Mimika Orchestra - koncertno snimanje albuma
Zaron u zvučno tkanje Mimike
U srijedu 9. listopada Mala dvorana Lisinski na jednu je večer postala glazbeni studio, u kojem je ansambl Mimika Orchestra snimao svoj novi album Medzotermina, uz prisustvo publike
Mimika spada među najzanimljivije glazbene kolektive na domaćoj sceni; eklektičan glazbeni projekt koji spaja progresivni orkestralni jazz s elementima tradicijske glazbe iz šire geografske regije. Lider ansambla, skladatelj i multiinstrumentalist Mak Murtić na početku je najavio publici da to neće biti tipičan nastup Mimike, „na kojem se sviraju tri albuma”, već nešto drukčije, i objasnio tehnikalije vezane za protokol snimanja koncertnog albuma, kao primjerice to da će svaku skladbu izvesti dvaput (take one i take two) te da će ponavljati segmente po potrebi.
Tako je orkestar od dvadesetak članova izveo pet kompozicija (Zrcalo i pepeo, Dišpet i ostale), svaku u dvije verzije, s tim da je kao bis poslužio take three prve kompozicije. Inače, Mimika orkestar osnovali su prije dvadeset godina Mak Murtić i Maja Rivić u Londonu, a čine ga eminentni domaći i strani glazbenici, poput Joea Kaplowitza, Vojkana Jocića, Jurice Rukljića, Marija Petrinjaka, Viktora Slamniga, Nenada Kovačića i ostalih. Na početku nastupa Mak Murtić spomenuo je londonski ansambl koji mu predstavlja veliko nadahnuće – Grand Union Orchestra, orkestar predan istraživanju zvučnih svjetova iz raznih krajeva svijeta, čiji je lider Tony Haynes nažalost nedavno preminuo, u rujnu ove godine.
Od prve je note, prepoznatljivog, ekspresivnog vokalnog uvoda Maje Rivić, bilo jasno da novi materijal predstavlja nastavak glazbenih vizija koje je Mimika razrađivala i na prethodna dva albuma, Divinities of the Earth and the Waters i Altur Mur.
Ovim novim glazbenim putovanjem Mimika ostaje na području Balkana i Mediterana, nadahnjujući se folklorom, staroslavenskim i mediteranskim tradicijama, legendama, mitovima i poviješću regije. Glazbeni „zaplet“ navigira između tih svjetova prošlosti te svijeta suvremenog zvuka i orkestralne improvizacije. Tako nastaje fascinantna, opojna sinteza ritmičkih tradicija Balkana, suvremenog jazza i tzv. treće struje.
Već sâm koncept zvuči sjajno, ali glavni su adut Mimike njezini članovi – redom virtuozi i vrhunski improvizatori, koji imaju i svoje solo projekte te sudjeluju i u drugim glazbenim projektima. Posebno treba istaknuti Maju Rivić, jednu od tri vokalistice u ovom postavu, inače i sjajnu jazzericu, koju je Mak Murtić primjereno predstavio na kraju kao „THE alt“, koja je svojim upečatljivim, sonornim vokalom davala pečat (ne samo) vokalnim dionicama.
Nakon izvedenih pet kompozicija, odnosno deset brojeva, Murtić je rekao publici da će ostatak albuma biti „izmišljen elektronički“ i nadosnimljen (u planu su još neki dijelovi na tradicijskim instrumentima), tako da završni uradak tek treba poslušati.
Ali ono što smo čuli sinoć odaje još jednu intrigantnu kreaciju Mimike: kompleksni aranžmani, kreativno korištenje mogućnosti orkestra, kao i dijaloga orkestra i elektronike, tekstovi na arhaičnim južnoslavenskim i otočkim dijalektima, složeni ritmovi nadahnuti balkanskom glazbenom tradicijom, nadahnuta sviračka međuigra i improvizacije… Istodobno, bilo je zanimljivo svjedočiti tehničkom procesu snimanja albuma, koji se najčešće odvija bez prisustva publike u studijskom prostoru.
Iako se ideja ponavljanja kompozicija nekim slušateljima može činiti „dosadnom“, slušanje različitih takeova pružilo nam je rijetku priliku da dublje uronimo u ovo bogato zvučno tkanje i više se posvetimo detaljima te razvijamo analitički pristup, umjesto klasičnog prepuštanja emotivnom poletu koncertnog nastupa.
Iako su glazbenici bili već iscrpljeni nakon cjelodnevnih probi, u devedesetak minuta nastupa Mimika se još jednom pokazala kao ansambl dostojan svjetskih pozornica.