Souvenir pop
Joker Out u Tvornici okupio publiku od Slovenije do Finske
Mladi slovenski indie rock bend Joker Out zadnjih je godinu i pol dana postao prava mala senzacija u glazbenom svijetu, ali ne tako nepoznata senzacija za one koji su njihovu karijeru pratili prije, ali i nakon pojavljivanja na Euroviziji 2023. godine.
Tada se ovaj bend zasluženo probio i do šire publike, čija su srca lako i nepovratno osvojili svojim upečatljivim nastupima, tekstovima, divljim guitar riffovima i time koliko im je njihova publika važna na njihovom putu koji definitivno ide u sve boljem smjeru. Nakon što su u studenom prošle godine u svega nekoliko sati rasprodali svoj prvi samostalni koncert u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Tvornici Kulture, i to pola godine unaprijed. Malo je reći da je Joker Out puno više od samo eurovizijskog benda prolazne slave, jer ljubav je prema ovome bendu i želja za njihovim koncertima u Hrvatskoj i dalje prisutna, a da dečki tu ljubav uzvraćaju osjećalo se u svakom trenutku sinoćnjeg koncerta. Na krilima svog novoobjavljenog albuma Souvenir Pop i istoimene turneje dečkima je jedna od destinacija bio upravo Zagreb i Tvornica Kulture, već im poznat teren na kojemu su i ovog puta srčano dočekani.
Prije glavnog dijela večeri, prisutne je kao predgrupa zagrijao također slovenski bend MRFY, a koji je prije mjesec dana održao svoj prvi samostalni koncert u Hrvatskoj, u zagrebačkom AKC Attacku. MRFY su se publici predstavili još 2018. godine debitantskim albumom Story, a ubrzo nakon toga rasprodali su i koncert u ljubljanskoj dvorani Kino Šiška te zaredali brojne nastupe diljem regije. Na njihovom sinoćnjem nastupu – iako održanom usred poprilično hladne prosinačke noći – prevladala je ljetna energija kakvu možete iskusiti samo ako usred jesensko-zimske noći odlučite moguću toplinu pronaći na kakvom koncertu, a na neku se foru nađete upravo u Tvornici. Ono što želim reći jest da je ova slovenska četvorka uspješno zagrijala prisutne za nastavak i dolazak Joker Outa u već krcat prostor Tvornice.
Fokus na trenutak
Glasne ovacije započele su već od 21:50, promjenom boja lighta na stageu, ali i prije toga kada bi pojedinci u publici primijetili dečke kroz vrata backstagea. Uz iščekivanjem prožet instrumentalni dio, masa u publici već je pripremila mobitele kako bi uhvatili prve trenutke koncerta, no ja sam, po običaju, sa strane i fokusirAna samo na trenutak u kojem je snimanje zadnja stvar na pameti, a prepoznati pjesmu ona važnija. „Nek’ se čuje glasno ova naša pesmica / Pronađena izgubljena zlatna dečica / Tu su rokeri, hip-hoperi, cajkaroši, poperi, hipsteri i pankeri“ – pjesmu ”Muzika Za Decu” započinje vokal Bojan Cvjetićanin, a uz njega na stage izlijeću gitaristi Kris Guštin i Jan Peteh, bubnjar Jure Maček i basist Nace Jordan, a s dolaskom svakog od njih ovacije su postajale sve glasnije, što je kroz cijeli koncert bilo kao natjecanje u nadglasavanju prethodnih ovacija, skandiranja i vriskova. Bila sam na puno koncerata, ali ovoliku podršku i ljubav između benda i publike rijetko viđam; od publike – neprestane ovacije, poznavanje svih tekstova i stalna uključenost u nastup, a od voljene slovenske petorke – neprestane zahvale nakon gotovo svake pjesme, trzalice na poklon, palice na poklon, čitanje transparenta, karaoke… Kažem, neusporedivo. Čak ni ljudi koji ih ne slušaju ne bi mogli ostati ravnodušni na ovakvu komunikaciju benda i publike, no čini se da takvih pojedinaca nije baš ni bilo. Drago mi je vidjeti da su prisutni znali tekstove pjesama i s prethodnih albuma, kao i stvari s najnovijeg albuma, što je iznenadilo i samog Bojana koji nam je nakon izvedbe pjesme ”Ako toga više neće biti” rekao: „Hvala vam, ljudi! Pa ovo je tek izašlo!“ ne skrivajući zahvalnost koja se mogla primijetiti i na licima drugih članova benda. Krisu su prije izvedbe spomenute pjesme rekli „Kris, jesi spreman? Obavezno naočale!“ i njegov je main character moment u tom trenutku bio dodatno naglašen, iako se po stage presenceu lako može zaključiti da je rockstar u pitanju, a kada se udruže Kris i Jan svirajući gitaru uz gitaru – pa, ej! Ne možeš ostati statičan. Dokazano, svi plešu.
Iza pjesme ”Ona” netko iz prvih redova podignuo je transparent koji je Bojan pročitao kao „Ruža za trzalicu? Šta: zoveš se Trzalica?“ i uz smijeh prisutnih prihvatio ružu te osobi poklonio trzalicu, nakon čega se sa sličnom željom javilo još nekoliko ljudi, no nije bilo trzalica za sve – trebalo je i svirati.
Uz aktivno zahvaljivanje publici, dečki su nas u nekoliko navrata pitali i kako smo, je li sve u redu, pitanja od kojih je svako pozdravljeno glasnim ovacijama, kao i gotovo svaka interakcija te večeri. Osim konstantne komunikacije s prisutnima, Bojan je iskoristio trenutak da zahvali i „šestom članu benda Joker Out“ – producentu Žarku Paku, zahvaljujući kojemu su, kažu, novi album Souvenir Pop napravili u pravo vrijeme i zvuči baš kako se njima sviđa. Budući da su album snimali tijekom boravka u Londonu, Bojan objašnjava: „Mislio je (producent, op. a.) da ćemo dobiti onog british štiha, a mi smo došli u London i napravili, ono, Balkan“, čime su nas ponovno nasmijali.
Presjek pjesama sa svih studijskih izdanja Joker Outa omogućio je, uz promociju novog albuma, i deep dive u njihovu bogatu diskografiju u kojoj smo čuli pjesme ”Vem da greš”, ”Gola”, ”Vse kar kem”, ”Demoni”, ”Omamljeno telo”, ”Ne bi smel” i mnoge druge, no jednu od svojih najpoznatijih pjesama dečki su sačuvali za dio pred kraj koncerta.
„Tko je tu iz Hrvatske?“
*ovacije*
„Tko je tu iz Slovenije?“
*ovacije*
„Who is from Prague?“
*ovacije*
„Ok, hvala, thank you, hvala!“ govori Bojan.
Ispostavilo se da je u publici bilo ljudi sa svih strana Europe, što je pružilo priliku za poprilično zabavne karaoke pred kraj koncerta, no o tome nešto više pred kraj izvještaja. Na red je sada došla svima poznata stvar ”Carpe Diem” s kojom su Joker Out prošle godine nastupili na Euroviziji i koja nipošto nije samo jedna od mnogih u masi, već se ističe vrlo važnom, a često overlooked porukom, ujedno i latinskom izrekom – iskoristi dan (seize the day). Otkad sam prije nekoliko godina pogledala film Dead Poets Society, sve više shvaćam važnost te poruke i tog mindseta: koliko je važno biti zahvalan za svaki dan, prepoznati svojevrsne lekcije kroz one loše dane, a cijeniti one dobre, kao i iskoristiti dan da bismo bili najbolji što možemo prema ljudima oko sebe, ali i prema sebi, ne zaboravivši pritom da nikad ne znamo koji je zadnji trenutak, a svaki trenutak je prilika da budemo dobri, da (nekome) uljepšamo stvarnost. I zašto bismo čekali sutra, ako nam nije obećano da ćemo ga dočekati? Moramo iskoristiti dan(as), to je sve što imamo. Ono na što smo navikli može se promijeniti sutra, ne tako drastično kao što znam pomisliti „možda umrem(o) sutra“, ali i male stvari čine promjenu, bila ona dobra ili ne. Ali potrudimo se da bude; ako zadnji dan nam je, neka bude dobar.
Pratitelji iz cijeloga svijeta
Sa zadnjim stihovima pjesme ”Carpe Diem” bend odlazi sa stagea i gotovo odmah je dozvan natrag skandiranjem “Hoćemo još!“. Vrativši se na bis, dečki su izveli najnoviji singl ”Bluza” čiji stihovi još ljepše zvuče u live izvedbi. „Za tebe, kao u pesmama i filmovima ljubavnim, sad ić’ ću svud…“ – vrlo istinito, a specifično u primjeru vjerne publike ovog benda koja ih prati na koncertima širom svijeta, a od kojih su neki, osim iz Slovenije, došli čak i iz Finske i Ukrajine. Netko je izradio zastavu Republike Hrvatske sa slikom članova benda, kojom se Bojan ogrnuo i nastavio ju nositi do kraja koncerta, a predzadnja stvar – ”Umazane misli” – trajala je puno duže nego u originalnoj verziji, na što se nipošto ne žalimo. Refren spomenute pjesme čuli smo na nekoliko različitih jezika – slovenskom, hrvatskom, finskom, ukrajinskom, čak i na korejskom, sve zahvaljujući transparentima čiji su autori dobili svatko svoj karaoke trenutak i Bojanu, Krisu, Juri, Naceu i Janu koji su strpljivo muzicirali tijekom svakog ponavljanja refrena.
Za sam kraj, dečki nam ponovno zahvaljuju na dolasku, podršci i činjenici da smo i ove godine došli na njihov koncert u Zagrebu, a Jan i Jure su u publiku bacili još trzalica i palice. „Dokazali smo da smo generacija ljubavi, generacija nade, novi val – hvala vam!“ govore i započinju izvedbu zadnje pjesme – ”Novi Val”. Što više reći, osim da su nam sve rekli, otpjevali i odsvirali. Nisam profesor Keating (Dead Poets Society, op. a.), nisam ni Joker Out, ali kao istomišljenik i veliki zagovornik ovih riječi kažem – iskoristite dan. „Kot da jutri nas mogoče več ne bo.“