Ki Klop u Močvari: savršenstvo proizvedene zlokobnosti

Jednooki i jednorogi bend iz Zagreba, Ki Klop, ušuljao nam se na scenu i ove godine s jednom nogom razbio ulazna vrata.

Otopljeni disko u zvučnicima mi je proveo možda i previše vremena nego što je to normalno za jedan album, ali kako je vrijeme prolazilo, s vremenom mi se otkrivao svaki od dijelova albuma. U konačnici sam ga prihvatio kao jednog od najboljih koji je u regiji izašao u proteklom razdoblju.

Slavlje Otopljenog diska traje već od izlaska. Efektna naslovnica albuma u cijelosti je prenesena na nastup u Močvari koji se održao u četvrtak, 12. prosinca, čime se zaokružila jedna uvodna faza benda. U uvodni period možemo staviti i prošlogodišnji EP U dućanu ćilima koji je očito bio kratki  nagovještaj što nam slijedi 2024. godine. Luka Žigolić, pjevački lider i gitarist, te Jakov Ramničer na basu kao idejni začetnici Ki Klopa mogu biti izuzetno zadovoljni kako su sve zajedno zaokružili. Na ulazu Močvare bilo je još dvadesetak karata koje su po svemu sudeći rasprodane s obzirom da je prostor kod Prisavlja bio pun. Prvotni plan je ispunjen.

Ki Klop u Močvari / Marina Uzelac

Čekali smo nekih petnaestak minuta od najavljenog početka da se svjetla posve ugase, kako bi se kroz koju sekundu upalila, a beat počeo. Prva na pozornicu Močvare, iznimno hladne zagrebačke večeri, izlazi bubnjarica i back vokalistica Laura Tandarić. Odmah za njom tu je euforični Ramničer, dok posljednji nešto mirnijeg pogleda izlazi Žigolić. Plava i crvena svjetla u pozadini prigušena su najlonom, od dima jedva da se vidi pozornica na pet-šest metara udaljenosti. Vidljivost loša, zvuk prisutan – počinjemo.

Ki Klop u Močvari / Marina Uzelac

Nešto divlje, nešto eksplozivno

Iako bi “Klimaks” očekivali negdje pred kraj, Ki Klopi su tu odlučili okrenuti paradigmu. Pjesma bez refrena i koja se nalazi pred kraj Otopljenog diska poslužila je kao frenetično zagrijavanje za narednih sat vremena. Ne mislim samo tu na sljedeću “Sezonu izgubljenih pasa” koja je imala outro za početi svirati gitaru i bas istovremeno te slučajno gaziti ostalima po prstima. Nešto je divlje s rifom koji Luka drži odmah na startu pa kroz cijelu pjesmu, nešto je eksplozivno u Jakovljevom basu, nešto je zarazno u Laurinom grooveu. Uz svu tu kulisu zadimljenosti (ne samo od cigareta!), prigušenih svjetla, bijelih sakoa i ruka u zraku koje su odlučile pljeskati već na drugoj pjesmi večeri, nisam želio razmišljati o tome da Ki Klop još nema dovoljno pjesama za duži meč u kojem će oznojiti suigrače iz publike.

Ki Klop u Močvari / Marina Uzelac

Nisam mogao sada o tome makar je slijed misli išao u smjeru da vjerojatno i trenutno svi u Močvari žele da koncert traje što dulje. Na “Suton” smo se podsjetili EP-ja i dobili Žigolićev jedan vrlo funky i zavodljiv solo pa se ponovno prebacili na albumske stvari. “Kali Ma” je distorzirana indianajonesovska vožnja u kojoj se čini da publika zna apsolutno sve riječi od početka do kraja. Čak smo ju imali priliku čuti i dva puta, barem prvih tridesetak sekundi jer je Tandarić imala problema s metronomom. Još bolje, ponovili smo da „danas gori Močvara“. U tom trenutku već je bilo poprilično zapaljivo iako su bočna vrata bila otvorena, a šanse da postane još intenzivnije, rasle su svakom pjesmom.

Jedinstvo trojke

Nastavilo se s izmjenom starog i novog, iako bih to sve stavio pod jedan nazivnik što se tiče Ki Klopa. “Guraš sve pod tepih” i “Jesi li” napravile su još jednom tu dihotomiju na prošlogodišnje i ovogodišnje. Sve mi je jasnije da je Ki Klop zaista imao samo zagrijavanje s EP-jem jer se ne mogu oteti dojmu da na Otopljenom disku sve ima svoj smisao. Ipak, najveći hit s EP-ja je “Dućan ćilima”, koji opravdava hitoidnost sing-alongom te izlazi kao pobjednik te nulte faze. U ponešto izmijenjenom aranžmanu nego što je to u studijskoj verziji, prebacujemo se na osobnog favorita “Zlatan zub”. Pjesma otvara debitantsko dugo izdanje, postepeno raste iz sekundu u sekundu, pretvarajući cijeli klub u mistično mjesto famoznih i onih nešto manje famoznih plesnih pokreta. “Zub” ima zlokobni prizvuk, ali vjerujte, nikakvo zlo se neće dogoditi. Pogotovo, ako “S prozora” odlučite odsvirati kao sljedeću.

Ki Klop u Močvari / Marina Uzelac

Ponovno se možemo vratiti na jedinstvo trojke na pozornici, rif na gitari, primamljiv groove i na taj „ljetni dan…“. Što se tiče novih pjesama, čuli smo dvije – jednu koju je Luka naslovio “Fotografija”, dok je druga ostala neimenovana, ali je najavljena kao pjesma koju su već izvodili na koncertima. Što se tiče “Fotografija”, prvi put su je izveli uživo, a sudeći prema reakciji publike, njezin će se ton samo preliti s Otopljenog diska u jednu novu zvučnu poslasticu Ki Klopa.

Blizina osamdesetih

“Duh u ormaru” ultimativni je hit i njihova najslušanija pjesma što se pokazalo i tijekom izvođenja. Osamdesete kao da nikad nisu bile bliže nego tada, crveno i plavo prigušeno svjetlo se neprestano izmjenjuje i vodi nas prema pjesmama nešto drugačijeg senzibiliteta. I dok je “Volim kako izgledaš” bila upravo onakva kakvu očekujemo u usporedbi s albumom, “Usne od cirkona”, stavio sam to pod bilješku, možda su najveće iznenađenje uživo. Naravno, subjektivni je to sud, potaknut time da mi u studijskoj verziji nije toliko zapela za uho. Tijekom pjesme Jakov je poslao bocu viskija među publiku, odmah se ograđujem da ga nisam popio jer ga nije bilo već nakon drugog reda, ali to nikako ne umanjuje doživljaj same pjesme. Ki Klopu sjajno stoji proizvedena zlokobnost u zvuku, elektro disko-pop mračnjaštvo koje nije toliko vezano uz njihove najpopularnije pjesme. I to je itekako dobro stanje stvari.

Ki Klop u Močvari / Marina Uzelac

Da bismo upoznali Ki Klopa moramo znati tko je Polifem – zaokružiti nastup podalje od glavne pozornice i doći nešto bliže toncu kako bi tamo završili s outrom “Polifemom”. Kako ćemo to izvesti? Neka Jakov crowdsurfa kroz publiku do desetak metara udaljenog mini-stagea s činelom i bubnjem koji su vjerojatno svi zamijetili na ulazu u prostor. Problem je što sam ga do samog kraja koncerta i sam zaboravio pa je to bilo jedno od navedenih iznenađenja koje je uspjelo. Barem u mojim očima i ušima koje su sat vremena bile okupirane događajima na glavnoj pozornici.

Poziv na bis bio je neminovan i umjesto da izvedu jednu od popularnijih stvari, kako to inače biva s bendovima koji imaju deset do petnaest pjesama iza sebe, eto još jednog iznenađenja. Sveprisutni Tandara ulijeće s bendom na pozornicu, svi su bez instrumenata u rukama i počinje nedavno objavljen remix “Topi se disko oko nas”. Za remix je zaslužan Marin Tandara, glazbenik poznat u krugovima JeboTona, da ne ostanemo samo u tom krugu jer je i dosta šire svoje ime prometnuo prije sa Svemirkom, danas s IDEM i solo projektima. Da, kao što smo spomenuli, instrumenti nisu bili potrebni – bis je bio disko iz džungle, bez plana i programa. Kada je Laura Tandarić na mini-stageu odsvirala najkraću dionicu na čineli i bubnju, otkucao je fajrunt. Mi smo se ujutro „probudili u rukama ljudoždera“, znajuć’ da je iza nas čudovišno dobro veče’.