Izazov, rizik i uzbuđenje nove glazbe Ansambla Synchronos

Dani suvremenog muziciranja u Centru KNAP prošlog su tjedna okupili zanimljive izvođače i publiku na zagrebačkoj Peščenici, imajući na umu zanimljive i inovativne programe, ali i kvalitetu izvedbe. Treći koncert Festivala ugostio je Ansambl Synchronos, koji posljednjih nekoliko godina u Zagrebu okuplja u svom sastavu vrsne glazbenike iz različitih zemalja. Prilagodljivost sastava – ovisno o programu koji sviraju – jedna je od glavnih karakteristika Synchronosa, čiju jezgru čini nekoliko hrvatskih glazbenika na čelu s pijanisticom Miom Elezović.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Prvenstveno su tu Vlatka Peljhan, Marko Zupan i Ivana Kuljerić, čija je strast i vještina – unatoč projektno baziranoj i vremenski maksimalno ograničenoj aktivnosti ansambla – uvijek rezultirala karakternim izvedbama izazovnih djela i uzbudljivih repertoara. Ljubav prema širem poimanju zvuka, zaigranost i znatiželja, osnovni je recept s kojim polaze u istraživanje suvremenih partitura i komunikaciju sa skladateljima, trudeći se izvoditi čim više nove i aktualne glazbe u svojim programima.

Njihova žeđ za kreativnim programima u Centru KNAP spojila je ovaj put glavne protagoniste ansambla, Miu Elezović, Vlatku Peljhan, Marka Zupana i Luisa Camacha Montealegrea, s novim članovima, violončelisticom Susanne Szambelan, klarinetistom Kenom Thomasom i Francescom Mazzolenijem, koji je na udaraljkama zamijenio odsutnu Ivanu Kuljerić (s kojom surađuje u ansamblu The Percussion Club).

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Izveli su djela četiri domaća skladatelja, ona Tibora Szirovicze, Ivane Kuljerić, Silvia Foretića te Ivana Josipa Skendera, čije je djelo Rubovi u ovoj prigodi i praizvedeno. Uz njih, zanimljiv i dinamičan program uključio je i djela skladatelja Pietra Dossene i klarinetista Kena Thomsona, te zanimljivu skladbu Travelogues iz 2001. godine Marka Cicilianija, koja je je izvedena na samom početku koncerta u galeriji Događanja Centra Knap, u samom predvorju kazališne dvorane.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Kakofoničan zvuk različitih zvukovnih efekata, od kvrckanja, šuštanja, zviždanja, mumljanja, do jasnih harmonijskih suzvučja i jasnih melodija iznad apstraktne plohe šumova koje su se izmjenjivale poput zvukovnih slika, rezultat su Cicilianijeva zanimljivog koncepta djela. Naime, njegovu partituru činile su terenske snimke na CD-u koje je skladatelj prikupio na različitim putovanjima, a namijenjene su trima izvođačima na bilo kojim instrumentima.

U ovom slučaju, čelistica Susanne Szambelan i flautist Marko Zupan nastupili su u suradnji s udaraljkašima Luisom Camachom Montealegrem i Francescom Mazzolenijem, uvjerljivo prevodeći zvukovne partiture na jezik vlastitog instrumenta, poigravajući se vlastitim mogućnostima tumačenja zvuka i uspješno surađujući u stvaranju ukupne zvukovne priče djela u cjelini.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Nakon zvukovno poticajnog uvoda uslijedila je skladba u publici prisutnog skladatelja i multimedijalnog umjetnika Pietra Dossene, pod naslovom Then Silence, and Stillness, and Night. Ponovno zanimljiva priča iza skladbe, ovaj put klasično zapisane na papiru, u čijoj su izvedbi sudjelovali svi članovi Synchronosa pod ravnanjem dirigenta Davorina Brozića. Citat iz priče Jama i njihalo Edgara Allana Poea skladatelj maksimalno uvjerljivo dočarava kroz pažljivo korištenje instrumenata u gradnji mračne atmosfere, koja zvukovno rekonstruira tamnicu iz doba španjolske inkvizicije. U toj priči protagonist, u nedostatku vida, izlaz traži isključivo osjetilom sluha.

Ovu nokturalnu, sablasnu glazbenu sliku skladatelj gradi na temelju zvučećih ploha i dugih izdržanih fraza u izvedbi flaute, bas-klarineta, a kasnije i gudača. Napetu zvučnu sliku prepune glazbene onomatopeje koja se isprepliće s nježnim teksturama u gudačima, članovi ansambla gradili su pažljivo, uz povremene, u dinamici ili intonaciji prenapregnute interpretacije (klavir, flauta). U svojevrsni trans interpretacije u koji je upao ansambl (ili dirigent) ušla je i publika, koja nije bila sigurna kada nastupa kraj skladbe, s obzirom na to da ga dirigent nije jasno naznačio, kao ni pozvao skladatelja na scenu.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Dramaturški kontrast na programu koncerta donijela je skladba Escaping the Rainbow Tibora Szirovicze u uvjerljivoj interpretaciji Kena Thomsona.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

U njoj smo imali priliku osluhnuti zanimljiv siže proširenih tehnika za klarinet osmišljenih u obliku glazbeničkog dijaloga sa samim sobom, čime je bila određena i sama forma djela. Na ovom zvukovnom poligonu – koji smo pratili sa zanimanjem – izvođač je svoju pažnju posvetio preciznoj izvedbi različitih efekata u velikome dinamičkom rasponu, od glasnih, visokih tonova, do jedva čujnih multifona te zvukova upuhivanja i ispuhivanja zraka istrzanog stila, s ciljem istraživanja zvuka i stvaranja specifične atmosfere.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Nova skladba Rubovi Ivana Josipa Skendera, napisana za violinu, violončelo i klavir, svojim se konceptom istraživanja zvuka i tonske boje odlično uklopila u ideju cijelog programa. Skender svoja istraživanja spretno gradi u konzistentnu formu, uvodeći nas u autentičnu sablasnu atmosferu koju vodi dionica klavira. Ona u podlozi povezuje, ali i dramatično razbija gudačke igre s alikvotima na rubu čujnosti, koje se kroz djelo emancipiraju u nositelje glazbene priče.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Izlazeći iz podloge u vodeće pozicije prema kraju djela, dionice violončela i violine otkrivaju snažnu melodijsku ekspresivnost skladatelja koja varira između duboko proživljenih fraza (u uvjerljivoj interpretaciji Susanne Szambelan), do elemenata djetinje, neopterećene melodike, kojom kao da na trenutak želi prekinuti ozbiljnost i konzistentnost složene i fino izgrađene mračne dramaturgije cijelog djela. U slučaju članova Synchronosa, interpretacija je na mjestima bila izvan balansa, posebno u glasnoj dinamici klavirskih udara i intonacijama gudačkih dionica (u najtišim dijelovima), dok je u gradnji većih dinamičkih lukova dolazilo do razilaženja dionica.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Ansambl Synchronos ponovno se okupio u izvedbi Scarlet Women Looking to the Left Ivane Kuljerić Bilić, djela koje je 2021. godine nastalo za članove bečkog ansambla Black Page Orchestra. Umješnost korištenja udaraljki i maštovito baratanje zvukovnim efektima i ritmom osnova su skladateljstva Ivane Kuljerić, iz kojeg gradi svoje skladbe. Harmonijske i melodijske nadgradnje nad ritamskim, zvučno vrlo zanimljivim plohama otkrivaju eklektičnost stilova kojima se skladateljica poigrava, baš kao i odabirom instrumentacije koju je u izvedbi Synchronosa bilo zahtjevno izbalansirati.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Fine odnose između instrumenata članovi Synchronosa dobili su kroz izvedbu kratkih skladbi iz ciklusa Epigrami 59 i Aforizmi Silvija Foretića. Upravo nepretencioznost i jednostavnost glazbenog materijala omogućili su maksimalno posvećivanje zvuku, međusobnim odnosima i zaokruženosti glazbene interpretacije članova Synchronosa.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Finale koncerta činila je skladba Moving North, koja je otkrila Kena Thomsona i u skladateljskoj ulozi. Od samog je početka ova skladba svojom ritamskom razradom predstavljala izazov za zajedničku interpretaciju članova Synchronosa pod ravnanjem Davorina Brozića. Snažan ritamski puls uz melodijski i dinamički rast obilježio je prvi dio skladbe, u kojem su se glazbenici mjestimice razilazili. Drugi dio skladbe donio je kontrastirajući spori, piano dio, koji su članovi ansambla vrlo posvećeno izveli.

Djelo je kulminiralo u rapsodičnom, ekspresivnom finalu koji je predznak eksperimentalnog i istraživačkog elementa u programima ansambla Synchronos odveo prema filmskom i komercijalnijem zvuku.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Otvorenost prema novim, kreativnim i eklektičnim programima, kao i uzbudljivim suradnjama sa skladateljima i izvođačima, unatoč i usprkos nestalnom sastavu ansambla Synchronos, koji je, primjerice u slučaju ovog koncerta, donio poneke do kraja neizbrušene izvedbe, ostaju ključni adut za privlačenje i zadovoljavanje različitih ukusa publike i njihove potrebe za suvremenim partiturama.