La(h)ki korak promenade

Prazničku ugođajnost prvomajskoga sunčanog (produljenog) vikenda, uz brojne prigodne i svečane događaje, u Zagrebu je upotpunila i jedna promenadna svečanost glazbe, koju su u jednosatni tijek promišljene dramaturgije uobličili glazbenici Kvarteta Papandopulo za zaključak prve sezone u sklopu ciklusa Lisinski da damera.

Subotnji je dan njima donio i jutro u dječjem programu, a u još sunčanu ranu večer, u terminu od 19 sati, Papandopulovci su privukli brojno slušateljstvo koje je ipak skrenulo u Malu dvoranu (iako je u velikoj bio koncert ciklusa Lisinski subotom), slušateljstvo koje je s pravom očekivalo radost slušanja izvrsnog muziciranja, te zanimljiv koncept u kojem je bilo i nešto novo, nešto posuđeno, nešto staro i nešto plavo.

Foto: Dejan Barić/KDVL

Divertissment skica i izazova

Pa što su to saksofonisti Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurković i Tomislav Žužak osmislili? Od nove obrade Mozartova tinejdžerskog Divertimenta u F-duru (KV 138), koja je iz gudačkog suglasja razbujala divertissmentskost  u fino nijansiranom instrumentiranju mogućnosti četiriju saksofona, do skicoznih skica (točnije, „gotovo tri skice“) u Almost Three Sketches kućnog skladatelja člana ansambla Gordana Tudora, koji je i Mozarta prilagodio ansamblu.

Vrhunac večeri i koncentracije samih glazbenika svakako je bila premijerna izvedba djela Le Bal francuskog orguljaša crkve Notre Dame Thierryja Esciacha, premijerna za hrvatsku publiku uopće, ali i premijerna za bogat i raznovrstan repertoar Papandopulo kvarteta, koji uvijek teži osvajanju novih partitura – kako onih koje sami naruče ili im skladatelji posvete, tako i onih koje im privuku pozornost. A Esciachov je bal (kako mu i ime kaže) sasvim sigurno prostor u koji se pripuštaju samo vrhunski plesači, kreirajući plesove koji nadrastaju doslovnost predložaka u sažetim odjeljcima.

Upravo kapljično i sažeto motivima igra se bard hrvatskog skladateljstva Dubravko Detoni, napisavši za Papandopulovce djelo jednostavnog naslova Quartettino, koje se razbarušilo na poznati detonijevski način glazbenih situacija, gesti i duhovitosti, uključivši i zavodljivo fućkanje.

Foto: Dejan Barić/KDVL

Povratak Melankolije

Naposljetku, nešto posuđeno je svakako postalo već tradicionalno njihovo, odnosno skladba Melankolija gegen Rakija Margarete Ferek-Petrić (koja je poslije napisala i skladbu za Papandopulo kvartet It’s Difficult When Bananas Eat Monkeys). Ovaj je hit njihova repertoara Ferek-Petrić pisala za jedan bečki kvartet, ali ga je Papandopulo kvartet preuzeo i objavio na svojem nosaču zvuka prije deset godina, a ovo će ga ljeto svirati i u Nizozemskoj.

Prepoznatljivost balkanskog melosa, ritma i sugestivnost naslova otkrivaju poveznicu prema gastarbajterskom svijetu Beča, dok je zaigranost interpreta (naročito solista na usniku! – a to je bio Goran Jurković) preduvjet prave uživljenosti izvedbe.

Foto: Dejan Barić/KDVL

Pa možemo (se) pitati – i kako je sve to bilo, kako je to izveo Papandopulo kvartet… Možemo i vrlo lako i kratko odgovoriti – lako! Možda bolje la(h)ko… dodajući taj nečujni h, kao sjećanje na jednu dragu muzikologinju koja je upravo u tom obliku koristila atribut, ali i možda kao pretvaranje dvosložnog pridjeva u plesni poziv, baš kao što je cijeli koncert bio prava promenada glazbenih vrsnoća, promenada kojom se potvrđuje svjetski rang naših glazbenika, uvijek željnih novih dosega, novih skladbi, ali i novih mogućnosti da zajednički zvuk četvorice vrhunskih solista objedini u jasnu izražajnost.

Foto: Dejan Barić/KDVL

Papandopulo za Papandopula

Najavljujući dodatkom i obljetničku iduću godinu za skladatelja Borisa Papandopula, glazbenici su zaokružili sat užitka slušateljskog, sat susreta s (nekim) novim glazbama, i sat škole za brojne mlade (buduće) saksofoniste, ali i sat opuštene promenade la(h)kog koraka koja se savršeno uklopila u toplu zagrebačku (produljenoprazničku) večer.

Foto: Dejan Barić/KDVL