Živa vatra
Kries u Boogaloou: Selo na okuke, zavojiti riffovi
Među mnogim komentarima poklonika Kriesa na YouTubeu dva su me se posebno dojmila: „Ovo mi je tata pjevao kad sam bila mala“ i „Nitko nije učinio za vidljivost često zaboravljene Like i ličke kulture koliko je to učinio Kries“.
Kries su uspjeli spojiti često učinkovito nespojivo: tradicijsku glazbu, tradicijske instrumente u klasičan rock bend toliko plesan da mnogi izvjestitelji redovito pišu o transu i svojevrsnoj psihodeliji na koncertima te grupe.
Na plesni podij zagrebačkog kluba Boogaloo Kries je doveo jednu potpuno drugačiju vrstu plesa, onakvu kakva se na selu gajila stotinama godina.
Sve se vrtjelo oko kola, i kad Kries krene s ”Kočarina”, ”Skoči kolo” ili danas već kultnom pjesmom ”Selo na okuke”, nije pretjerano govoriti o transu, slavlju plesa i slavlju života. Ova sedmeročlana ekipa kao da je pala negdje iz svemira i po mnogočemu je različita od mnogih projekata sličnih umjetničkih pravaca u nas.
Mojmir Novaković, frontmen Kriesa, uzima narodne pjesme, ne samo iz Like već i mnogih drugih krajeva ovog područja. Od Žepča pa sve do nekog mjestašca između Dunava i Tise jer on nije pjesnik, kako sâm tvrdi, jer narodne pjesme i narodna umjetnost su „slikovitije“.
Dakako, odbija i tvrdnje da su folklorni bend, jer folklor je za njega nešto „muzejsko“. A ni poslanje mu nije mainstream pa ga u tim medijima nema, no, ono što je najvažnije, posjetioca koncerata je svaki puta dovoljno. Zbog svoje originalnosti prepoznati su i na inozemnoj sceni, u potpunosti očekivano.
Vatromet nastaje kada gitarist koji započne pjesmu s ubojitim, zavojitim riffom, na što se nastavi isto takva ritam sekcija na koju se pak nadograđuje muževni Mojmirov glas te višeglasje, gotovo liturgijsko. U Boogaloou ne samo da su bili nadahnuti, već i toliko dobro uvježbani, spontani, dramaturški učinkoviti; s pravom možemo reći da je samo uživo moguće Kries u potpunosti doživjeti, shvatiti i uživati.
Nevjerojatno maštoviti aranžmani sa solističkim dionicama električne gitare na jednoj strani, a na drugoj dionice lijerice ili gajdi. A između: rasturajući bubnjevi, vrhunska svirka koja nije puko udaranje. Rijetko sam imao prilike uživo čuti ovako unikatan zvuk, maštovitost u aranžmanima i izvedbu koja instantno izaziva ushit.
Možda će vas bend na trenutke odvući u arhaičnu prošlost, seosko gumno i nijemo kolo, pastoralnu livadu, a onda već idućeg trenutka pružiti doživljaj moćnog rock benda 21. stoljeća koji pršti od kreativnosti i izvedbene izvrsnosti.
Spoj je to drevne prošlosti, mitološke predaje, nabijenih simbola, ali i suvremenosti; čak i u pjesmi ”Ivo šeće”, čiji je spot smješten u izbjeglički kamp u Siriji.
U Boogaloou je Kries izveo petnaestak pjesama, većinom klasike kao što su ”Sve vam zdravo”, spomenuto ”Selo na okuke”, ”Ivo se šeće”, ”Lepi Juro”, ”Skoči kolo”, ”Kočarina”, ”Sito to” i ”Dodole”, da bi sve završilo uzbudljivom pjesmom ”Zumba”, kao nekom vrstom sublimata cijele večeri i općenito Kriesova stvaralaštva.
Iako će Kries podsjetiti dakle i na liturgiju, muževno pojenje, i na narodno kolo od prije stotine godina, riječ je stvarno o izdvojenom umjetničkom suvremenom projektu tradicijske glazbe i rocka. Sinoć uživo – Kries nikad bolji. Publika oduševljena i neobično prisna s bendom na pozornici. Vrijedi i obratno.
Kries sinoć u Boogaloo: Mojmir Novaković, glavni vokal, Andor Vegh, gajde, Krešimir Oreški, udaraljke, Ivo Letunić, lijerica, vokal, Konrad Lovrenčić, bas gitara, Erol Zejnkovič, električna gitara i Ivan Levačić, bubnjevi.
A prije Kriesa u Boogaloou nešto sasvim drugo – folk-punk bend Ogenj iz Koprivnice. Bili su eksplozivni, osnaženi gostujućim violistom Lukom Ivercem. Jer teško je zamisliti folklornu glazbu sjevernih krajeva bez gudaćeg instrumenta, odlično uklopljenog u takvu hard rock i pravu punk tutnjavu. Pjesmama daju do znanja kojem kulturnom krugu pripadaju – jednim dijelom pankerskom nasljeđu koprivničkog Overflowa, a drugim onom folklornom. Zabavni, a mahniti u izvedbi.
Kries, Ogenj!
Sve je to živa vatra!