Kajana Pačko i glazbenici Gewandhaus orkestra u posveti Dori Pejačević

„Taj problem imala je i Elizabeta I., a kamoli neće Dora Pejačević!“ čulo se na koncertu Kajane Pačko i glazbenika iz Gewandhaus orkestra iz usta dvoje pasioniranih slušatelja i čestih posjetitelja koncertnih dvorana, čiji razgovor nisam mogla ne čuti s obzirom na to da su sjedili na sjedalima tik iza mojega. Mislili su valjda na, kako sam shvatila, razinu autonomije koju su te dvije žene imale u odnosu na razinu koja se od njih očekivala, tj. nije očekivala.

Dora Pejačević – na kraju godine posveta

U godini u kojoj obilježavamo stotu godišnjicu smrti Dore Pejačević Hrvatsku, a i inozemstvo, je preplavila njena glazba. Nešto više od tjedan dana prije ovog koncerta, u HNK Split, mezzosopranistica Terezija Kusanović održala je solistički recital kao hommage Dori Pejačević. Na programu su tako bile Pjesma, Zašto? te izbor iz ciklusa sedam pjesama posvećenih Evi van Osten, a u pauzi koncerta prof. Mirko Jankov govorio je o skladateljičinu opusu. Ništa manje kvalitetan doprinos Dorinoj proslavi nije bio ni koncert u Hrvatskom domu Split održan 14. prosinca.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Sjajna Kajana Pačko ovog je puta u rodni grad dovela kolege iz glasovitog leipziškog Gewandhaus orkestra. Orkestar se smatra najstarijim postojećim orkestrom s neprekinutim trajanjem (od 1781.), a zajedno s kolegama iz orkestra djeluje u gudačkom kvartetu. Uz nju, tu su violinisti Tristan Thery i Kivanç Tire te violist Anton Jivaev. Ovo je bio samo jedan u nizu koncerata na kojima je uspješna violončelistica tijekom 2023. izvodila djela Dore Pejačević. Isti su program dan ranije glazbenici odsvirali u Zadru.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Koncertna večer započela je Gudačkim kvartetom u C-duru, op. 58 Dore Pejačević. Skladateljica prvu izvedbu svog djela nije doživjela te je to njezino posljednje djelo. Izvedba je bila dotjerana, posebno s velikim smislom za dramatsku napetost. Sami glazbenici doimali su se opčinjenima glazbom te su bili potpuno uronjeni u interpretaciju. Nije bilo pretjeranog romantiziranja, već su odmjereno pristupili partituri. Solo viole u drugom stavku, kao i posljednji akord posebno su zasjali u ovoj izvedbi.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Sinergija različitosti

Osim Dore Pejačević, izvodili su i Prvi kvartet u D-duru op.11 Petra Iljiča Čajkovskog. Spominjanje ovog djela ne može proći bez anegdote o Tolstoju, koji je zaplakao od ganuća čuvši drugi stavak u koji je Čajkovski upleo i jednu ukrajinsku pjesmu. Intenzitet kojim su izvođači izvodili crescenda, hrabro izabrana tempa, odmjerenost u ukrasima i pauze izrazitog naboja izmamili su, ako ne suze, barem smiješak zadovoljstva na licu publike.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Iako svaki od glazbenika potječe iz drugog kraja Europe, njihova je sinergija pružila splitskoj publici večer za uživanje. Zanimljivo je ipak kako prisutnost skladbi Dore Pejačević na programu uvijek za sobom vuče razmišljanje o poziciji skladateljica. Problem o kojem dvojica s početka teksta pričaju je nešto što Dorinu glazbu ujedno gura, ali je i na neki način stigmatizira.

Nadamo se da će nakon svih ovogodišnjih proslava i obljetničkih koncerata Pejačević u koncertne programe biti izvođena punokrvno, bez ikakve primjese drugosti te naglašavanjem ženskih pitanja.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split