Liburnia Jazz Festival - skroman, ali moćan jazz potencijal
Elvis Stanić uspio je, evo, dvadeset i drugu godinu zaredom, usprkos korona i drugim krizama, ponovo napraviti zanimljiv jazz festival. Opatija, u tom tradicionalno prvom vikendu mjeseca srpnja, kad se Liburnia Jazz Festival uvijek održava, nije baš bila prepuna turista, iako se to vjerojatno očekivalo, sudeći po najavama predsezone koje su najavljivale ponovo rušenje rekorda posjećenosti. Ipak, publike je na jazz koncertima bilo, iako bi vjerojatno izravnija reklamna kampanja pomogla da se ljudi manje boje jazza kao nečeg nerazumljivog ili suviše teškog.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Festival je glasno počeo u petak u suton
Jer, Elvis zna složiti program i zna za koga slaže program za koncerte koji su se odvijali po ulicama i parkovima te na otvorenoj ljetnoj pozornici. Zapravo, u nekim prijemčivijim uvjetima cijela bi Opatija disala jazzom, jer za to su postojali svi uvjeti. Festival je počeo koncertom i mimohodom lovranskog Big benda, lokalne atrakcije, svakako, čak svojevrsnog simbola Lovrana, ali benda koji je u stanju pripremiti odličan, zabavan program i to dobro odsvirati.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Uostalom, to kratko dixilend paradiranje lovranskog orkestra po šetnicama i parkovima Opatije bilo je vrlo atraktivno i privuklo je dužnu pažnju. Tako je festival prilično glasno počeo u petak u suton.
Lovranski Big bend lokalnea je atrakcija, svojevrsni simbol Lovrana, ali i benda koji je u stanju pripremiti odličan, zabavan program i to dobro odsvirati
A kad je pao mrak, na Ljetnoj pozornici nastupio je krasan zadarski ženski duet, Dina e Mel, i otprije poznat vjernijoj publici Liburnia Festivala. Njih dvije su prije desetak godina svirale na palubi broda odličan program sambi i bossa nove, dok je za festivala još plovio čuveni Jazz Boat.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Ovaj put pripremile su nešto sasvim drugačije. Duet Dina e Mel čine gitaristica Melita Divković i pjevačica Dina Bušić. Njih dvije su Zadranke, štoviše, Melita je direktorica zadarskog koncertnog ureda, a Dina pročelnica Gradskog ureda za sport i kulturu, no u glazbi ih zanimaju čudnovate stvari. Ovaj put odabrale su zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa i našle za to ozbiljno pojačanje, veličanstvenoga srpskog gitaristu američke adrese Miroslava Tadića i mladu američku violinisticu Yvette Holzwarth.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Melita Divković i Dina Bušić odabrale su zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa i našle za to ozbiljno pojačanje
Na koncertu su nastupali u raznim kombinacijama, prvo samo duet Dina e Mel, pa s Tadićem i Yvette, pa njih dvoje sami, pa sam Tadić, pa opet svi zajedno – uglavnom, bilo je to vrlo lijepo izbalansiran niz virtuoznih izvedbi, što arbanaskih pjesama u obradama Melite Divković, što Tadićevih skladbi, što izvanrednih improvizacija, prije svega čudesnog Tadića. On je svirao naizmjenice dvije gitare, koje inače i sam izrađuje. Jednu „normalnu“, klasičnu gitaru, standardnog štima i jednu takozvanu bariton gitaru, dublje intonacije, kvartu niže.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
To je posebno bilo atraktivno kad su zajedno svirali Melita i Miroslav, ne samo radi razlika u instrumentima, nego i u stilu sviranja. Melita je gitaristica klasične naobrazbe pa je uglavnom i takav zvuk njene gitare, dok Tadić svira gotovo pa sve ostale stilove. Sjajno su se nadopunjavali i ostavljali jedno drugome dovoljno prostora i za afirmaciju i za improvizaciju. Ovaj kvartet glazbenika je objavio 2020. i zajednički album, Slavuj, odnosno, na arbanaškom Bërbili, na kojem je nastupio i čudesni gitarist i uzist Edin Karamazov koji, nažalost, nije nastupio u Opatiji.
Sjajno su se nadopunjavali i ostavljali jedno drugome dovoljno prostora i za afirmaciju i za improvizaciju
Bio je to vrlo lijepi koncert prve večeri festivala, krasno druženje sa sjajnim glazbenicima i zanimljiv uvod u praktički sasvim nepoznatu glazbu Arbanasa, glazbu u kojoj se čulo odjeka sa svih strana Mediterana, ali i nama bližeg kopna. No, valjalo bi pažljivije preslušati sam album.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Festivalska subota međunarodnog predznaka
Drugi dan, u subotu, pred opatijskom tržnicom, na cesti, zasvirao je ad hoc sastav French Touch, s programom klasičnim francuskih i argentinskih evergreena, zapravo divnih plesnih melodija uz vrlo privlačni šmek jazza. A sastav su činili organizator festivala Elvis Stanić, ovaj puta na harmonici, s dva kvarnerska jazz doajena, Darkom Mihelićem Boćom na kontrabasu i Spartacom Črnjarićem na gitari.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Popodnevni koncert u parku, pred paviljonom J. Šporer, u 19 sati izveo je austrijski sastav Exploding Pig koji vodi nama dobro poznati, iskusni američki trombonist, profesor na Visokoj školi u Grazu i na jazz seminarima u Grožnjanu, Luis Bonilla, a s njime su svirali znatno mlađi muzičari, gitarist Fabio Schurischuster, bubnjar Bernhard Wimer i basist Albi Klinger. Bila je to vrlo živa, razigrana mješavina funka, jazza i bluesa koja vraća na stilove sedamdesetih, s Bonillom u prvom planu, koji svira izvrsno. I duhovito. Kad se učini da je malo prepustio scenu bendu, posebno solažama na gitari, on se opet brzo vraća i potpuno preuzme kontrolu svojim snažnim i ekstravagantnim trombonom.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Subornji večernji koncert bio je rezerviran za zvijezdu festivala, američku pjevačicu Chinu Moses. Odrasla u glazbenoj obitelji (majka joj je velika jazz pjevačica Dee Dee Bridgewater) China se nije opredijelila samo za jazz, nego se okružuje glazbenicima raznih žanrova pa takve raznorodne pjesme i piše i izvodi. Na ovom koncertu odabrala je samo svoje pjesme, u nekoj mješavini soula, R&B-ja, hip-hopa, bluesa i jazza, s izrazito naglašenom pripovijednom notom.
China se nije opredijelila samo za jazz, nego se okružuje glazbenicima raznih žanrova pa raznorodne pjesme i piše i izvodi.
Sve je svoje pjesme vrlo spretno i duhovito najavljivala, a onda uz odličnu pratnju ad hoc skrpanog me]unarodnog sastava pjevajući pričala dobre priče. Tako je izvela lijepu baladu o preminuloj prijateljici, pa pjesmu o sklonosti partijanju, crnačkim pitanjima, propalim ljubavima, itd. Radi kaosa u međunarodnom avionskom prometu članovi su benda jako kasnili, zapravo jedva stigli ravno na tonsku probu u kojoj su se i uštimavali i uigravali i to puna dva sata pa je koncert s početkom dobrano kasnio.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Ipak, taj bend sastavljen od mladih kanadskih, američkih i europskih glazbenika bio je više nego dobar. China je napravila dobar koncert, pokazujući da može i odlično pjevati i plesati i zabavljati, ali dojma smo da ona to može i puno bolje i puno više na nekoj možda njoj važnijoj pozornici. Ovako je odradila sat i kvarat, zadovoljila, ali ne i oduševila prilično brojnu publiku koja je možda ipak očekivala više.
Odradila je sat i kvarat, zadovoljila, ali ne i oduševila prilično brojnu publiku koja je možda ipak očekivala više.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Zadnji dan, u nedjelju, ponovo ispred paviljona Šporer, u parku, nastupila je Željka Veverec, pričekvaši da zapadne sunce i sa svojim zaista izvrsnim bendom Je Veux odlično zabavila prolaznike koji su tek krenuli u šetnju nakon svojih hotelskih večera. Željka je pjevačica jako dobro poznata našoj glazbenoj javnosti iz benda Mangroove.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
I u ovom projektu njena glazba koketira s elektronikom, ima tu i semplova, ali i puno žive, odlične svirke, ne samo Đure Dobranića na bubnjevima i Tonija Starešinića koji na klavijaturama odrađuje i bas liniju i harme i koješta, nego i posebno odličnih solaža Igora Dorotića na trubi, koji cijeloj toj glazbenoj priči daje posebnu boju i pečat.
Sastav Je Veux je vrlo ozbiljno pristupio ovom svom naoko neobaveznom koncertu u parku.
Željka je odlična pjevačica, senzualna i zaigrana i rasplesana i nekako uvijek sasvim opuštena u tom svom zarazno dobrom raspoloženju. Izvodeći pretežito pjesme s albuma I Glow Je Veux je vrlo ozbiljno pristupio ovom svom naoko neobaveznom koncertu u parku. I bend i Željka svojski su odsvirali dobrih sat i pol vremena pred više nego zadovoljnom i lijepo okupljenom, opuštenom publikom koja je i zaplesala.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
Skroman, ali dobro osmišljen festival u krasnim ambijentima, koji Opatiji svakako treba
Liburnia Jazz Festival skroman je, ali dobro osmišljen festival u krasnim ambijentima, koji Opatiji svakako treba. Šteta što nema i više javne potpore pa da taj međunarodni program na kojem Elvis Stanić uspješno inzistira, bude još jači.
Foto: David Kurti/Liburnia Jazz Festival
