Jesus & Mary Chain u Tvornici: Bez buke nema nauke

Jesus & Mary Chain pokazali su da i buka može biti konfekcijski izvedena na premijernome hrvatskom nastupu u zagrebačkoj Tvornici kulture 28. kolovoza

William Reid svirao je pred dva snažna pojačala / Foto: Filip Bušić

U jeku globalnog odjeka pomirenja braće Gallagher i obnove Oasisa, u Zagreb su prispjela braća koja su to već odradila – Jim i William Reid, odnosno Jesus & Mary Chain. Kao i Gallagherima, i Reidovima je svojedobno pukao film tijekom nastupa i odlučili su prekinuti s karijerom benda. No, njima je trebalo duplo manje vremena i višestruko manje novaca da se opet ujedine i krenu na turneje. Objavili su i dva nova albuma, a među neistraženim područjima, zašli su u 28. kolovoza u zagrebačku Tvornicu kulture.

Premda je posrijedi prvi nastup škotskog benda u Hrvatskoj, mnogi posjetitelji, uglavnom suvremenici braće Reid, dakle, s barem polustoljetnim životnim iskustvom zacijelo imaju iskustvo susreta s Jesus & Mary Chainom na jednome od tri ljubljanska koncerta. Ondje je bend prvi put nastupio krajem 1989., kad je bio u naponu snage s tercetom ponajboljih albuma iza sebe – Psychocandy, Darklands i Automatic i održao dojmljiv koncert.

U Zagrebu su promovirali aktualni album Glasgow Eyes, pa je ponajviše pjesama izvedeno s njega, no publika je, dakako, ponajviše bila oduševljena izvedbama skladbi s ranijih ostvarenja. Bilo je vruće u Tvornici, što zbog silne podrške bendu prekaljenih Jabučara, što zbog ne baš idealnih klimatizacijskih uvjeta.

Izvrstan bubnjar Justin Welch / Foto: Filip Bušić

Jesus & Mary Chain pokazali su kako i buka može biti konfekcijska, odnosno, potencijal vlastitih pjesama stavili su u kontekst prolazne ocjene. Izvrsni bubnjar Justin Welch nosio je nastup snažnim i preciznim ritmičkim pasažima, a gitarski zid melodije i buke vrsno je to nadgradio. No, zvučni miks je varirao, od prilično nerazrađenog uvoda, kad se Jima Reida gotovo i nije čulo, preko drugog dijela kada je je Reid uglavnom bio nerazgovijetan, ali se zvučna slika ostalih instrumenata prilično poboljšala, do finalnog dijela, kad je sve nekako uspjelo biti ugođeno.

Finalna izvedba regularnog dijela “I Hate Rock’n’Roll” pokazala je svu snagu vremešnog benda, što je repetirano na snažnoj izvedbi zaključne pjesme odsvirane na bis “Reverence”. I druge dvije pjesme odsvirane na bis – “Just Like Honey” i “Taste of Cindy” dobro su zvučale, pa je kraj koncerta bilo i najbolje od njega. Ostalo je bilo u suprotnosti s onim što su braća Reid propovijedala kad su objašnjavala zašto su im koncerti trajali samo 25 minuta – zato što se pažnja publike raspršuje nakon tog vremena. Uistinu, njihov nastup do finalnog dijela doimao se vrlo razvučenim, što je spašavala izvedba koncertnih favorita kao što su “Head On”, “Blues From a Gun” ili “Some Candy Talking”.

Na pjesmama “Girl 71” i “Just Like Honey” bandu se na pozornici priključila Jimova djevojka Rachel Conte što je bilo zanimljivo osvježenje, ali i bez njezinog doprinosa te bi te pjesme zvučale vrlo dobro.

Jesus & Mary Chain ispunili su Tvornicu gotovo do posljednjeg mjesta, a bez obzira na izvedbu uglavnom u zoni komfora, nisu rasprodavali nostalgiju nego minuli rad vješto stavili u kontekst prezentacije aktualnog albuma.

Predgrupa je bio riječki The Black Room, koji potencijal pokazan na albumima ipak nije uspio oblikovati i uživo, možda i zbog činjenice da su nastupili kao da sviraju u skladištu opreme (iza njih su bila prekrivena pojačala i bubnjevi zvijezda večeri), dok sa strane Tvornica na novim displayjima promovira koncert Midgea Urea.

The Black Room / Foto: Filip Bušić