavaju i vode iz mraka u lažnu svjetlost. Servira se snažan opijum u staklenkama, zle su vlasti na snazi.

Iskra u Attacku / David Mandić

Odjednom bljesak, koji je gomilu rasuo nazad u sjene. Na pozornici se upalila ISKRA. Tri momka s čudnim klavijaturama i jedan s dobrim, starim Gibsonom. Stali su vrtjeti vijke i stiskati gumbe, a iza njih projicirala su se četiri kruga koja su se spojila da bi, naposljetku, krojila logo s mističnim napisom „ИСКРА“.

Animacije iz davnih vremena

Glazba je bila svemirska. Teški udarci drum mašine pratili su sintesajzerske basove u matematički preciznim intervalima. A ti basovi bili su umočeni u kiselinu, odnosno okupani acidom. Onda su proradile i melodije. Psihodelične sintesajzerske melodije koje su se smiješile kroz ovo crnilo i unosile notu lakoće i svježine, kao kriška limuna u pelinkovcu. I konačno, povrh svega, momak s Gibsonom bi nam se, tu i tamo, robotskim glasom obratio, prepričavajući scene sa svog polja stvarnosti, one u distopijskoj 2089. godini.

Iskra u Attacku / David Mandić

Cijelo Iskrino obraćanje obogatile su projekcije koje su se događale po platnu i licima naših glasnika uništene budućnosti. Gole žene iz anime serijala, 3D animacije iz davnih vremena, presvučene VHS filterima, beskrajne poljane mreža cyber svijeta iz TRON filmova… Kužite u kojem smjeru sve ovo ide. Svjedočili smo pravom synthwave koncertu s tipičnim cyberpunk i retro-futurističkim motivima.

Štetočine su ostale u sjeni flora, ispijale otrove i divile se ritmovima koji su ih tjerali na nekontrolirane kretnje. Svi smo se gubili u oblacima dima iz dim-mašine, a njihove formacije u zraku razlamao je bljesak stroboskopa. Zjenice nam je neumorno skenirao laser koji je plesao po prostoru.  Zidovi su smrdjeli na vlagu.

Jedna zamjerka, doduše. Sve je bilo iznenađujuće brzo gotovo. Čudno mi je da su nam gosti došli skroz iz Makedonije i potom odsvirali set od četrdesetak minuta. Nadajmo se da će se sljedeći put vratiti s više materijala.

Osjetna promjena u zvuku

Prije Iskre na pozornici su bili Karlo i Paula. Uvijek dragi gosti lokalnih underground fešta. O ovom sam synthpop dvojcu pisao u više navrata, putem više medija i ne znam na koji bih ih način još malo nahvalio, a da izbjegnem onu floskulu „da su pravo i prijeko potrebno osvježenje na sceni“.

Bilo kako bilo, ovim ljudima treba svakom prilikom davati pažnju, mada njihova introvertna priroda možda to i ne bi priželjkivala. Svakim nastupom Revirgina kojem svjedočim, značajno napreduju u zvuku i izvedbi, slobodniji su i sve više inspirirani. Uz odlične stvari s prva dva albuma, k tome, Revirgin nas uvijek počasti i nekim novim, neobjavljenim pjesmama. A u petak su upravo te stvari ostavile najviše dojma.

Revirgin u Attacku / David Mandić

Promjena je osjetna u Karlovim disonantnim gitarskim rifovima, koji su sada grublji i prljaviji, a Paula sa sintesajzera servira eksperimente u vidu drum ‘n’ bass ritmova i ambijentalnih zvukova iz starih PlayStation igara. Nakon giga simpatičan dvojac otkrio mi je da ćemo se za nove stvari, u studijskoj verziji, morati još strpjeti. Ali čekanje će se isplatiti i novi album Revirgina, kad bude, bit će, vjerujte mi, pravo eksperimentalno, plesno synth čudo.

Revirgin u Attacku / David Mandić