U Oliverovoj maniri

Marko Tolja je dvoipolsatnim nastupom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u subotu, 11. ožujka 2023. obilježio je 15 godina glazbene karijere

Uvjerljivi vokalni solist oduševio je dame u publici / Foto: Matej Grgić

Na hrvatskoj sceni Marko Tolja djeluje 16 ili 17 godina, no koncert u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski reklamiran je kao nastup u povodu 15 godina djelovanja, jer su zaokružene brojke marketinški bolje zvučale i koncert je doista rasprodan mjesec dana prije održavanja. Bila je to samo uvodna šala od mnogih koje je Tolja izvlačio iz rukava te večeri. Srećom, ove su šale puno prirodnije zvučale na vlastitom koncertu nego nedavno na Dori kada je bio jedan od voditelja.

Iako internetom povremeno znaju kružiti zločesti komentari da Tolja zapravo nema nijedan hit, ovim je nastupom to demantirao. Možda je teže nabrojati same nazive pjesama, ali jednom kad krenu, bez problema se mogu pjevušiti – da, toliko su zapravo poznate. Iako je svoj prvi Lisinski napunio još 2015., Tolja je priznao kako ima izuzetnu tremu. To se, naravno, nije vidjelo i vrlo nas je samouvjereno sa svojim zanimljivim vokalnim vještinama proveo kroz presjek diskografije pokazavši kako se podjednako dobro snalazi u popu, jazzu i swingu.

Naočit glazbenik u Lisinskom je okupio mahom žensku publiku i poneke njihove muške pratitelje. Vješto je komunicirao s publikom razbijajući blokove balada, ali nije bježao ni od šala koje se tiču njegovog izgleda. Doduše, na trenutke su djelovale narcistički, no to je sad već poznata doza Toljinog humora.

Sa svoja tri studijska albuma Stare dobre stvari, Vrijeme briše istinu i Ljubav u boji izvodio je pjesme “Déjà Vu“ s Dore 2007., “Sama si i ti“, pjesmu  koja je zaslužna za osvajanje Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu 2007. godine, “Zašto“, ali i neke novijeg datuma poput Peggyjeve  “Za sreću drugo ime“, “Zaplesale su sjene“, “Ova ljubav“, “Ljubavi promijenit ćemo ime“. Balade je razbio s dvije možda najveselije pjesme koje je napisao “Ljubav u boji“ i “O tebi ovisan“. Pjesma “Kad o tebi budem pričao“ imala je urnebesan uvod zbog kojeg se cijela dvorana valjala od smijeha jer pričati o bivšim ljubavima pred sadašnjom ženom i punicom u prepunoj dvorani sigurno nije bilo ugodno niti lako, ali zato je u sljedećoj pjesmi briljirao.

Marko Tolja ima više hitova nego što mislite / Foto: Matej Grgić

“Sve što nisam ja“ posvetio je svojoj supruzi Ani. Bio je to prvi izrazito dugi pljesak na koncertu. U Lisinskom se te večeri snimao videospot za Toljin aktualni singl “Nismo znali bolje“ koji je trenutačno druga najslušanija pjesma u radijskom eteru. U uvodu kojim je predstavio pjesmu “Prva ljubav“ odao je počast svom velikom prijatelju: „Za ovim klavirom sam u ovoj isto dvorani barem jedno deset puta slušao čovjeka kojeg smo svi obožavali i koje je bio stopljen s ovim klavirom. To je bio Oliver Dragojević. Bio sam neki klinac koji je nešto pjevao pa je to njemu bilo slušljivo. Onda je prošlo par godina i par druženja pa smo postali kolege. Onda je prošlo još puno godina, puno druženja i zajedničkog pjevanja kad smo postali frendovi, stvarno, ponosan sam što to mogu reći. Nećemo žaliti, ali ćemo pjevati jednu njegovu pjesmu koju sam 2006. obradio na svom prvom albumu i za koju su mnoge mlađe generacije koje nisu poznavale ovu pjesmu mislile da je to moja pjesma. Ja sam uvijek to potvrđivao! “Prva ljubav” za našeg Olivera i za velikog Runjića!“

Pjesma koju možemo zvati prekretnicom i koja mu je donijela puno širu publiku bila “Tišina“ iz 2017. koja danas broji milijunske preglede na YouTubeu. Vokalno, Tolja zvuči lagano, favorizira meki ton koji podsjeća na vokalne velikane iz prošlosti, a snažne balade su sredstvo u kojima se najviše očituje njegov talent i koje najviše stoje njegovom glasu. Ova je izvedba dobila spotani pljesak usred izvođenja i definitivno najveći nakon što je završila.

U drugom dijelu koncerta Tolji se na pozornici pridružila Mia Dimšić s kojom je izveo njihov Porinom nagrađeni duet “Sva blaga ovog svijeta“. Bila je to prilika da Mia ogoljeno predstavi svoj aktualni singl “Stranac kojeg znam“ s kojim se ove godine natječe na Zagrebačkom festivalu. Izvedba s Ivanom Pešutom na električnoj gitari u otužnoj country maniri bila je vrlo emotivna, međutim nedovoljno privlačna Toljinoj publici koja je iskoristila priliku da izađe na pauzu. Iako je i ovo bila situacija koju je Tolja iskoristio za još jednu šalu, ako već govorimo o kulturi na sjedećim koncertima, ovakve bi se situacije ipak trebale izbjeći jer su nepoštivanje gostujućih glazbenika.

Pošalice bolje nego na Dori / Foto: Matej Grgić

Drugi čin je doveo do izvođenja potpuno novih i nesnimljenih pjesama u prepunoj dvorani koje je moglo biti ili potpuno bezumno ili vješto. Međutim, ogroman pljesak kojim je nagrađena prva od njih tri, možda ujedno i potencijalno najbolja pjesma koju će Tolja snimiti, samo ga je ohrabrila u sljedećim izvedbama. Šteta što u ovom dijelu nije izveo više svojih pjesama. Iako cijelo vrijeme baca šale na svoje sviranje, Tolja za klavirom zvuči samouvjereno i nisam mogla ne pomisliti kako ima nešto oliverovsko u sebi (koliko god Olivera baš nitko ne može zamijeniti). Tri pjesme iz drugog čina, one koje najavljuju njegovo novo studijsko izdanje Pianissimo, zvuče iskreno i autentično. Izvedene na klaviru na kojem je Dragojević odsvirao mnoge koncerte, odjeknule su dvoranom i zazvučale vrlo dojmljivo. Ako će sve pjesme s tog albuma zvučati ovako ogoljeno, gdje će u fokusu biti Toljin glas i jednostavan klavir, album će definitivno biti efektan i evokativan te osvježavajući za Toljin repertoar.

Zamišljen kao kasnonoćni jazz bar, mjesto gdje se razmišlja o melankoliji, izgubljenosti i praznim životima, treći čin donio je lijepe izvedbe standarada Nata Kinga Colea i Franka Sinatre. Toljine izvedbe rastu kada se interpretacije glazbenika spoje u nove kreacije, a izvorni materijal postane portal u novu dimenziju. Ostaci stare melodije mogu ostati, ali njihove najbolje reimaginacije osvjetljavaju suptilne rezonancije i skrivene užitke. Da ne završi sve s pjesmama starog Hollywooda, Tolja je ubacio svoju “Putujem“ s početka karijere i koncert završio klasično s “My Way“. Uzimajući u obzir proces kako su pjesme u ova zamišljena tri čina izrezane i zalijepljene zajedno, krajnji proizvod je iznenađujuće kohezivan unatoč tome kako se smjer pomalo nasumično mijenja i da je večer mogla sasvim lijepo funkcionirati i bez pjesama iz američke pjesmarice. Usporedbe s Frankom Sinatrom treba ostaviti po strani. Ipak mu bolje stoje vlastite pjesme bez obzira na glas i sjajna odijela u kojima se pojavljuje.

Završni dio koncerta pripao je obradama klasika Nata Kinga Colea i Franka Sinatre / Foto: Matej Grgić