KOIKOI u Tvornici: Lekcija za sve koji tvrde da više nema dobrih rock bendova

Bend KOIKOI u proteklih šest mjeseci može biti zadovoljan kako im se razvija karijera.

Njihov album O sreći u snovima našao se na brojnim listama najboljih regionalnih albuma na prvom mjestu, u Kino Šiška u Ljubljani započeli su s turnejom koja ih vodi i u međunarodne vode, snimili su nevjerojatne spotove za “Ti imaš mir” i “Urnišu me šume”, konstantno sviraju i imaju vjernu publiku u svim većim gradovima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini.

Već sam se u recenziji O sreći u snovima osvrnuo na najnovije izdanje, a dobar dio pjesama čuo sam na prošlogodišnjem krčkom Velvetu, šibenskom SHIP-u te u prosincu u čakovečkom Prostoru. Prva dva navedena nastupa bili su festivalski, dok je Prostor zaista premali prostor za takav bend iako daleko od toga da nisu dali sve od sebe. Vrijeme je bilo za čuti KOIKOI na pozornici koju zaslužuju, a to je bila Tvornica kulture posljednjeg dana veljače 2026. godine.

Koikoi u Tvornici / Filip Bušić

Prije njih pred publiku su stupili Turbo Trans Turisti, usudio bih se reći bend koji zaslužuje veću pažnju kod nas, a ako vam treba dodatno objašnjenje, u zvučnike stavite album Važan i veliki. Nadam se da će još jedan srpski bend u Hrvatskoj doživjeti prepoznatljivost kao što su prije njih to bili, na primjer, Repetitor, a trenutno mjesto na pijedestalu drži KOIKOI. Imamo popriličan broj dokaza za tu tvrdnju.

Margitina nasljednica

Znate kako to ide s promocijama novog albuma. Bend odluči odsvirati otprilike sedamdeset posto novog materijala, a onda adute vuče iz materijala starijeg datuma. KOIKOI nije imao takvu namjeru – dobili smo cijeli komplet od prve “Ponovno stran” do posljednje “O sreći”. Prva je bila baš i prva koncertna te je jedna od pjesama koja se svirala u mjesecima prije izlaska albuma. Beogradski indie rock sanjari u psihodeliju i snove odmah na početku odlaze s “Plivam”. Redom su se Marko Grabež, Emilija Đorđević, Emilija Đonin i Ivan Pavlović Gizmo činili rezervirani prve dvije pjesme. Tvornica nije bila rasprodana, ali rekao bih da nije ni bila daleko od toga. Dodatno pojačanje bend je pronašao u gitaristu koji se nalazio u pozadini, većinom obavijen maglom.

A zatim se bend razmahao. “Nemam oreol”, “Introjekcija”, “Kristalna”. Kakav trio za pokazati što KOIKOI jest. “Oreol” je slow burning stvar koja vas diže svakom minutom trajanja, “Introjekcija” je nešto na što bi EKV bili ponosni. Margita je dobila dostojnu nasljednicu pa klavijature potpuno dominiraju zlokobnim tempom pjesme. Bend je uživljen, uživaju u svakoj sekundi nastupa, Grabež skida jaknu te s gitarom silazi u publiku. Situacija za bend nije teška kada imaš takve pjesme, a s druge strane i takvu publiku. Pjesme uživo bend malčice produžuje solo dionicama, dajući im život kakav zaslužuju u prostoru ispunjenom ljudima koji pjevaju „ništa, ništa, ništa to nekom je sve“.

Koikoi u Tvornici / Filip Bušić

“Blekstar” je još jedan blistavi, introspektivan trenutak benda kojim dokazuju kako se gradi pjesma koja, samo naizgled, smiruje i pušta vas na miru. Nema mira u vremenima u kojima živimo. “Voleo je dan” oplemenjena je jednim iznenađenjem. Grabež je na pozornicu pozvao Ivana Ščapeca (Seine, Eine, nekad i Vlasta Popić), očito velikog štovatelja njihovog rada s obzirom na to kako je uz akustičnu gitaru podigao atmosferu, dao dodatne slojeve pjesmi koja bez problema može biti sljedeći izdani singl sa spotom.

Kako su im s novog albuma ostale još samo tri pjesme koje nisu odsvirali na koncertu, KOIKOI nisu imali izbora: benger “Ti imaš mir” i sanjiva “Urnišu me šume” (tijekom koje mnogi guglaju značenje „urnišu“) zaključile su novo poglavlje za bend. Bilo je vrijeme da se vratimo u ne tako davnu prošlost.

Aduti s prvog albuma

Bilo da se okrenu gitarističkoj poslastici zvanoj “Krinolina” koja vas odvodi u sferu neo-disca sa svojim završetkom koji vam ne daje da prestanete plesati ili pak odluče lupiti eksplozivni Hangar, KOIKOI ne griješe s prvim albumom Pozivi u stranu. Pjesme koje odluče svirati na koncertu srasle su s njima, praktički su dovedene do savršenstva u pogledu kako bi nastup jednog mladog, prvenstveno rock benda trebao izgledati. U taj niz apsolutno ulaze “Hrast” i “Putem mimoza”. Dojmljivost zbog odnosa svjetla reflektora i zvuka koji odzvanja prostorom, mističnost u stihovima, pjesme podložne za zborsko pjevanje i mantrično ponavljanje, situacija u kojoj samo Gizmo na bubnjevima ima osigurano i stalno mjesto na pozornici – sve nas to dovodi do valjanog argumenta kako je KOIKOI trenutno najuzbudljiviji bend na Balkanu.

Koikoi u Tvornici / Filip Bušić

O “Mississipiju” ne mogu pronaći riječi jer sam već sve ispucao u proteklih godinu dana samo na tu pjesmu. Ukratko, to je petnaestak minuta čiste rock ekstaze za publiku i bend. Posljednje, ali i nikako ne i manje bitne pjesme bile su “Bog te ubio!” te “O sreći” sa stonerskim outrom. Obje imaju posebno značenje u povijesti benda. “Bog te ubio!” njihov je proboj na scenu, singl koji je 2019. godine (dvije godine prije izlaska prvog albuma) uvršten na Hali Gali, kompilaciju na kojoj su promovirani novi bendovi s beogradske nezavisne glazbene scene. “O sreći” je posljednja, ali ne i zadnja stanica na kojoj je bend stao, posljednja numera s albuma i pjesma koja se može čitati kao oda borbi za neki bolji život i svijet.

Sat i pol bez gledanja na sat, tipkanja po mobitelu i samo jedna kratka snimka mobitelom. Rezime je jasan – KOIKOI su očitali lekciju svima koji kažu da nema više dobrih rock bendova.