Ivan Batoš
Leftovers - muzika iščeznuća na 4. Festivalu Music Sandbox
Prvi koncert četvrtog izdanja festivala Music Sandbox obilježila je proslava prve okrugle obljetnice organizatora festivala, ansambla S/UMAS, koji je 14. studenog u Dvorani Glazbene škole Josipa Hatzea retrospektivnim programom obilježio deset godina djelovanja.
Koncert je otvorila najsvježija skladba s njihova repertoara, Mr. Peacock Made My Day Vedrana Momčilovića, nakon koje je uslijedila Koja je razlika između Č i Ć Roberta Jamesa Hudulina, a koju je ansambl praizveo na prošlogodišnjem izdanju festivala. Program je nastavljen skladbom Etoile de Brume Suspendue francuskog jazz saksofonista i skladatelja Guillaumea Ortija, S/universe njihova člana, saksofonista Denija Pjanića, a priznanje utemeljitelju S/UMAS-a i profesoru s UMAS-a Gordanu Tudoru odali su izvedbom njegove skladbe Re/ce/si(ja).
Koncert je zaključila Peaches en Regalia Franka Zappe, koja je bila zastupljena na programu prvog koncerta Ansambla za suvremenu glazbu pri Umjetničkoj Akademiji u Splitu 16. prosinca 2015. u Gotičkoj dvorani Muzeja Grada Splita.
Ivan Batoš i intrapersonalni programski intro
Sutradan na istom mjestu održala se večer posvećena klaviru i suvremenoj literaturi za taj instrument u izvedbi Ivana Batoša. Nekadašnjeg učenika Hatzea u rodnom gradu publika je uglavnom imala prilike slušati u ulozi korepetitora, kojeg bi zbog sigurnog nastupa te moći transformacije i prilagodbe suradnicima gotovo svatko poželio za suputnika. Danas sve češće nastupa solistički, iako u Splitu posljednji put prije sedam godina, te se prometnuo u istaknuto ime hrvatskog pijanizma posvećenog, između ostalog, i suvremenoj glazbi.
foto Gabrijela Kajdiž
Usko je povezan uz ansambl S/UMAS te je diplomirao s gotovo polovicom njihovih članova. Bio je suputnik i Gordanu Tudoru na njegovom diplomskom ispitu 2006. godine u Amsterdamu, a s profesorskim angažmanom na splitskoj akademiji Tudor je poželio najbolje i za svoje studente.
Uz izvođačku karijeru Ivan Batoš trenutačno je posvećen i pedagoškom radu na Sveučilištu Sjever, gdje djeluje i kao pročelnik Odsjeka za glazbu i medije, dok u online prostoru pažnju plijeni i aktivnošću na društvenim mrežama. Ušao je i u uži izbor za nagradu Post scriptum 2025. za književnost na društvenim mrežama, čija je svrha poticanje i popularizacija književnosti na društvenim mrežama i u društvu. Ovog puta ponio je „breme“ promocije festivala i recitala na društvenim mrežama, koje iščitavamo kao čisti užitak autora, te putem svoje Facebook stranice kontinuirano najavljivao svaku od skladbi s programa ispreplićući povijesne crtice skladatelja i djela s vlastitim doživljajem i povezanošću.
Bila je to interpersonalna programska knjižica u nastajanju te osobna pozivnica na koncert, koja je poslužila i kao dobra priprema za potencijalnu publiku te autoricu ovog teksta.
View this post on Instagram
Nezaboravni Sakač…
Recital je otvorila skladba Ariel s podnaslovom iz Knjige o živima i mrtvima, koju je Branimir Sakač skladao dok mu je supruga boravila u bolnici. Sudbina je htjela da joj posveti posljednje djelo u kojem kao da se pozdravio s ovim svijetom. Već početak najavljuje gašenje, linijama koje odlaze u tišinu te dugo izdržanim tonovima naglašenim i repeticijama koje prelaze u jeku u postojanom, sporom tempu. Skladba je objavljena postumno, jer je samo dva mjeseca nakon njezina nastanka, 29. prosinca 1979., Sakač preminuo, u istoj godini kada na ovaj svijet dolazi Ivan Batoš:
„Za njega sam prvi put čuo baš u učionici preko puta dvorane u kojoj ću ga u subotu svirati. Na nastavi Povijesti glazbe profesorica Nataša Fistonić puštala nam je njegov Barasou – baladu o štakorima i miševima. Bile su to prve „infekcije“ nas – romantično odgojenih dušica – zvukom novog i drugačijeg. Ja ću ostati trajno zaražen i neizlječivo uvjeren da je sve oko mene zvuk i da mu uvijek treba pružiti priliku.“
Samo dva mjeseca nakon nastanka skladbe, Sakač je preminuo, u istoj godini kada na ovaj svijet dolazi Ivan Batoš
Šteta što publiku nisu u većem broju ispunili učenici te škole, koji bi kroz zanimljiv Batošev programski koncept također mogli otkriti mnogo od tog drugačijeg zvuka, koji u konačnici čini glazbu.
foto Gabrijela Kajdiž
Počast je Batoš odao i ruskoj skladateljici Sofiji Gubajdulini, koja je preminula prije osam mjeseci. Dok Sakačeva skladba ocrtava gašenje života, Gubajdulina donosi život u punom sjaju, poput kaleidoskopa boja i radosti kroz četrnaest stavaka objedinjenih u skladbi Muzičke igračke (1969.). Skladateljica ih je opisala kao „slikovite minijature koje bi voljela svirati kao dijete“.
Koncizne i vrlo kratke sugestivne minijature vjerno dočaravaju svoj naziv pa je tako Mehanička harmonika razigran ples stroja, Pjesma ribara nježan pjev nad tamnim i neistraženim morskim dubinama, živahna Mala sjenica brzih krila lepršavo leti u visokim lagama, dok se dubokim šeće mrki i tromi Medvjed koji svira kontrabas i crnkinja. Iako minijature ne donose visoke tehničke zahtjeve, traže sugestivnog izvođača kojeg je vjerno i afektivno utjelovio Ivan Batoš preobrazivši instrument gotovo glumačkom tehnikom prema Gubajdulininu zahtjevu.
Iako minijature ne donose visoke tehničke zahtjeve, traže sugestivnog izvođača kojeg je vjerno i afektivno utjelovio Ivan Batoš
U jeku gotovo zaboravljenoga pandemijskog razdoblja, kada su možda najviše patili izvođači bez javne izvedbe, Ivan Batoš odlučio je ispuniti svoje dane novim skladbama potaknuvši skladatelje na djelovanje. Tako nastaje skladba Leftovers (Ostaci) Ivane Kiš po kojoj recital nosi ime. Napisala ju je prije tri godine na Batošev poticaj kao dio jedne šire, nikad realizirane ideje o suvremenim varijacijama na Beethovenove Diabelli varijacije.
Pijanist ističe kako nije bio dovoljno uporan da nagovori druge kompozitore, ali Ivana je, kao i uvijek, svoj posao napravila na vrijeme pa su mu iz Tel Aviva stigle njezine tri varijacije. Iako su posvećene Batošu, praizveo ih je Sven Brajković, a u Splitu ih prvi put izvodi i inicijator njihova nastanka. Trideset i tri varijacije na valcer Antona Diabellija biser su pijanističkog repertoara i uz Bachove Goldberg varijacije jedan od najboljih primjera varijacija za klavir.
Batoš je u koncertnoj večeri prvi puta zasjao i u vihoru virtuoznosti shodnom pijanističkom recitalu
Kiš u Leftovers donosi tri vizije kroz tri stavka koja se izvode attacca čineći zaokruženu i kompaktnu skladbu dostojnu djela na kojem se temelji. Izmjenjujući ugođaje i ploveći tekovinama romantizma, mjestimično i minimalizma, Batoš je u koncertnoj večeri prvi puta zasjao i u vihoru virtuoznosti shodnom pijanističkom recitalu, koji je obilježio i sljedeću skladbu s programa.
…i neumorni Botica
Jedna, ali vrijedna praizvedba na ovogodišnjem Music Sandboxu kojom se nastavlja kontinuitet i odlika festivala poticanjem pisanja i izvođenja novih skladbi, dolazi iz pera Šimuna-Čarlija Botice. Produktivnost i aktivnost ovog netom diplomiranog skladatelja iz klase Ivana Božičevića pri UMAS-u najvjernije dočarava zastupljenost njegovih skladbi u minulim i nadolazećim tjednima.
Nakon što su Splitski virtuozi 10. studenog praizveli njegovu skladbu za gudače Thus the Moon Unfolds u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split, sljedeći dan uslijedila je izvedba njegove skladbe Réflexions sur Ravel u suradnji Kalamos kvinteta i Thorwalda Jørgensena u Kazališno-koncertnoj dvorani Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu i Koprivnici, a na programu je i njihova koncerta 22. studenog u amsterdamskoj dvorani Muziekgebouw.
Duo Martin Marijanović i Kristina Hegeduš u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski 13. studenog izveo je njegovu skladbu Introdukcija i Precipitato, a sljedeća praizvedba najavljena je za 2. prosinca u Samoboru, gdje će njegov Prison za sopran i klavir izvesti Mija Elezović i Marta Schweiger. Svestranost opusa koji Botica gradi obogaćen je praizvedbom Treće klavirske sonate Flashes and Glimpses, koju je Batoš smjestio u centralni dio pijanističkog recitala. Prema skladateljevim riječima, sonata istražuje dualizam ljudske svijesti – igru svjesnog i nesvjesnog uma.
Prenoseći ga u sferu klasične glazbene sonatne forme, dvjema kontrastnim temama iskazuje različite aspekte našeg unutarnjeg svijeta. Prva tema brza je i razigrana, a prema riječima skladatelja utjelovljuje oštre, prolazne nalete spoznaje koji karakteriziraju naše svjesno stanje donoseći trenutke jasnoće koji su nepredvidivi poput bljeskova uvida i misli. Druga, sporija tema satkana od niza silaznih terci i seksti vodi ka introspekciji. Shodno kontemplaciji, skladatelj nudi introspektivno iskustvo istražujući neizrečene misli i emocije koje izviru kada se povučemo iz vanjskog svijeta.
U razvojnom dijelu teme se preklapaju i stapaju, sugerirajući isprepletenost svjesnog i nesvjesnog stanja. Flashes and Glimpses još je jedno vješto skladateljsko djelo kojim u klasičnoj formi Botica pronalazi novi glazbeni jezik za aktualne ljudske teme, koji je ovog puta usmjerio ka psihologiji. Posljednje dvije skladbe s programa transformiraju instrument preparacijom, odnosno izmjenom i nadogradnjom njegovih tehničkih mogućnosti.
Flashes and Glimpses još je jedno vješto skladateljsko djelo kojim u klasičnoj formi Botica pronalazi novi glazbeni jezik za aktualne ljudske teme
Kara toprak (1997.), u prijevodu Crna zemlja, turskog pijanista i skladatelja Fazila Sayja donosi zanimljivu i vrlo uspješnu upotrebu preparacije. Napisao ju je u spomen na Aşıka Veysela, pjesnika, narodnog pjevača i virtuoza na sazu (bağlami), najraširenijem tradicijskom turskom glazbalu. Stoljećima su ga koristili turski minstreli za izražavanje emocija i prenošenje priča, a čeznutljiva, bolna emocija samoće i gubitka u imitaciji toga žičanog instrumenta obilježila je početak i kraj skladbe, dok središnji dijelovi miješaju klasične, jazz i tradicijske stilove s improvizacijom.
„Mnoge sam zagrlio kao prijatelje“
„Mnoge sam zagrlio kao prijatelje“, početni je stih istoimene pjesme Aşıka Veysela, kojem je 2023. godina u Turskoj bila posvećena, a povodom 50. godišnjice njegove smrti u Bodrumu je oblikovan monumentalni portret pjesnika sastavljen u potpunosti od zemlje. Skladbu je Batoš otkrio prije desetak godina u Sarajevu na koncertu studenata u Domu armije u izvedbi Marije Bajo te je poželio jednom postati dovoljno slobodan i uvrstiti je na svoj koncertni program. Na sreću splitske publike to se baš dogodilo na Music Sandboxu.
View this post on Instagram
Margareta Ferek Petrić se u Last smoke (2015.) poslužila dodatnim mogućnostima transformacije zvuka klavira. U zanimljivoj i sugestivnoj skladbi koristi slične efekte kao Fazil Say pa ih je Batoš smjestio u posljednji blok programa. Jedina je to skladba s recitala koju je pijanist već izvodio, a navodi da ga veseli jer ne ograničava na klavijaturu, ne dozvoljava konstantno sjedenje i traži pokret. Klavir kao udaraljka, koji svira udarcima ruku ili palice, a potom i samim tipkama, prošao je i transformaciju u hibrid žičanoga gudačkog glazbala u kojem se palicom glissando tehnikom prelazi preko žica.
Klavir kao udaraljka, koji svira udarcima ruku ili palice, a potom i samim tipkama, prošao je i transformaciju u hibrid žičanoga gudačkog glazbala
Koncert je završio polaganim gašenjem otkucaja palice po dnu klavira s ležećim Batošem, nakon čega su uslijedile zahvale organizatorima, ali i domaćinu, Glazbenoj školi Josipa Hatzea i ravnateljici Vesni Alebić, koja je dopustila ovakve ekshibicije za klavirom. U dvorani u kojoj je kao dječak polagao prijemni ispit za upis u glazbenu školu, „svojevrsnom pješčaniku muzičkog djetinjstva“ – kako je napisao na Facebooku – Batoš se je poigrao s raznim tehnikama i mogućnostima svog instrumenta pretvorivši recital u glazbeni performans djela koja su u njemu pobudila različite interese i intencije ka izvedbi.
A ta lakoća i zaigranost krije dugogodišnje iskustvo, tehničku vještinu, pripremu, duboko promišljanje i djetinju radoznalost i zaigranost, koju većina izgubi na putu ka zrelosti, a ključna je u umjetničkoj esenciji.
View this post on Instagram
