Kozmodrum u Zadru

U Polivalentnoj dvorani zadarske Providurove palače ovog je četvrtka nastupio Kozmodrum, zagrebački peteročlani sastav koji od svog osnutka briše granice između jazza, eksperimentalne elektronike i plesne glazbe. Koncert je bio rasprodan, interes publike nije izostao, a zvuk je od prvog tona bio precizan, čist i produkcijski dotjeran.

Bend predvodi Janko Novoselić, čiji je bubanj istodobno i sidro i motor cijele izvedbe. Uz njega su Ivan Kapec i Elvis Penava na gitarama, Goran Delač na basu te Hrvoje Galler na klavijaturama: postava koja funkcionira kao organizam. Njihova međusobna komunikacija gotovo je opipljiva: pogledi, osmijesi, sitni pokreti glavom, suptilne najave prijelaza.

Njihova međusobna komunikacija gotovo je opipljiva: pogledi, osmijesi, sitni pokreti glavom, suptilne najave prijelaza

Kozmodrum je i ovom prilikom pokazao zašto zauzima posebno mjesto na domaćoj sceni. Njihova glazba je precizna, inteligentna i komunikativna. Virtuoznost svakog člana ne demonstrira se radi dojma, već se kroz međusobnu interakciju, vješto oblikovane dionice i improvizacije gradi složena organska cjelina. Na pozornici djeluju kao ljudi koji istinski uživaju u zajedničkom stvaranju, i upravo je to bilo najljepše gledati – tu lakoću i međusobno povjerenje.

Nažalost, njihova izvedba u Zadru imala je važno ograničenje – koncert je bio sjedeći. U prostoru koji je arhitektonski impresivan i akustički zahvalan, publika je ostala prikovana za stolce. Kozmodrum je bend čiju je glazbu nužno ne samo čuti već i osjetiti u tijelu, bilo kroz mikro pomak u kukovima, lagano njihanje ili makar korak naprijed. Koncept sjedećeg koncerta pokazao se kao ograničavajući okvir za bend čija se estetika temelji na ritmu.

Kozmodrum je bend čiju je glazbu nužno ne samo čuti već i osjetiti u tijelu – koncept sjedećeg koncerta pokazao se u tom smislu kao ograničavajući

To ne znači da je energija izostala. Ona je tekla između članova benda. Bila je očita u  njihovoj koncentraciji i radosti sviranja. No izostala je ona kolektivna katarza koja je smisao ovakvih koncerata. Umjesto da doživi eruptivno oslobođenje, publika je ostala sa suzdržanom kontemplacijom.

Zadarska publika daleko je od sljedbeničke. Često zna biti zahtjevna. Ali isto tako zna prepoznati kvalitetu i prepustiti se, kad joj se za to da prostor, koji je ovoga puta doslovno izostao.