Glazbeni bijeg za kraj tjedna: Luka Rajić donio čaroliju u Tvornicu

Nedjeljna večer u Tvornici kulture donijela je savršeni završetak tjedna; opuštena atmosfera, odlična glazba i publika željna uživanja

Luka Rajić i njegov bend, uz sjajnu podršku Ane Protulipac, stvorili su nam poseban ugođaj i zaustavili nas barem na sat vremena u ova ubrzana vremena.

Nedjelja. Kraj je tjedna, i svi smo već, priznajmo si, pomalo iscrpljeni. Stižem u Tvornicu, koja mi se u zadnjih mjesec dana gotovo pretvorila u drugi dom. Naručujem piće i biram mjesto s kojeg mogu uhvatiti dobar pogled na pozornicu. Atmosfera je opuštena, lagano umorna, ali s onim posebnim iščekivanjem u zraku, kao da se svi skupa pripremamo za jedan mali bijeg od stvarnosti prije nego što novi tjedan krene.

Cijelu priču otvorila je Ana Protulipac, mlada glazbenica iz Srbije, za koju sam tada prvi puta čula, ali me ugodno iznenadila. Otpjevala je svoje tri autorske pjesme, jednostavno i iskreno, bez pretjerivanja, ali s nekom posebnom energijom koja te odmah povuče. Uspjela je i s publikom ostvariti finu povezanost, što nije lako u tako kratkom setu. Bio je to nenametljiv, ali upečatljiv uvod u ostatak večeri.

Luka Rajić u Tvornici kulture/foto: Igor Rajić

Ana je sišla s pozornice, ali ne zadugo, ubrzo se vratila kao basistica Lukinog benda, a s prvim odsviranim taktovima stigao je i glavni lik večeri, Luka. Set je otvorio pjesmom “Okreni mi svet“, koja je lijepo nastavila ovu laganu atmosferu. Dok sam slušala i gledala, razmišljala sam kako su ovakvi koncerti zapravo idealni. Nema potrebe za skakanjem, naguravanjem, samo se opustiš, “vajbaš” i upijaš svu tu atmosferu koja te lagano nosi. To je taj trenutak kad glazba postane iskustvo, a ti jednostavno budeš dio nje.

No, dosta filozofiranja. Luku najčešće povezuju i znaju po pjesmi “Ludim“, no, kako kaže i sam, ima on i drugih pjesama, koje je i izvodio sinoć. U njegovom setu našlo se prostora za brojne pjesme s  nedavno izdanog albuma prvijenca,  Deca novog milenijuma, koji je predstavio prije svega dva mjeseca. Iako je već od prve pjesme očito da je publika bila potpuno posvećena, ono što me posebno impresioniralo je koliko su svi znali svaku riječ svake pjesme. No, da ne hvalim samo publiku, moram priznati da dugo nisam vidjela ovako iskrenu i lijepu interakciju od izvođača. Svojim pričama o uspjesima i problemima donio je osjećaj kao da smo s njim na kavi. Kao da se upoznajemo. Mislim da mi je baš to odvojilo ovaj koncert od drugih na kojima sam bila.

Dok je nastupao čula sam random razgovor pored sebe i usporedbu Luke s Billie Eilish i iskreno, dotad nisam razmišljala o tome, ali svakako vidim i čujem poveznicu, ali i kvalitetu. Ima taj zanimljiv đir, jako dobar vokal i emotivne i opojne  pjesme, a opet neke na koje se može plesati. Svakako nosi tu zanimljivu energiju kojom te pridobije.

Luka Rajić u Tvornici kulture/foto: Igor Rajić

Kako je koncert odmicao, publika je postajala sve glasnija, a energija u prostoru rasla. Luka i bend su to osjetili i postepeno podigli tempo, ubacili nekoliko energičnijih pjesama koje su sve više tjerale ljude na ples. Atmosfera je bila opuštena, ali ujedno i živa i sve je više ljudi počelo dolaziti do pozornice. Iako sam cijelo vrijeme stajala iza, pred kraj sam i ja došla u prve redove.

„Rituali“ za kraj

Luka je najavio zadnju pjesmu te večeri, na što su svi poludjeli, jer je  vrijeme nekako proletjelo, iako smo svi, vjerujem, bili umorni. Nakon „zadnje“ pjesme, vratili su se na bis i čak odsvirali po željama publike i sve zatvorili s „Ritualima“. Za kraj večeri i ovog tjedna sve je pozvao na kratko druženje i upoznavanje, a vama tople preporuke za jedan topli i lijepi koncert.