Multi-kulti aktivizam
Kultur Shock: „Nemojte da vas itko natjera da uzmete oružje u ruke za neki svoj jebeni ideal”
Iako Kultur Shock nisu u zagrebačkoj Močvari nastupili osam godina, nema ni godina dana da su nastupali u Zagrebu. Mislite li da se to odrazilo na brojnost publike? Ma kakvi. Nemoguće je izbrojati koliko nastupa nanizali u Hrvatskoj od onog prvog 2006., a i ako nam se vrate s novim albumom iduće godine, opet će puniti koncertne prostore.
Prošle su godine – prve postpandemijske (iako kraj još nije proglašen) – Kultur Shock slavili četvrt stoljeća karijere u zagrebačkom Vintage Industrial Baru. I namjerno koristim imenicu stoljeća umjesto brojke 25 da bih naglasio dugovječnost ovog benda čiji frontmen u trećem licu sebe naziva ‘dedom’. Gino je matori rocker, u nedostatku bolje žanrovske etikete za ovu performersku zvjerčinu jednake razine izdržljivosti i energije kao i recesijske 2008. kada sam ih gledao prvi put u Boogaloou kao studoš velikih ideala.
„Da, to je koincidencija. Za vrijeme globalne recesije i Kultur Shock se promijenio. Ne toliko zbog materijalnog stanja i utjecaja nego zato jer smo se oglušili na priliku da postanemo komercijalni i ostali smo vjerni sami sebi. Danas, kad promislim, to jest razlog postojanja od 27 godina. Od te 2008 – 2015. smo se iskristalizirali postali još nekomercijalniji. Ne namjerno, nego čisto zato jer smo shvatili da to možemo i uživali smo u tome.” – Gino
Petnaest godina kasnije, frontmen Gino Jevđevič mijenja samo(?) neke od članova tutti-frutti (ili multi-kulti) benda i aktivističko-humanističke pjesme repertoara u stalnom porastu, ali ne mijenja načela, svjetonazore i ideale. Ideali su još uvijek su tu, kao i svjetski problemi koji su samo mutirali od 2008. pa sada burad baruta zovemo burad uranija, a zveckanje oružja sve nam je bliže, na što Jevđevič nepatvoreno reagira s pozornice gdje prekida show program. Jasnim, nedvosmisleno viče i vapi pred publikom (nadamo se) istomišljenika: „Nemojte da vas itko natjera da uzmete oružje u ruke za neki svoj jebeni ideal. To vam kaže čovjek koji ima jebeni ideal.” Aforizmi sa stejdža – to je ono što aktivistički hardcore i treba podrazumijevati.
„Po Websterovom rječniku, kulturni šok je stanje anksioznosi i dezorijentacije kojem je novo stanovništvo i migrantsko stanovništvo izloženo kulturi u kojoj su se našli. U našem je slučaju to stanje anksioznosti i dezorijentacije lokalnog stanovništva izloženog novoj kulturi.”
Čovjek koji je oduševio Erica Reeda Bouchera još u najranijim nastupa, ne propušta priliku odati počast živućoj legendi punk rocka čije se umjetničko ime Jello Biafra danas, nažalost, najviše koristi na kvizovima znanja, a sve manje u svakodnevici. Obrascima otpora kalifornijskog glazbenopolitičkog aktivista gradi i svoj nastup i scensku personu: estetika šoka, poziv u boj protiv nasilja, urlik za ljudskim pravima i društvenom pravdom. Makar i u apstraktnim procjepima kao što su koncertna okupljanja, ovakvi pjesnici slobode, ma koliko god dijaboličke vanjštine, daju dojam da još uvijek ima nade, ma koliko god da njihovo metričko seciranje stvarnosti ukazivalo na trulež društva. U tom smislu Ginu je na domaćem terenu najbliži vjerojatno veliki Edo Maajka i, naravno, sunarodnjaci im Dubioza kolektive, pa ni ne čudi da su ovi momci ujedinili frontove 2016. – godine kada je počelo novo doba Vodenja… Fašizacije svijeta.
„Za world music smo preglasni. Imamo previše svojih mišljenja. Mi smo prepolitični. A u ‘Zapadnom svijetu’ ljudi ne trebaju misliti. S druge strane, punk rock i metal imaju jednu rasističku dozu prema svemu što nije anglosaksonsko, tako da se trebao dogoditi Jello Biafra i Alternative Tentacles da nas službeno prime u punk rock. Danas nas ‘kreatori ukusa’ priznaju. Trebalo nam je 27 godina da pokažemo da možemo biti dio i jednih i drugih. To je dugo vrijeme.”
Kultur Shock, neosporni prvaci balkanskog gyspy punka – što podrazumijeva koktel ritmičnih i energičnih žanrova – od 1996. osvajaju publiku diljem svijeta jedinstvenom kombinacijom punka, rocka, folka, i tradicionalnih balkanskih zvukova. Ginove oštre, pametne i nezaboravne stihove prate energični riffovi, udaraljke i puhački instrumenti koji se ne mogu uzeti zdravo za gotovo koliko zbog prodornosti, toliko zbog fascinantne činjenice da peteročlani bend prati strastvenog frajera na njegovom kulturnom terenu. Na jeziku koji sami ne razumiju. Barem ne suštinski, ako su se već priučili jeziku.
Dvadesetak pjesama za šaroliku Močvaru bio je dostojanstven presjek šarolike karijere, pa je za neke alternativce ovo bila kulturna matura, za neke reunion, ali nikome šok jer čak i kad se radilo o ponekoj novoj stvari ili najavi novog albuma (krajem godine), singalong nije izostajao. Ima tu svoje zasluge i tonac kao pozadinski igrač iz mraka koji nam često zna biti glavna meta, ali u Močvari je i on, kao i Kultur Shock, gađao u sridu što nije bilo nimalo lako. Kultur Shock je bend od šestero članova, ali u suštini orkestar. I jest da nas je karizmatični ćelavi bradonja raspamećivao naslovima kao što su “Sarajevo”, “Istanbul”, “Nadija”, “Tutti Frutti” i “Build A Wall” u koje smo se mogli prištekati, a zglobove potrgati svaki put kad bi uzeo patinastu trubu, osobno sam htio čuti više dionica (i solaža) saksofonistice/klarinetistice Amy Denio. Ona ista žena iz Seattlea za koju su se svi 2008. pitali je l’ iz srca Balkana kad je s bendom prvi put nastupila u kvartu i komšiluku.
Ali ne valja tražiti dlaku u jajetu – jedino na Ginovoj glavi – kod ovakvih eksplozija zvuka, dobrodušnosti i ideala kada raja doslovce udara brigu na veselje, a Kultur Shock časti s drugim bisom kao da nema sutra, kao da im je prvi put. Nadamo se – dogodine, jer iako Deda ima adresu u Hendrixovu i Cobainovu gradu, ne da se on s Balkana. Kultura je ovdje drukčija od prekobarske. Zato ću vas za kraj ostaviti uz riječi mudrog frontmena koje spremam u osobne ladice:
„Što se mene i patrije tiče, nikad nisam otišao. Samo da mi je put do posla jako dug, pa zato moram nekad tamo da prespavam. Najsretniji sam u avionu jer uvijek idem kući. Činjenica je ustvari u nećem trećem: sjedim na dvije stolice i letim s jednog kraja svijeta na drugi, nadajući se da ukoliko budem dovoljno brz da ću biti u isto vrijeme na dva mjesta.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
