Konferencijski dio KVART-a
PR-ovac Baby Lasagne: „U Markovu promociju smo uložili nula eura, a dobili reach vrijednosti deset milijuna“
Od 6. do 8. lipnja u Varaždinu je trajao KVART u organizaciji P4 – Centra za mlade i nezavisnu kulturu.
Ovaj je festival, kao i prethodnih pet godina, bio više od same glazbe. Tako su se u sklopu festivala održala predavanja, paneli i radionice usko vezani uz glazbenu industriju. Bilo je tu ponešto i politike, ali o tome nekoliko redova ispod.
U trodnevnom trajanju posjetili smo, naravno uz koncerte, navedene popratne događaje i sadržaje kojima ćemo se posvetiti u ovom tekstu. Tako će koncertni segment dobiti zaseban dio, a ono po čemu je 6. KVART disao kroz dan na livadnoj lokaciji kompleksa tvornice Varteksa, saznajte u sljedećim redovima.
Sve je počelo prezentacijom Women Music Network Amplified (WMN). Na predavanju su nam se predstavile žene koje aktivno sudjeluju u radu lokalne zajednice i promicanju vrijednosti vezanih uz kulturu i umjetnost. WMN je praktički bio festival u festivalu jer je taj dio organizirala Umjetnička organizacija Favela, čija je direktorica Fani Solomun, ujedno i glazbenica te jedna od izvođačica na ovogodišnjem KVART-u.
„Ovaj projekt organiziran je u suradnji s P4 te smo željeli staviti fokus na mlade glazbenice kao i pružiti im priliku na međusobno umrežavanje, ali i da se upoznaju s profesionalkama iz kulture iz regije Alpe-Jadran“, kazala je Solomun te dodala kako su predstavnice došle iz Sjeverne Makedonije, Austrije, Slovenije, Srbije i Rijeke.
Najbitnija stavka u cijeloj priči davanje je prilike za koncertni nastup pa su drugog dana festivala pod WMN predznakom na pozornicu izašle Dina Jashari, Lav, Fani Solomun i TAM.
View this post on Instagram
Radi se redom o kolegicama glazbenicama koje se još nisu imale priliku predstaviti lokalnoj publici pa smo smatrali da je ovo sjajna prilika da pokažu svoj autorski pečat na nešto većoj pozornici i brojnijom publikom.
Inercija mladih?
Prvi dan pod Streha stageom završio je kombinacijom Europskog parlamenta i mladih, odnosno panela o europskim izborima koji se održavaju u Hrvatskoj u trenutku pisanja ovog teksta. Nažalost, izgledno je da će do zatvaranja glasačkih mjesta to biti jedna od najgorih izlaznosti na izbore u hrvatskoj povijesti, ali ono što se vidjelo na KVART-u, pokazatelj je da kod mladih interes postoji.
Puna Streha mladih koji postavljaju pitanja Nini Skočak i Ladislavu Ilčiću, kandidatima za EU parlament na svojim nezavisnim listama, može izgledati iznenađujuće, ali onda shvatite da su mladi dobro upućeni u razne teme – pogotovo dok su se pitanja, osim svjetonazorskih i društvenih, vezala uz ekonomiju i gospodarstvo. Uvijek možemo tražiti krivca tko u nedjeljnom glasanju i za sramotnu izlaznost snosi odgovornost, ali činjenica je da Hrvati za europsku politiku premalo mare, a o njoj itekako ovise. Na kraju se sve svede na fraze da i tako „samo šaljemo nekog na ogromnu plaću u Bruxelles“. Teško je reći da u perspektivi od tristo kandidata zbilja nema niti jednog koji zastupa nečije preferencije. Samo je potrebno zakopati malo dublje, informirati se i iskoristiti alate koja pruža demokracija. Očito za to još nismo spremni. No manimo se političkih tema.
Baby Lasagna još je uvijek vruća tema u javnom prostoru. Dotiču ga se svi i svi žele dio njega, a turneja Hrvatskom je započela te u posljednjih tjedana do nas dopiru upravo izvještaji s njegovih nastupa. O tome kako je sve krenulo i prije nego što je Marko Purišić nastupio i rasturio Doru i Eurosong hitom ”Rim Tim Tagi Dim”, na KVART-u je govorio njegov prijatelj te glavni i odgovorni za promociju – Krešimir Šustić.
Ovaj vlasnik i osnivač agencije za odnose s javnošću poznaje Purišića od fakultetskih dana, tamo su se sprijateljili te je upoznat s njegovim glazbenim radom i prije projekta Baby Lasagne.
„Marko je pisao pjesme brojnim domaćim izvođačima, a konkurirao je i za pisanje pjesme za Måneskin. Uvijek sam mu govorio da će jednog dana biti zvijezda. On je na to odgovarao da će to biti jedino ako ću mu ja biti PR-ovac jer je vjerovao u moje vještine i tehnike. Jednostavno, kod Marka se vidio potencijal i talent. Kada su objavljene pjesme za Doru u siječnju ove godine, javio mi se i rekao da počinjemo“, naglasio je Šustić.
Nevjerojatnih 200 milijuna
Istaknuo je da je već tada godinama radio u jednoj agenciji te imao iskustva u tom svijetu.
„Pokušali smo napraviti strategiju, ali kao što ste mogli vidjeti, mi nismo ljudi koji slijede pravila i knjige koje govore što bi se trebalo raditi. Počeli smo s medijskim nastupima, prošli smo zagrebačke portale, a bitno nam je bilo i gostovanje u RTL Direktu kod Mojmire. Smatram da nju prate urbani ljudi, s otvorenijim pogledom na svijet. Tu su bili razni radijski nastupi, ostale televizije i portali“, rekao je Šustić.
Predstavljena nam je i analiza pokrivenosti na portalima i tisku. Nevjerojatan je reach od preko dvjesto milijuna, ogroman je tu i broj objava, a kada bi se to pretvorilo u eure – radilo bi se o nešto više od deset milijuna eura. Analiza je obuhvatila period od 5. ožujka do 3. lipnja 2024. godine.
„Radi se o medijskoj vrijednosti svih Markovih objava. Budući da smo uložili nula kuna u promociju to je stvarno nevjerojatno. Rekli su mi da se u Hrvatskoj to još nije dogodilo. U ovu brojku uključeni su samo portali i tisak, a još će se uključiti radio i televizije. Promocije na televiziji su iznimno skupe pa će taj iznos još i narasti“, rekao je Šustić.
Osvrnuo se i na prisutnost Baby Lasagne na društvenim mrežama.
„Fokusirali smo se i na društvene mreže. Marko je bio jako protiv društvenih mreža. Ne znam jeste li čuli njegovu pjesmu ”IG Boy”. On u njoj ne izruguje društvene mreže, već progovara o fenomenu kako su društvene mreže postale jedan od glavnih faktora koji nam određuje stanje u društvu. Na početku se jako protivio TikToku, ali uspio sam ga nagovoriti i pokazati da je u ovoj situaciji to bitno. Dobivali smo razne sugestije što bi trebali. Nismo nikoga slušali, već smo se koncentrirali na to da se Marko poveže s publikom, da ga prikažemo kakav jest, a i iskoristili smo moment popularnosti mačaka. Najmanje smo se usmjerili na Eurosong jer smo željeli obuhvatiti i širu publiku. Marko nije samo Eurosong izvođač, već je cilj da se pozicionira na glazbenoj sceni. Možemo uzeti primjer Måneskina i njihova razvoja. Volio bih da jednog dana ostvari takav uspjeh“, naglasio je Šustić.
Slijedio je zatim jednosatni Q&A sa Šustićem koji je odgovarao na brojna pitanja – od toga kako je bilo na Eurosongu i kako je iznutra izgledala cijela situacija pa sve do daljnjih poteza koji će rezultirati prvim albumom Baby Lasagne, europske turneje te mogućnostima koje pružaju društvene mreže mladim glazbenicima i bendovima.
Muzike ima, edukacije nedostaje
Konferencijski program na KVART-u završio je radionicom Dorotee Solomun pod nazivom Od ideje do projekta – prilike za mlade u kulturi i radionicom Sonje Denda Vođenje glazbenog tima 101. Upravo nam je Denda, menadžerica u glazbi koja radi na regionalnoj i globalnoj razini, sažela koji je cilj radionice.
„Ove godine će biti deset godina otkako sam u glazbenoj industriji. Poslije šarenog puta – od PR-a, venue menadžmenta i organizacije koncerata i festivala – trenutno mi je fokus na specijalizaciji u polju razvoja izvođača i upravljanju poslovanjem glazbenika, radi stvaranja održivog financijskog modela iza umjetnosti, uz čuvanje autentičnosti i holističkog zdravlja. To je nešto što sam izabrala i kao svoje usmjerenje na diplomskim studijima glazbene industrije u Americi. Na početku svoje karijere surađivala sam s jazz glazbenicima, kasnije se to prelilo na R&B, soul, world i srodne žanrove, a sada, ispostavit će se, radim najviše s mladim izvođačima iz Srbije i regije koji se bave popom. Imam izvođače s kojima izravno radim i menadžerski vodim (trenutno je to Luka Rajić, a od 2021. do 2023. je to bio A.N.D.R.), ali i druge s kojima sam na speed dialu i neka vrsta savjetnika ili suradnika na projektu. Moj dnevni fokus pak usmjeren je na asistentski rad s multi-instrumentalistom i producentom Michael Leagom, osnivačem legendarnog benda Snarky Puppy i izdavačke kuće GroundUP. Uz njega svakodnevno dosta učim. Svaki je dan čast biti dio njegovog tima. Mislim da mi je sad tek jasno zašto su nagrađeni s pet Grammyja…(hint: it takes a village)“, kazala je te nastavila:
„S druge strane primjećujem da glazbene industrije u regiji dijele zajedničku sudbinu: ekonomije su nam i dalje u tranziciji, a društvo i obrazovanje u krizi. Smatram da poslovni procesi u glazbenoj industriji ovdje nemaju ustaljenu formu te su primjetni prvenstveno ad hoc metodi u produkciji događaja, projekata i karijera kao i burn out te niska profesionalnost. Tek se posljednjih par godina izdvajaju pojedinci koji našu profesiju smatraju poduzetničkom, koji gaje strateški pristup i koji uzimaju aktivno sudjelovanje u razvoju i širenju svijesti da smo mi dijelovi jednog ekosistema gdje svako svojim načinom poslovanja utječe na poslovnu klimu i modele suradnje“, istaknula je Denda.
Naglasila je da onaj tko tek kreće s glazbenom karijerom, nije mu se lako snaći samome.
„Zapravo, nemoguće je i neizbježna je suradnja s drugim profesionalcima iz posla. Često strukture (i gatekeeperi) u glazbenoj industriji plaše mlade izvođače pa im je potreban tim ili makar suborac koji će ih dovesti do suradnje s izdavačima, festivalima i booking agentima. Kao i do drugih kreativaca da bi se stvorili glazbeni, promotivni ili vizualni proizvodi pod njihovim imenom. Ideja radionice je bila da se obradi soft skills aspekt poslovanja u glazbenoj industriji, uz primjere iz prakse. Cilj je bio da primijetimo i analiziramo dinamiku jednog zdravog, kolaborativnog tima – tko god bili njegovi članovi. Na radionici sam se osvrnula na teške istine naše industrije, ali najvažnije – na principe koje sam smatrala presudnim kada je u pitanju vođenje jednog glazbenog tima. U biti, zdrav tim konstantno treba težiti da njegovi članovi imaju optimalno/burn out free iskustvo, osjećaj sigurnosti i prostor za izražavanje“, zaključila je Denda.
Osvrnula se i na glazbeno stanje u regiji.
„Mislim da je potrebno razbiti diskurs da nema dobre glazbe kod nas. Iako je pandemija bila teško vrijeme za live industriju, ispostavit će se da je bio period rasta za stvaralaštvo. Od tada je izašla ogromna količina glazbe suvremenog zvuka. Tko nema taj dojam neka ukuca ‘Yugo Bleja’ na Spotifyu. Moj utisak je da su se pojavili autentični kantautori koji imaju dobre pjesme, spotove, koncepte, kao i usvirani bendovi i kontinuitet rada. I najvažnije – utisak mi je da svi oni dijele osjećaj zajedničke scene. Da bi naša scena i glazbena ekonomija bila sve ‘zdravija’ – sve to trebaju ispratiti ljudi iza scene. Još jedna sudbina koju dijelimo kao regija je ta da mi nemamo edukativne programe koji se bave biznisom u glazbi te kao podneblje sistemski ne rađamo nove generacije glazbenih
profesionalaca koji će unaprijediti infrastrukturu i dovesti inovacije. Da, postoje tečajevi i smjerovi za menadžere i producente na filmu i volonterske mogućnosti, ali u privredi kreativnih industrija ne postoji dinamičnija grana od glazbene te je potrebno njegovati eksperte u različitim domenama glazbene industrije. Utjecaj ove radionice, a i budućih, nadam se da vrijedi makar pet centi na račun zdravije budućnosti naše glazbene zajednice“, navela je Sonja Denda.