Memory Lane – 40 Years of Hip-Hop

“Memory lane ain’t just a track issa emotion.” [@Drake0mane]
“Nas is at his absolute best when reminiscing.” [@daboooga]
“A track worthy of its title.” [@Patrick_Vieira]

I moguće je tako satima i satima iščitavati hvalospjeve na track Memory Lane velikog Nasa, kovanog često u panteon najvećih u svijetu rapa – a gotovo izvan svake dodatne rasprave – kao autora najboljeg hip-hop albuma svih vremena, legendarnog Illmatica, koji je prošle godine proslavio trideset godina od svojega nastanka.

Kao i s bilo kojom slojevitom i kompleksnom temom, a što kultura hip-hopa u svakom svom aspektu jest, istražujući i najmanji komadić informacije, lako se upadne u zečju rupu, iz koje je katkada teško izaći van. A iz te iste zečje rupe svoj put nazad nikada nije pronašao niti Filip Ivelja – umjetničkoga imena Phat Phillie –  osoba koju se s punim pravom može nazvati lučonošom hip-hopa u Hrvatskoj, u onom najužem kulturno-fenomenološkome smislu. Posljednji offshoot njegove lude posvećenosti ovoj urbanoj kulturi jest izložba koja nosi ime upravo prema Nasovoj nostalgičnoj uspješnici.

Memory Lane – 40 Years of Hip-Hop otvorena je 25. veljače u Institutu Liszt Mađarskoga kulturnog centra u Zagrebu, a svoja će vrata držati otvorena do 21. ožujka, uz još brojna zanimljiva događanja, te besplatan ulaz za sve zainteresirane.

Foto: Promo

Artefakti jedne osobne strasti i opčinjenosti kulturom hip-hopa srž su ove izložbe, kojom se obuhvaća četrdeset godina te faze s jedne strane, dok se s druge strane njome slavi prvi stream hip-hop zvuka i kulture, a koji je Slavin Balen, hrvatski pandan pionirima Kool Hercu ili Mr. Magicu (kako ga Phillie često naziva), kurirao kroz svoju emisiju Electro-Funk Premijera na ondašnjem zagrebačkomu Omladinskom radiju.

Time se podcrtava i suvremenost domaćega konteksta, a u kojoj se i Balenova emisija ulančala na te još relativno formativne godine hip-hop kulture, a napose najranije njezine filmove kao što su Style Wars (1983.) ili Breakin’ iz 1984. godine. Emisiju koja je startala u srpnju 1984. u svojoj je sobi na kasetofonu koji mu je kupio otac Filip Ivelja revno snimao, da bi se za vrijeme pandemije koronavirusa 2021. godine odlučio sve ih digitalizirati i postaviti na SoundCloud, tako nam omogućivši neizmjerno vrijedan uvid u direktne ulazne točke (američkoga) rapa u domaći kontekst.

Kroz kojih deset godina od Electro-Funk Premijere, Filip Ivelja prešao je put od tinejdžera – strastvenoga slušatelja i konzumenta hip-hopa, do Balenova suradnika, zatim autora vlastite emisije i vrsnoga poznavatelja hip-hop glazbe i kulture. Kroz brojna putovanja u New York i druga američka središta, zatim kroz poznanstva i suradnje s velikanima rapa i ostvarivanje veza s hrvatskom rap scenom, te kroz proživljavanje i upoznavanje kulture bottom-up, Filip Ivelja postao je Phat Phillie; violinu je još nešto ranije zamijenio miks pultom, a paralelno s novom paradigmom otpočelo je i njegovo kolekcionarstvo gotovo svega što ima veze s hip-hopom.

„Puno je ljudi koji se bave direktno hip-hopom kod nas, bilo da su autori, da izvode, da istražuju hip-hop, ali ja sam jedini u Hrvatskoj koji ove artefakte aktivno skuplja. DJ GYöReMiX i Krisztian Kindler su moji neki pandani iz Mađarske, obuhvaćeni također izložbom, a koji su jedini u svojoj zemlji, od, ne znam, deset milijuna ljudi, koji to rade“, pojasnio nam je Phat Phillie.

Izložba je svjetska, kako je i sâm to naglasio, s komadima iz svih dijelova Amerike, ali i iz Hrvatske (i Mađarske); izlošci zaista zapanjuju svojom raznolikošću i jedinstvenošću i plastično nam pričaju priču. U središnjemu dijelu naglasak se stavio na zagrebačke epizode i na rane ’80-e, na Balenove emisije, ali i na audiokasete američkoga rapa.

„Bili smo jedina istočnoeuropska zemlja koja je izdavala američki hip-hop, što svjedoči o određenim nazorima koji su bili opušteniji na našem području“, govori Phat Phillie. Na izložbi se mogu vidjeti i originalni plakati ranih hip-hip filmova, koncerata rap velikana (od kojih je velik dio njih upravo Ivelja doveo u Hrvatsku, što i dalje radi), velik broj fotografija i nosača zvuka, kao i odjeće, od koje su posebno sentimentalni komadi koje je nosio naš prerano preminuli breakdancer Goran Kolarek, veliki Floor Kilah.

Foto: Martina Bratić

Na pitanje o procesu rada na izložbi otkrio je da je to bio mukotrpan posao, a da je itekako bio ograničen prostorom za sve što bi bio mogao i htio još predstaviti:

„Ne pitajte me gdje to sve držim. Još je ogroman broj komada koje bi vrijedilo predstaviti, ali prostora naprosto nije bilo. U budućnosti bih volio od Grada dobiti kakav prostor i biti inauguratorom prvoga hip-hop muzeja u Hrvatskoj. Jer to je kultura koja je itekako živa i važna, i to za naše prilike, jednako tako.“

Izložbu će uskoro popratiti i izdavanje nosača zvuka, koju kurira sa Slavinom Balenom, Zagreb Rap Demo (1985-1992), s demo materijalima prve zagrebačke rap generacije koja je u svojim počecima koristila upravo Balenovu emisiju da bi predstavila svoj rad. Snimke je Ivelja restaurirao i masterirao, a trackovi su snimljeni i s originalnim Balenovim radijskim najavama.

„Materijala ima puno, sjećanja još više, i bez puno patetike – ovo ovdje je moj život i htio bih se kroz ta sjećanja i odužiti toj kulturi koja me hrani i koja mi toliko toga daje“, govori nam Phat Phillie. „U planu je i film koji trenutačno raspisujem, a htio bih da se dogodi i knjiga“, otkrio nam je ekskluzivno.

Foto: Marko Obradović Edge

O vraćanju duga kulturi koja ga hrani moglo se raspraviti već i u kontekstu svečanoga otvorenja izložbe, upriličenog dan ranije, a kojim se pokazalo da se projektom Memory Lane zaista nastojalo odati počast fenomenu hip-hopa, uključivši sve njegove elemente u program, od MC-inga, DJ-inga, grafita, breakdancinga…

DJ miks pult bio je radno mjesto te večeri i Phat Phillieju i njegovu mađarskome kolegi DJ GYöReMiX-u; „skrečali“ su još i DJ Marvel, DJ Raid i DJ Fresh Jay, a vers je bacila i mađarska reperica ReQuest. Ipak, najveće iznenađenje večeri, nakon fotografa eventa, Marka Obradovića Edgea, koji je okupljene zabavio kratkom rap točkom, bila je ravnateljica Instituta, Anna Erzsébet Mladenovics, koja je svojemu govoru otvaranja dodala i malo rapa – i to na hrvatskom i mađarskom.

Na pitanje kako je došlo do ove međunarodne suradnje, Phat Phillie nam je otkrio: „Moj PR, Perica Štefan, ostvario je prve kontakte s Institutom. Svidjela im se ideja, a uvjet je, naravno, bio da se potraži mađarske predstavnike. Otuda je stvar krenula dalje i baš me veseli da imamo dvije paralelne priče. Mađarski je dio na prvome katu, ima sjajnih stvari za vidjeti.“

Foto: Martina Bratić

Kroz sljedeće su se dane ispred i u izložbenome prostoru upriličili pravi street culture sadržaji:  na zidu ispred Instituta grafiti umjetnici izmjenjivali su se u izradi svojih vizuala, drugi dan bio je rezerviran za all female rap, uzbudljivi cypher s MC umjetnicama iz Belgije, Portugala, Francuske, Mađarske, Slovenije i Srbije, inače deset finalistica EU projekta SHE RAPS (program za edukaciju i profesionalizaciju rap umjetnica) na kojem udruga Blackout Hip-Hop radi u suradnji s partnerima iz Francuske, Belgije i Portugala.

Na pitanje hoće li izložba ići nekamo dalje, Phillie nam je odgovorio da ima veliku želju da kolekcija proputuje, najprije Europom: „Nude nam se Skoplje i Zadar sasvim recentno. No velika mi je želja da odemo u Pariz, London, Berlin, Budimpeštu, Prag… Ma zapravo gdje god se nađe adekvatan partner s adekvatnim prostorom, rado. Ovo je ipak ozbiljan kamion stvari i o logistici se prvenstveno mora razmišljati.“ Kreativno oblikovanje izložbe povjereno je agenciji Stožer, a autor nam je otkrio i da su njegovi najbliži također bili važan pokretač cijeloga projekta. „Naravno, to je moj backbone, moja supruga Sara, kći Malena i sin Toma… It takes a village, znate.“

Foto: Martina Bratić

Inače, Phat Phillieja, suprugu Saru, Malenu i Tomu može se sresti, gotovo bez iznimke, sve ove dane na izložbi, jer dio je to i njihova identiteta i života. Pitali smo Phillieja i na čemu se danas njegova nostalgija napaja ili liječi, jer sve ove memorabilije čine i homage vlastitoj prošlosti i proživljenim iskustvima. „Istina, puno je tu nostalgije. A liječim to nekako kroz činjenicu da ovo sve uspijevam održati živim. Ovdje sam egzaktan, posvećen maksimalno, usredotočen na sve detalje, a što možda nisu osobine koje bih si pripisao općenito u životu. Ovo je nešto što sam stvarao od početka. Uzeo, posudio i onda učinio svojim.“ Dodao je još:

„A ne mogu zanemariti niti činjenicu da sam za neke od ovih ljudi tu bio od njihovih početaka, i s ponosom ih gledam gdje su danas. A neke ćemo ovim projektom ponovno vratiti u život, naš Mr. Magic i ja, i reći tim istim pionirima koliko su nam značili kad smo bili klinci“, zaključuje Phat Phillie.

Foto: Martina Bratić

Institut Liszt non-stop je posjećen, neki se vrate i više puta, kao i ja, a susreće se tu i pokoje poznato domaće lice rapa, jer ova urbana kultura, prije svega, nastaje i ostaje u communityju. I ako imate sreće, pa Phillieja ulovite mimo kakvog mikrofona ili kamere, lako moguće da ćete dobiti i onaj peti element hip-hopa: element knowledgea. Od svojega rodonačelnika, Afrike Bambaatee, on je prozvan najvažnijim i najsveobuhvatnijim, jer tu kulturu uzima u totalu i kritički, te ga se u ovoj edutainment izložbi nipošto ne smije zanemariti.