Zadnji dan ljeta
marisol u Tvornici: Znaš da si napravio dobar koncert kada te publika ne pušta doma
Stotinjak ljudi u fino popunjenom Malom pogonu zagrebačke Tvornice Kulture dočekalo je kraj ljeta uz dinamični mango pop duo marisol.
Odličan bend o kojem se nema puno za reći. Napravili su prekrasan koncert, ali nisu uzdrmali slušatelja. Ipak ostavili su lijep, nježan i sladak dojam, točno kako i opisuju vlastitu muziku:
„Mango pop ne postoji kao žanr ni smjer u glazbi. ‘Mango’ je pjesma s albuma, a veže se uz nešto ukusno i fino, južno, toplo i ljetnje što smo kao asocijacije htjeli prenijeti i na naš album.” Bazu čini dvojac Josipa Granić i Erol Zejnilović, no kada je riječ o nastupima uživo, bend nadopunjuju Marino Vinja na bas gitari i synthevima i Jerko Jurin na bubnjevima.
Ovakvom se zvuku savršeno uklopio i vizualni moment kojim je upravljala Tončica Knez. Pomoću grafoskopa projicirala je na pozadinsko platno ljupke mediteranske prizore, dodatno ih ukrašavajući raznim intervencijama (prolivenom bojom, kapanjem vode, vanjskim predmetima…) i time stvorila pravi mali performans.
Bend je svirao konkretno i uvježbano. Zvuk je bio dobar. Publika raspoložena i postepeno sve rasplesanija i glasnija. Sat i petnaest minuta kohezivne svirke prošlo je bez zamora materijala.
Koncert su prikladno otvorili pjesmom “Mango“ i time unijeli dozu šarenila u mračni i sivi Zagreb. Uslijedile su “Žene mape“, “Pasivna agresija“ i “Trio de Janeiro“ nakon čega je publika bila u potpunosti predana i zagrijana.
Postepeno povećavanje dinamike kulminiralo je obradom “Mirno idem krivim putem“ sarajevske grupe Rezonansa i žestokom “Molim, hvala, oprosti“ nakon čega je uslijedio dotad najveći aplauz.
Nije strano da je publika na manjim koncertima presudan faktor. Dobra povezanost može i loš nastup učiniti upečatljivim, dok manjak ili neposlušnost publike zna unijeti nepopravljivu tmurnu napetost.
U slučaju marisola publika je bila fantastična. Nasmijani, veseli i pristojni ljudi koji su prigrlili vedru i ljetnu energiju. Josipa i Erol redovito su komentirali između pjesama, što je dodatno uljepšalo i opustilo atmosferu.
Bend je nastavio u odličnom ritmu. “Kontrol frik“ je donio rasplesane svirače i rasplesanu publiku, potom je uslijedio “Mars“, ponajbolja izvedba večeri te završna “Ljeto“, najavljena kao „dobrodošlica jeseni“.
Time je regularni dio koncerta završio, a ono što je uslijedilo ni sam bend nije očekivao. Nakon gromoglasnih uzvika Josipa i Erol povratnički sviraju “Kokose“ bez pratnje benda. Slijedi repriza “Pasivne agresije“ i time proglašavaju kraj, no publika zahtjeva „još“ i ne dopušta odlazak. Nakon neizbježnog dogovora pada odluka i bend ponavlja “Sidro“, čime zaista završavaju i šalju nas kući protiv naše volje.
Napravili su savršen koncert.
Miran, nježan, vedar i topao, ali u isto vrijeme mlak i povučen. Sladak ali ne sladunjav. Konkretan ali ne pretenciozan. Ipak mrvicu slabašan. Ovo nije muzika koja će poticati promjene ili rušiti stavove.
Ali ovo je muzika koja će učiniti život ljepšim, makar barem za mrvicu. Konačna presuda ovisi o slušatelju, no sagledamo li marisol pobliže, dobivamo bend koji ljudima daje lijepu glazbu.