Festival Let's Rock – emotivan i rasplesan početak sezone morskih festivala

Prošlog je vikenda, 24. i 25. lipnja održano treće izdanje festivala Let’s Rock.

Budući da sam prije dvije godine svjedočila prvom izdanju ovog festivala koje me potpuno oduševilo, i to u 2020. godini u malo drugačijim uvjetima i sa svim ograničenjima, pet i pol sati putovanja od Zagreba do Šibenika autobusom po nesnosnim vrućinama nisu predstavljala nikakav problem, a na put smo krenuli s ogromnim uzbuđenjem jer smo znali što će nas dočekati na mjestu radnje.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Dvadeset koncerata izvođača s domaće alternativne scene na tri pozornice u samo dva dana u opuštenoj, veseloj i prijateljskoj atmosferi. Na suncem okupanoj Tvrđavi svetog Mihovila u Šibeniku u 19 je sati počeo prvi koncert. Na pozornici ispod tribina festival je otvorio Luul i svojim nježnim vokalom i synthpop melodijama publiku uljuljao u svoj svijet. Iako bih voljela da jednom za promjenu dobije kasniji termin nastupa na festivalu kako bi ga što više ljudi čulo, jer, u to se vrijeme ljudi tek polako počinju okupljati, Luul jako dobro funkcionira kao festival opener, a organizatori su to prepoznali.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Njegov je nastup bio jako lijepa tranzicija od popodnevne fjake, preko žurbe kako bismo na vrijeme stigli na festival, sve do smiraja i vraćanja u realnost, ali onu lijepu u kojoj se nalazite na glazbenom festivalu na moru. Nisam sigurna je li za to zaslužna čitava atmosfera festivala, ambijent ili stvarno samo bend, nakon nastupa u KSET-u te onoga na više manje zauvijek festivalu, čini mi se kako je ovo bio njihov najbolji nastup.

Dečki su se činili puno opušteniji, uigraniji i vibeali su uz vlastitu glazbu zajedno s publikom, što je vrlo bitno. Nježne i melankolične, njegove pjesme zapravo tematiziraju neke malo teže teme poput anksioznosti, prolaznosti vremena i iznevjerenih očekivanja, a upakirane u synthpop zvuk čine se poput utjehe, unatoč tome što se možda identificirate sa stihovima. Još nije završio Luulov nastup, ali na drugom je stageu već počeo sljedeći koncert. S prekrasnim pogledom na more, ovaj je stage postavljen na parkingu Tvrđave.

Dok s jedne strane vidite goleme i prekrasne zidine, druga je strana potpuno otvorena i nudi prekrasan pogled na more. U vrijeme zalaska Sunca, baš u golden houru, na tu su se pozornicu popeli Fire in Cairo i nakon Luulova uljuljavanja, dobro nas protresli. Nakon što sam prije nešto više od mjesec dana svjedočila njihovoj zagrebačkoj promociji novog albuma High Degrees na kojoj je bend zasjao u punom sjaju i s proširenom postavom te brojnim gostima, moram priznati da im više priliči klupski nastup. I to je jedina ”zamjerka”.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Volim Fire in Cairo. Imaju posebnu energiju mladog indie rock benda, odlične gitare i moćan Matin vokal. Bendu se na synthevima i vokalu pridružila i Silvia Grilec, također fantastična glazbenica čiji me novi bend Snatre oduševio na prošlotjednom izdanju Čuješ?!-a. Fire in Cairo ima zaista posebnu energiju na sceni koju su sposobni prenijeti na publiku. Otvorili su s pjesmama s prvog albuma, ”Pirate”, ”Disclosure” te nastavili sa ”Show Me Fire”, a onda izveli i pjesme s novog albuma, zajedno sa singlom ”I’d Rather Talk” koji su snimili kao Penthouse session.

I ovaj su put imali wow moment – Mate je najavio da im se na sljedećoj pjesmi, ”Natalia”, pridružuje posebna gošća, no još nije stigla na Tvrđavu. Bend je već htio početi s pjesmom, ali tada se na parkingu u blizinu stagea zaustavio crni kombi sa zatamnjenim staklima. U tom je trenutku na iznenađenje svih prisutnih iz kombija izašla iščekivana diva, Mary May.

Malo iznenađena, odmah se popela na pozornicu i, govoreći kako možda ne zna sve riječi, ali da je danas slušala pjesmu te da će u krajnjem slučaju improvizirati, potpuno razvalila. Uvijek se nadam da će suradnje na albumima biti izvedene i uživo, a za to nema bolje prilike od festivala.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Ovaj me potez posebno oduševio jer na svom novom albumu imaju suradnje s najmoćnijim ženskim vokalima naše scene. Sad još čekamo da nekad u budućnosti s Dunjom izvedu žestoku ”While Driving Around”. Čim su završili, preselili smo se i na treću, glavnu pozornicu, na kojoj je već počeo nastup Miriiam koja je samo dan prije nastupila i na INmusicu.

Miriiam ima oformljen veliki i zanimljiv bend (pa tako s njom svira i Vinko, gitarist Borisa Novkovića, čemu se i sama smijala sinoć), ali počastila nas je i svojim solo izvedbama – samo Miriiam i gitara koju, usput, fantastično svira, vrativši se tako svojim kantautorskim počecima. Jednostavna i slatka, očarala je publiku koja je sada sjedila na tribinama i podršku joj pružala pljeskovima u ritmu.

Osim pjesama s prvijenca Call me up, izvela je i neke nove pjesme najavivši tako da radi na novim materijalima kojima se možemo veseliti. Uz Miriiam, na glavnoj su pozornici prvog dana nastupili Willow Avenue i Porto Morto.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Na parkingu su prašile LELEE koje su uspjele dobro rasplesati nekolicinu fanova u prvim redovima, a nakon njih isto je učinila i Diskodelija. Jedno od najugodnijih iznenađenja (a bilo ih je više) s prvog dana Let’s Rock festivala svakako je duo Freekind. Dvije djevojke, Sara Ester Gredelj na klavijaturama i Nina Korošak Serčić na bubnjevima – dva vokala, bubnjevi i synthevi, ubitačno dobar flow u kombinaciji s laganim, usudila bih se čak reći nježnim, beatovima i grooveom, u Šibenik je donio dašak svjetske scene, jer zaista njihovi duboki tekstovi uglazbljeni u stilu R&B i soul glazbe i jesu zvučali ”svjetski” i drugačije.

Vrhunac je koncerta bila izvedba pjesme ”Not Good Enough” kada su, svjesne njezine veličine i važnosti, ali i kako bi mogle snimiti materijal na looper, tražile od publike potpunu tišinu. Za mene je to bila ”ta” pjesma, i iskreno, nisam mogla suzdržati suze. Freekind. je svakako novo predivno i kvalitetno otkriće.

U 22 su sata glavnu pozornicu zauzeli Willow Avenue – projekt oformljen za vrijeme korone koji je sinoć imao svoj premijerni nastup. Mary May na vokalu, Jakša Perković na basu i vokalu te Ante Perković na gitari u live su verziji imali i bendovsko pojačanje – Marina Vinju na gitari i Borka Rupenu na bubnjevima. Prvijenac Come What May dobio je svoje live uobličenje kakvo i zaslužuje. Duša se raspala od ljepote, a publika je, kao i obično kad Mary stupi na stage, bila očarana i začarana. Iskreni i emotivni tekstovi pjesama poklapaju se s njihovim stavom i načinom izvedbe na sceni, a njezin se glas skladno ispreplitao s instrumentima i Jakšinim glasom izazvavši lavinu emocija.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Zaista, bila je čast sjediti i stajati na tribinama ispred kojih se po prvi put u povijesti događalo nešto toliko divno i značajno jer, kao što kažu u pjesmi ”Museums”: „One day we’ll look back at this and say / That was something!“ Možemo se samo nadati nastavku ove predivne priče. Porto Morto su bili prave dizalice atmosfere. Publika je sad sišla s tribina u prostor ispred pozornice i ovacijama i đuskanjem pozdravila bend koji nas je proveo kroz ”LJETO U GRADU”.

U svojim bijelim kombinezonima pošpricanim bojom s gumenim perikama na glavama i nakon performansa u Tvornici kulture pokazuju da ludnica koja je zavladala po izlasku PORTOPOPA ne jenjava te svaki put daju odgovor na pitanje „Zašto je publika odjednom poludjela za Porto Mortom?“

ačunica je jednostavna – njihova je energija zarazna, na koncertima je nemoguće ne zaplesati, dovoljno su ludi da rade neke stvari koje se ostali bendovi ne bi usudili, a stihovi su pjesama odavno već naučeni napamet. Ljudima čak ni ”Kuća” još nije dosadila, a od prvog su izdanja rado viđeni gosti festivala (2020. su, doduše, nastupili na pozornici na parkingu).

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Među publikom nije bilo podijeljenih, a Porto je opravdao svoj nastup na glavnoj pozornici i u pravo vrijeme unio dozu delirija u publiku koja se nakon toga zaputila na posljednja dva koncerta ispod tribina. Trokut nas je svojim eksperimentalnim zvukovima odveo na neka classy mjesta, zvučali su elegantno, vrlo spretno dozirano i fantastično. Zapravo, teško ih je žanrovski smjestiti u bilo koju skupinu. Mješavina su jazza i elektronike, ali na neobično uigran i skladan način. Izveli su i numere s novog EP-ja Rotate, Align te su se pokazali kao zaista vrsni glazbenici, zaintrigirali nas i baš dobro zabavili. Nakon kratke pauze, prvi je dan festivala zatvorio ROLO.

Kad su ovi dečki stupili na scenu, atmosfera se ispod tribina užarila. Valjalo je plesom utrošiti malo alkohola unesenog tijekom cijele večeri, a njihove su gitare uz zanimljive vokalne efekte i sampler bile pravi pokretači tijela. Tako je otprilike izgledao prvi dan festivala. Subota je gorila. Drugi je dan festivala prošao još kaotičnije, plesnije i luđe, a preostalih je devet bendova (Irena Žilić je, nažalost, morala otkazati svoj koncert) apsolutno razvalilo i zaokružilo festival u jednu predivnu glazbenu cjelinu. Ljepotu je čitavog ugođaja i svih događaja teško prenijeti riječima. Stvarno ste trebali biti ovdje.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Pseća Plaža, Srklet, Đutko i Plodovi Zemlje, Fantom, Hram, Bad Daughter, BluVinil, KOIKOI i Marinada subotnju su feštu učinili onom za pamćenje, a oba su se dana na line-upu našla mnoga iznenađenja. Iako publika nije bila mnogobrojna, koliko bi, s obzirom na okolnosti i izvođače koji su se našli na line-upu trebala biti, bila su tu uglavnom stalna lica poznata s većine koncerata ovog dijela scene. Pseća Plaža savršeno se uklopila u prostor i vrijeme i natjerala nas da shvatimo da smo trenutno upravo tamo gdje bismo i trebali biti.

Svojim su nastupom otvorili drugi dan Let’s Rock festivala. Ponovno s početkom u 19 sati, dok su zrake sunca prolazile kroz rupe između stolica na tribinama i obasjavale njihova lica, a vjetar donosio slani morski zrak, svojim su nas laganim, smirujućim melodijama i predivnim vokalima proveli kroz pjesme poput ”Čudan San” ili ”Džungla” s albuma Povratak u lagunu br.07, te pjesama s EP-ja Nijanse, ali i nove pjesme koje zahvaljujući novoj postavi zvuče vrlo svježe i lijepo. Ljetni je zen poprimio novu dimenziju, ispunili su ga divni vokali koji su se skladno preklapali i nadopunjavali.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Još su me jednom podsjetili i na to koliko su tekstovi Pseće Plaže poetski dobro osmišljeni. Pjesničke slike nikada se lakše nisu pojavljivale pred očima, a u tim smo trenucima i sami postajali njihovim lirskim subjektima. Njihov je pjesnički ekspresionizam savršeno usklađen s njihovim glazbenim izrazom. Na drugoj se pozornici uskoro počelo događati nešto poprilično drugačije. Svoj su premijerni međunarodni nastup imali mladići iz benda Srklet.

Oni su bili pravo iznenađenje drugog dana festivala. Iskreno, prije live nastupa ih nisam pretjerano slušala ni istraživala nešto o njima, a pjesme koje sam poslušala nisu me pripremile na ono što će se dogoditi. To su mladići iz Sarajeva koje krasi žestoka luđačka energija na sceni i live nastupi su ono što, srećom, najbolje rade, a što će s daljnjim iskustvom još više ulaštiti. Nema boljeg načina za upoznati bend od svirke uživo, a njihova nas je sve ugodno šokirala. Srkletov punkerski stav u kombinaciji s bosanskim humorom i distorziranim gitarama bendu daje jednu posebnu vrstu šarma. S obzirom na to da su još prilično mladi i da njihova karijera tek počinje, očekivanja su nakon ovog koncerta porasla, a pjesme poput ”Podočnjaka” imaju ozbiljnog potencijala za prolaskom kod šire publike.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Nakon bosanske, uslijedila je Đutkova obećana ribarska fešta. Na pozornicu se, uz zvukove galebova u pozadini, prvi popeo Đutko, raširio ručnik za plažu s crtežom formule na sebi, sjeo, namazao paštetu na kruh, i kao svaki pristojni domaćin ponudio i publiku. Uskoro su, sa šeširima na glavama, u kupaćim kostimima i s opremom za ronjenje stigli i Plodovi Zemlje, ili, u ovom slučaju Plodovi Mora.

Dobili su priliku Šibenčanima pokazati kako to zvuči agro pop, a setlista je zapravo bila standardna, uključivala je i ”Šišaj majstore”, pjesmu koja najavljuje budući istoimeni album te Đutkovo kolo, koje je ipak bolju prođu imalo u Pogonu Jedinstvo. Činilo mi se da je šibenska publika bila prilično šokirana već samom pojavom benda, a kako je situacija bivala sve kaotičnijom, dio je publike shvatio njihovu (ličku) spiku i odobravanje pokazao plesom.

Žica je pukla već na samom početku koncerta, na što su u pomoć priskočili kolegijalni dečki iz Srkleta i posudili mu svoju gitaru kako bi se koncert mogao neometano nastaviti. Kao što su i sami rekli, recepcija bi njihove glazbe i nastupa vjerojatno bila bolja da su ipak dobili kasnije i zahvalnije mjesto u satnici, recimo, na kraju, umjesto Marinade.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Bežični gitara i bas apsolutni su must have ovog benda jer količina energije koju posjeduju za trčanje po čitavom prostoru, penjanje na stepenice Tvrđave i skakanje uokolo morali su biti ispucani. Njihov je nastup zapravo u stilu simultane pozornice na kojoj se događa previše toga istovremeno, ali gdje god pogledate nećete ostati razočarani jer svaki dio tog glazbeno-umjetničko-narodnog performansa nudi nešto drugo, svatko je u svom filmu, ali to funkcionira jer su svjesni kako žele da izgleda njihov nastup. Sirova, luda i vesela fešta uz dobru muziku.

Nemam što prigovoriti. Osim Luula, Pseće Plaže, Đutka i Plodova Zemlje, više manje zauvijek takeoveru festivala pridružio se i neizostavni Fantom koji je svojim ”Letom” zagrijavao publiku ispod tribina, ovaj put u tročlanom sastavu, bez Lune Škopelje na klavijaturama. Bijes ulice na Tvrđavu je donio šibenski Hram te kao izvođači s titulom najopasnijih na line–upu isprašio svojim nastupom, a mnogi su na festival stigli upravo radi njih.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Svoj je drugi koncert ikad na glavnoj pozornici imala Bad Daughter, fantastičan projekt Dunje Ercegović za koji ste već zasigurno čuli, s Leonardom Klaićem na gitari i svemu ikad te Jerkom Jurinom na bubnjevima. Još uvijek pod dojmom promocije prvijenca Let Me Panic održane u svibnju, s nestrpljenjem sam čekala ovaj nastup. Dunja odiše nekom posebnom karizmom i samouvjerenošću, ali je vječno prati i doza tajnovitosti koja publiku uvlači u njezinu glazbu.

Glazbenica je svjetskog kalibra glaščine kakva se rijetko čuje, neodoljivo privlačne estetike i stila označenog elektronskim matricama i debelim basom koji muzici, u skladu s tekstovima i estetikom, dodaje mračniju nijansu. Otvorili su s ”Favourite Game”, a osim albuma, dvaput su izveli i novu pjesmu ”Bite Your Tongue” koja nam je već zapela u uhu. BluVinil je pokazao da u Šibeniku ima svoju bazu i da su ”Apaši” još uvijek aktualni, ali previše su pažnje odnijeli zlatni lanci oko vrata kojima nažalost nisu postigli željeni efekt.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Dečki imaju potencijala dobro zabaviti publiku, ali mislim da imaju još mjesta za napredak. Možda su mi očekivanja bila visoko postavljena, a ipak postoji i bend koji ih je ispunio, ili čak u usporedbi s koncertom u studenom prošle godine, i nadmašio. Vrhunac je subotnje festivalske večeri definitivno bio nastup benda KOIKOI. Da se klišeizirano, ali iskreno izrazim, između njih i publike uvijek postoji posebna kemija čija se kulminacija dogodila kada je Marko nonšalantno otvorio ogradu i sišao u publiku odsvirati gitarske solaže.

Eksplozija! KOIKOI je jedna skladna cjelina, kolektiv odličnih muzičara koji funkcionira kao mašina, muzika koja nas radi. U jednom sam izvještaju pročitala da je publika došla čuti samo ono što je snimljeno, s čim se uopće ne slažem, jer živa energija i živi ljudi od krvi i mesa koji stoje pred nama i ne sviraju strogo po špranci, već u svoje izvedbe unose improvizirana intermezza i elemente koji snimljeni materijal čine snažnijim, i jest ono po što smo došli. Pogotovo kad bend to radi tako dobro kao KOIKOI pa ih pokolebati ne može ni pokvareno bas pojačalo.

Let’s Rock Festival Šibenik/Valerio Baranović

Osim svog albuma Pozivi u stranu, na bisu su izveli i pjesmu ”Bog te ubio” koja se nalazi na genijalnoj Hali Gali kompilaciji, a na kojoj se Ivana, inače na synthevima i Emilija, inače na basu, mijenjaju za instrumente. Ispraćeni su najvećim pljeskom i ovacijama. Strava su! Nimalo lak zadatak nastupa nakon ovakve svirke pripao je Marinadi. Bend za koji dosad nisam čula, ali za koji sam sinoć zaključila da nije moja šalica čaja.

Neobična kombinacija elektronike, cow bella i repetitivnih stihova poput „cijeli svijet je svjetski“ nisu mi imali previše smisla ni u 2 ujutro. No, istina je da je dio publike ipak bio zainteresiran i nastavio plesati do samog kraja, a Marinada je zatvorila treće izdanje festivala. Bio je to vikend glazbe koja hrani dušu, dobrodošlica ljetu i festivalskoj sezoni u najljepšem ambijentu s mnoštvom predivnih izvođača.

Povratak u realnost bit će bolan. Umjetnost je okupiti ovoliko odličnih izvođača na jednom mjestu u fantastičnoj organizaciji. Ne preostaje nam ništa drugo, osim da sljedeće godine ponovno prizovemo svoju unutarnju ”festivalušu”, u kofer spakiramo cvjetne košulje i haljine i – pravac šibenska Tvrđava svetog Mihovila!et