Marky Ramone's Blitzkrieg u Hard Placeu: Punk nije trend, punk je odgovor

Na eksplozivnom nastupu u zagrebačkom Hard Placeu 16. srpnja Marky Ramone’s Blitzkrieg na najbolji je način predočio punokrvnu rock’n’roll esenciju, jasnoću punk minimalizma i nagonsku energiju iz CBGB ere

Marky Ramone / Foto: Bojan Mušćet

Premda čuvar državnog pečata Ramonesa Marky Ramone razmjerno često jezdi ovim krajevima s tri Gabba Gabba Hey gardista okupljenih u original tribute bend Blitzkrieg, razorni nastup u zagrebačkom Hard Placeu 16. srpnja bio je osobito upečatljiv. Bend je posljednji put nastupio u Zagrebu prije devet godina u Močvari i bilo je očito kako su suptilno setupirani pružajući publici uistinu najbolje od Ramonesa.

Blitzkrieg je definitivno više od tribute benda i da je Marky Ramone baštinik prava na korištenje b®enda, zacijelo bi se i Marky Ramone’s Blitzkrieg nazivao Ramonesima, kao što je slučaj s mnogobrojnim postavama iz šezdesetih i sedamdesetih gdje tek jedan originalni član banda okuplja mlađahnu postavu i prezentira se originalnim imenom.

Iako je Marky Ramone u bend ušao nakon ključna prva tri albuma (a onda i izašao, pa se vratio), posrijedi je autentični član koji ponajviše baštini stvaralaštvo jednoga od najutjecajnijih bendova u povijesti rocka. S Ramonesima je odsvirao više od 1.700 koncerata i, zapravo, bubnjar je s najduljim stažom u bendu. Ostali preživjeli članovi neke od postava benda tek sporadično nastupaju s repertoarom Ramonesa (Richie Ramone koji lupao bubnjeve samo na jednom albumu) ili su odabrali neki drukčiji karijerni put (basist C. J. Ramone).

Usijana atmosfera u Hard Placeu / Foto: Bojan Mušćet

Tako je Marky Ramone, pravim imenom Marc Bell član benda koji ponajviše utjelovljuje izvorni duh Ramonesa. Uostalom, on je bubnjao na evergreenima: “I Wanna Be Sedated”, “Do You Remember Rock ‘n’ Roll Radio”, “Rock’n’Roll High School”, “Chinese Rock”, “Danny Says”, “Psycho Therapy”, “Poison Heart”, “Pet Semetary”, “I Don’t Want To Grow Up” i mnogim drugima.

Bend je u užarenoj atmosferi pred dvjestotinjak oduševljenih fanova svih generacija (a ni poga nije nedostajalo) svirao oko sat i 15 minuta što je uključivalo i furiozni bis, a 73-godišnji Marky Ramone pokazao je kako godine nisu naškodile njegovom umijeću. Repertoar se sastojao gotovo isključivo od prva tri albuma Ramonesa uz dodatne hitove s albuma Road To Ruin i End of The Century te par zgoditaka iz kasnije karijere Ramonesa (‘The KKK took my Baby Away”, “Pat Semetary”…). No, velik dio svirke tvorile su obrade koje su Ramonesi uvrstili u svoj repertoar: “Do You Wanna Dance”, “Let’s Dance”, “Surfin’ Bird”, “California Sun”, “Have You Ever Seen The Rain”, “R.A.M.O.N.E.S.”, “Needles and Pins” te “What a Wonderful World”, koju nije obradio bend nego Joey Ramone na svome prvom solo-albumu. Bend je prilično precizno reproducirao studijske izvedbe pjesama, tako da je izvedba nalikovala na njihove koncerte do početka osamdesetih, što je zabilježeno na najboljem live albumu svih vremena It’s Alive.

No, dok je Marky Ramone bio motor izvedbe, za usijanu atmosferu potrudio se frontalni dio benda, tetovirani basist Martin Blitz Saunan, gitarist Marcelo Gallo koji je izgledom kao ispao iz Bay City Rollersa i prije svih pjevač Johnny Fontane koji je stasom, glasom i scenskom mimikom posve skinuo Joeyja Ramonea. Premda se postava benda mijenja, Fontane je nastupio i u Močvari a u Hard Placeu potvrdio je svoju scensku uvjerljivost.

Kratko i glasno: energična newyorška četvorka / Foto: Bojan Mušćet

Eksplozivni nastup cover benda Ramonesa na najbolji je način predočio punokrvnu rock’n’roll esenciju, jasnoću punk minimalizma i nagonsku energiju iz CBGB ere. Koncert nije bio krčmenje nota ponosa i slave, nego punokrvni nastup žestokog benda koji je svjetlosnim godinama bio udaljen od predodžbe o glazbenoj muzejskoj izložbi za boomere. Uostalom, kad su Ramonesi posrijedi, protok vremena je potpuna nepoznanica, a nostalgija nije mrtva valuta.

U to se mogu uvjeriti i posjetitelji njihovog nastupa danas u Zaboku i za dva dana u Puli.