Promišljeno i uvjerljivo, uz dirljivu posvetu Niniću

Uobičajeno gust prosinački koncertni raspored svojim su koncertom oplemenili i Zagrebački solisti, privukavši hladne subotnje večeri velik broj svojih poklonika na još jedan koncert iz ciklusa, za koji redovito vlada veliko zanimanje.

Odabravši za svoj treći koncert u 71. sezoni djela Ludwiga van Beethovena i Petra Iljiča Čajkovskog, u dupkom punoj Maloj dvorani Lisinski, 14. prosinca 2024., ugledni zagrebački ansambl ugostio je istaknutog hrvatskog pijanista mlađe generacije Ivana Krpana.

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Višestruko nagrađivani glazbenik, dobitnik prve nagrade na jednom od najuglednijih pijanističkih natjecanja na svijetu, Međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu 2017., uz ansambl Zagrebačkih solista nastupio je kao solist u Koncertu za klavir i orkestar br. 1 u C-duru, op. 15 Ludwiga van Beethovena, koji je za gudače obradio njemački skladatelj i dirigent Vinzenz Lachner. Rjeđe izvođeno djelo, dovršeno 1795. godine i namijenjeno skladateljevim osobnim izvedbama, zrcali utjecaje Mozarta i Haydna, a iako je skladano desetljeće nakon 2. koncerta, prvi je Beethovenov tiskani klavirski koncert koji je nedugo nakon nastanka privukao značajnu pozornost javnosti.

Delikatna obrada za klavir i gudače, nasuprot izvornoj inačici voluminoznog prizvuka, gotovo ogoljuje solističku dionicu koju je Ivan Krpan iznio promišljeno i uvjerljivo, s lakoćom ovladavajući njezinim nemalim zahtjevima. Dojmljiva artikulacija, staloženost i vješto iznošenje glazbenog sadržaja obilježili su njegovu izvedbu u cijelosti, počevši od iskričavog prvog stavka, Allegro con brio, s izazovnom, pomno oblikovanom kadencom, preko lirskog stavka Largo, do završnog, briljantnog Rondo. Allegro.

Krpanovu usredotočenu, odmjerenu i protočnu izvedbu bistrog, no mekog tona podjednako predano pratili su Zagrebački solisti, pružajući mu pouzdanu i stilski prilagođenu, u potpunosti nenametljivu podršku. Nagrađen dugotrajnim pljeskom, Ivan Krpan za dodatak je odabrao Mazurku u C-duru, op. 68, br. 1 Frédérica Chopina, oplemenivši njezin živahni karakter decentnim pristupom izvedbi.

Krpanovu usredotočenu, odmjerenu i protočnu izvedbu bistrog, no mekog tona podjednako predano pratili su Zagrebački solisti

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Drugi dio koncertne večeri obilježila je izvedba jednog od najupečatljivijih komornih ostvarenja Petra Iljiča Čajkovskog, Sjećanje na Firencu, op. 70.

Osmišljena kao Gudački sekstet u d-molu, skladana u ljeto 1890., a prerađena i praizvedena dvije godine kasnije, skladba je svojevrstan hommage Firenci, u kojoj su nastale njezine prve skice. Nadahnut Italijom, Čajkovski je njezine raskošne boje i toplo ozračje, kao i elemente talijanskog lirizma, pretočio u vlastiti, bujni skladateljski izričaj, stvorivši ekspresivno djelo koje odiše dubokom sentimentalnošću.

Skladba je svojevrstan hommage Firenci, u kojoj su nastale njezine prve skice; Čajkovski je raskošne boje i toplo ozračje pretočio u vlastiti, bujni skladateljski izričaj

Upravo takva bila je i izrazito homogena izvedba Zagrebačkih solista, predvođenih uvjerljivim i sugestivnim koncertnim majstorom Sretenom Krstićem, kojoj su svi članovi ansambla pristupili s iskrenim angažmanom i predanošću, međusobno se osluškujući i nadopunjavajući te oblikujući zaokruženu i dorečenu glazbenu cjelinu. Skladnu i dostojanstvenu izvedbu Čajkovskijevog četverostavačnog ostvarenja, ansambl Zagrebačkih solista pomno je gradio u kontinuitetu, s osobitim naglaskom na dinamičke kontraste te izražajno iznošenje gracioznih, ali i strastvenih melodijskih linija.

Foto: Ivan Mihaljević/ZS

Kraj emotivne glazbene večeri bio je u znaku još jednog sjećanja, osobito značajnog upravo za Zagrebačke soliste. Potresnu izvedbu Sonatine iz kantate Actus Tragicus, BWV 106 Johanna Sebastiana Bacha, u obradi koncertnog majstora Sretena Krstića, članovi ansambla posvetili su uspomeni na nedavno preminulog violinista i pedagoga Tonka Ninića, koncertnog majstora Zagrebačkih solista u vrijeme velikih svjetskih uspjeha, koji je svojim djelovanjem i osobnošću ostavio trajan trag u hrvatskoj glazbenoj umjetnosti.

Potresnu izvedbu Bachove Sonatine iz kantate Actus Tragicus članovi ansambla posvetili su uspomeni na nedavno preminulog violinista i pedagoga Tonka Ninića

Foto: Ivan Mihaljević/ZS