Koncert
Luka Nižetić u Tvornici: Showman s južnjačkom gostoljubivošću
Kroz dvosatni nastup u petak, 28. listopada, u zagrebačkoj Tvornici kulture Luka Nižetić dostojno je predstavio svoj glazbeni talent te obilježio 20 godina karijere, ujedno promovirajući posljednji, šesti studijski album Ludilo brale
Luka Nižetić diše i pjeva punim plućima / Foto: Filip Bušić
Bez obzira na to što mislite o Luki Nižetiću i njegovoj glazbi, predanost koju njeguje prema svom umjetničkom izričaju doista je pohvalna. Njegov je glas poprimio asertivniji i samouvjereniji ton, a količina energije koju je isporučio na pozornici nemjerljiva je s onom na studijskim snimkama. Nastupom u Tvornici pokazao je zanimljiviji i otvoreniji pristup biranjem i prearanžiranjem pjesama iz svog kataloga s proširenim bendom na pozornici. Bili su tu udaraljkaši, gudači, prateći vokali, harmonikaši, plesači…
Njih trinaestero na pozornici, poput nekog putujućeg cirkusa, pružalo je podršku svom voditelju koji je na trenutke, u kostimu Matije Vuice, izgledao poput krotitelja lavova! Toliko sam puta hodočastila na koncerte u Tvornicu kulture, ali ne sjećam se da je itko imao izduženi stage kao Luka Nižetić, stazu koja je duboko ulazila među publiku. Doduše, prostor je bio ugodno popunjen pa je pozornica mogla biti proširena, ali pjevač je tako dobio priliku odgovoriti na svoj unutarnji poziv i skakati s jednog kraja na drugi.
Pazilo se na svaki detalj na pozornici / Foto: Filip Bušić
Pazilo se na svaki detalj, ne samo glazbeni nego i vizualni. Dvorana je bila bajkovito uređena zahvaljujući estetskom pristupu umjetnice Zrinke Barbarić koja inspiraciju crpi iz prirode, posjetitelji su dobivali svjetleće narukvice, a Nižetić je često morao izdavati upute o pljeskanju i mahanju rukama jer publika ipak nije odgovarala dovoljno intenzivno na količinu energije koju je primala s pozornice. Na trenutke je to djelovalo možda previše režirano, no čini se da je koncert bio dokumentiran, a na televiziji stvari ipak izgledaju drugačije nego uživo.
Što se tiče gostiju, rekonstruirajući svoju ulogu u pjesmama „Od najgorih najbolji“ i apsolutnom hitu iz 2006., „Prava ljubav“, Lana Jurčević je korektno izvela svoj dio dueta sve do vrhunca te skladbe. Nakon toliko godina izvođenja, ona i dalje ima problema s ritmom i pogađanjem tonaliteta pa je „Prava ljubav“ u najbitnijem trenutku skliznula u pravu štetu. Nažalost, to doista nije moglo ostati neprimijećeno. Unatoč ovom flopu, snimka će definitivno uhvatiti Nižetićevo uzbuđenje tijekom koncerta, njegovu privlačnu energiju i repertoar poput pune košnice pjesama ispunjene glazbenim pčelicama i njegovim zujanjem jer, ispod velikih cvjetova Zrinke Barberić, Nižetić je doista bio vrijedna pčelica.
Dobro osmišljen plan nastupa / Foto: Filip Bušić
Možda njegovi singlovi nisu toliko veliki hitovi poput „Prave ljubavi“, „Proljeća“ ili „Ponekad poželim“, ali kad krene refren, pjesme vam doista postanu poznate. Tako će vas „Robot“ katapultirati u prošlost, a „Brutalero“, „Ne ne ne da da da“, „Lagano“ ili „Amsterdam“ rasplesati. Nižetić je očito imao dobro osmišljen plan igre dok je birao pjesme sa svojih albuma i nizao ih za maksimalni protok. Očekivano, Splićani su s oduševljenjem dočekali posvetu svome gradu „Kad se rodiš usrid Splita“, nagrađenu na ovogodišnjem Splitskom festivalu.
Očito je da Nižetić uživa. Intenzivan, talentiran i s velikom pokretačkom energijom, na pozornici je razmetljiv s bendom koji zna jednako tako zabavljati kao što zna svirati. Kostimirani Nižetić pokazao je kako je pomiren sa svakom svojom ulogom. On je zavodnik, pustolov, raspušten, slobodouman, balansira svojom muškom i ženskom energijom, grli život, zahvaljuje mu i živi ga punim plućima. To neminovno donosi živahnost kojom privlači pažnju na svakom koraku. Kod njega je sve izloženo: neusporedivo samopouzdanje i koketiranje s gipsy melodijama i ritmovima u posljednje objavljenim pjesmama kojima sve više odlazi u neki zabavni smjer. Ovako on svoje interpretativne ljestvice postavlja visoko.
Trinaestočlani bend izvrsno je pratio Luku Nižetića / Foto: Filip Bušić
Čak i ako ste propustili ovaj koncert, poznato vam je da Nižetić svako toliko doživi trenutak kada bljesne. Njegov trud da svoj život prožme umjetnošću kad-tad mora uroditi dobrim plodom. To će uvijek biti evolucija. Konstantno se razvija i raste i to je, ovako, s vremenskim odmakom itekako vidljivo. Ovo poglavlje njegovog života izgleda stvarno drugačije i umjetnički zrelije. U svojoj obljetničkoj izvedbi života pokazao se kao izraziti showman sa svojom južnjačkom gostoljubivošću.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I doista, kroz 20 godina, Nižetić je skupio tucet singlova koji će vam biti poznati premda bili samo izloženi radijskom programu. Ako se već treba voditi ijednom filozofijom u životu, neka to onda bude ona Lukina, „Ostani dite“, pa da zauvijek držimo korak sa sobom i iskreno odgovaramo na ono što nosimo u sebi.
Osobito zadovoljni bili su Splićani u publici / Foto: Filip Bušić
