Na krilima svog Filma: 20 godina Jure Stublića u Tvornici
Ovogodišnji dobitnik Porina za životno djelo, legendarni rock pjesnik Jura Stublić i njegov vjerni Film druge su travanjske subote u zagrebačkoj Tvornici Kulture održali koncert za koji se može reći da je bio slavlje njegove karijere.
Iako se radi o njihovom tradicionalnom proljetnom koncertu – jer u Tvornici sviraju dvaput godišnje: u proljeće i jesen – ovaj je ipak bio poseban jer su obilježili niz od 20 godina tog ritma svirki. Kako se jubilej poklopio i s Porinom za životno djelo, za koji je Stublić u nekoliko navrata naglasio kako mu puno znači i sveprisutnim oduševljenjem zbog popuštanja mjera i djelomičnim povratkom na “staro normalno,” ova večer u Šubićevoj poprimila je dimenzije pravog slavlja cjelokupne karijere i nasljeđa ovog umjetnika. Tome je svjedočila i do posljednjeg milimetra ispunjena Tvornica kulture.
Jura Stublić i Film
Publika očekivana: ekipa dobi 30, 40, 50 plus činila je većinu, ali našao se tu i velik broj milenijalaca. Pravi rokeri i rokerice čija je himna “Neprilagođen” ostala njihov moto kroz život izmiješani s mlađima na kojima novovalno naslijeđe ostaje uživali su u hitovima nastalim osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.
Članovi Filma izašli su pred krcatu dvoranu uz zvuke pjesme “Give Peace a Chance” i krenula je neočekivana uvodna pjesma “Vlak do zemlje sreće”. Požurili smo sa šanka u dvoranu da bi tek negdje oko drugog refrena shvatili da pjesmu ne izvodi Jura Stublić, već član Filma, gitarist Borna Čop. Sličnost u boji glasa i načinu izvođenja je nevjerojatna.
Na pozornicu zatim izlazi Jura, u svojem klasičnom izdanju, s maramom i velikim crnim naočalama i otvara s “Lijepo neopisivo,” a slijedi joj “Bili cvitak” gdje očekivano dvorana daje punu podršku stihu “spusti jedan bili cvitak tamo iznad Kijeva.”
“Poleti iznad grada” Jura posvećuje svim letačima, a posebno “onima koji, kad polete ostaju u drugoj dimenziji”, i nastavlja: “Za čovjeka s kojim sam odradio prvu turneju – Akija.”
Nakon legendarne “Zamisli život” članovi Filma ga iznenađuju darom; kolažem slika i velikim buketom maslinovih grančica koje Stublić dijeli publici, te se svirka nastavlja hitovima “Pjevajmo do zore”, “Dijete ulice”, “Užas je moja furka”, “Dom” i “Doći ću ti u snovima”.
Jura Stublić i Film
Dogodila se i mala muzička poslastica, legendarna Mišina “Jedan dan života” u prilagođenoj verziji, koju je Film razvalio u stilu Ramonesa.
Nakon pauze, prema našem subjektivnom dojmu, pomalo nepotrebne, Film nastavlja prašiti s rezervnim frontmenom Bornom Čopom “Radio ljubav”, “Chicago”, “Dođi bliže da budemo zajedno”, “Modernu djevojku” i “Neprilagođen”. Tek prvi taktovi hita “Sjećam se prvog poljupca” dozvali su zvijezdu večeri na binu i novovalni tulum se mogao nastaviti uz hitove “Dobre vibracije”, “Rob ljubavi”, “Mi nismo sami” i druge, da bi kulminirao legendarnim “Srcem na cesti.” Ovdje je Jura prividno pozdravio publiku, no, naravno ona ga je vratila na bis za vatrenu završnicu uz “Boje su u nama” i “Valove”.
Jura Stublić i Film
Sve u svemu, dosta dobra novovalna rock subota za sve fanove Stublića kojeg volimo u svoj njegovoj lucidnosti i posebnoj ekscentričnosti, no ipak malu zamjerku stavljamo na činjenicu da nije publici ponaosob predstavio članove svog sjajnog Filma, a oni su itekako zaslužili priznanje za ovu večer. Ovu malu nepravdu ispravljamo sada: spomenuti Borna Čop na električnoj gitari i kao “drop in” frontmen, na bubnjevima Mario Jagarinec Jaggy, na bas gitari Filip Gorupec i na klavijaturama Hrvoje Ivančić.
Znamo da možda ne bi bilo Filma bez Jure, ali svakako ne bi bilo ove večeri bez sjajnog Filma. Grupa Film u ovoj postavi apsolutno treba ostati Jurin bend dok god on bude mogao i želio nastupati, ali ima i potencijal jednog dana postati njegov tribute bend i održavati njegovu glazbu živom još desetljećima. Posebice na domaćem terenu u Tvornici, gdje je Jura Stublić trenutno zabilježen kao izvođač s najviše koncerata.
