Monika Leskovar i Martina Filjak: Sklad u koracima i disanju

Valjda je neminovno pisati o reprodukciji Arva Pärta a ne spomenuti njegovu tintinabulaciju (tri tona trozvuka koja stvaraju dojam zvona, kako je izvor u latinskom značenju tintinabulija pojasnio i sâm autor), svojevrsnu etiketu njegove skladateljske ideje koja se sasvim konkretnom tehnikom njegovanja minimalnog broja tonova provlači kroz opus tako snažno dopadljivoga estonskog autora.

Pa i sad je nekako nezaobilazno spomenuti jer naslov kojim su 3. studenog u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula Monika Leskovar i Martina Filjak otvorile ciklus koncerata Samo najbolje jest upravo jedno od njegovih najznačajnijih, a i prvih tintinabuli djela: Fratres, za gudače i udaraljke iz 1977. godine. Od te godine Fratres doživljava različite formacije, a ova je svakako izazovna upravo zbog temeljne konstrukcije rada i zapravo je opravdavaju tek najvještije i najzrelije interpretacije.

Individualni dosezi i razina komunikacije sasvim su sigurno garancija dosljednog praćenja Pärtove ideje

Violončelo Monike Leskovar i klavir Martine Filjak, njihovo razumijevanje materijala i, uopće, individualni dosezi i razina komunikacije sasvim su sigurno garancija dosljednog praćenja Pärtove ideje u kojoj melodija nema pratnju već suputnika, partnera u kretanju. Leskovar i Filjak dokazano su sjajne partnerice i ostatkom su sinoćnjeg repertoara to potvrdile.

U središnjem djelu programa kojeg je pratio pristojan broj posjetitelja (za pulsko kazalište i više no pristojan) slušali smo Drugu Sonatu u g molu za violončelo i klavir, op. 5, br. 2 (Adagio sostenuto ed espressivo, Allegro molto più tosto presto, Rondo, Allegro) Ludwiga van Beethovena i Sonatu za violončelo i klavir (Prologue. Lent, sostenuto e molto risoluto- Serenade: moderement anime: Final: Anime, leger et nerveux) Claudea Debussyja.

Zanimljiv i mudar odabir periodički i stilski udaljenih djela, no istodobno i hrabar jer se kroz takav izbor najbolje iščitava iskustvo reproduktivaca. Obje sada već dugi niz godina vrijedno i suvereno vladaju svjetskim pozornicama, bilježe suradnju s velikim orkestrima, dirigentima, kolegama glazbenicima, a kroz interpretacije svih relevantnih djela posvećenih njihovim instrumentima. Ovaj Beethoven i Debussy njihova je lektira, iščitavana kroz sve faze njihove formacije, a svi oni koji su te faze pratili mogu svjedočiti kako je jedna od njihovih najvećih kvaliteta upravo savršeno poštivanje sviju pretpostavki partiture.

One su inteligentne i pažljive čitačice koje svojom zrelošću sve sigurnije tumače ‘svoju’ literaturu, a da vlastitim osobnostima i karakterima ne zauzimaju prostor osobnosti i karakteru samog djela

One su inteligentne i pažljive čitačice koje svojom zrelošću sve sigurnije tumače ‘svoju’ literaturu, a da vlastitim osobnostima i karakterima ne zauzimaju prostor osobnosti i karakteru samog djela. Upravo je, naime, to čest rizik zrelih glazbenika, posebice onih koji su skloni prenaglašenoj ekspresiji ili taštini koja obuzme one s najvećim priznanjima. Leskovar i Filjak ne podilaze laskanju na takav način pa je i njihova izvedba i u ovoj zreloj, reproduktivnoj fazi odgovorna.

Monika Leskovar; fotografija s osječkog koncerta Martine Filjak i Monike Leskovar Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Nakon posebno dojmljivog Debussyja, a za sâm kraj repertoara odabrale su Le Grand Tango Astora Piazzolle, ‘sigurnu kartu’ za zadovoljstvo publike. Piazzolla je violončelu i njegovim najvećim predstavnicima, poput, u ovom slučaju, Mstislavu Rostropoviču, posvetio svoja najsugestivnija djela, ona u kojima se savršeno otkrivaju tehničke vještine svirača, mogućnosti nijansiranja registra, no i zahtjevnost ‘plesnog’ dijaloga violončela i klavira, usklađenost u koracima i disanju. Sjajno su se one kretale, nadahnuto, skladno i uvjerljivo.

…prelijepa kompozicija iz opusa jednog od najvećih kolorista prve polovice prošlog stoljeća

Za očekivani bis slušali smo Notturno hrvatskog skladatelja Božidara Kunca, prelijepu kompoziciju iz opusa jednog od najvećih kolorista prve polovice prošlog stoljeća, koju je i Filjak najavila kao njima posebno dragu.

Martina FIljak; fotografija s osječkog koncerta Martine Filjak i Monike Leskovar Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

Zasluženo dugim aplauzom ispraćene su s pozornice Istarskoga narodnog kazališta, a na istom mjestu, doduše na Maloj sceni, u istom ciklusu Samo najbolje 11. listopada nastupa Bruno Mičetić Quintet u sastavu: Bruno Mičetić (gitara); Dado Marinković (bubnjevi); Bojan Skočilić (kontrabas i električni bas); Joe Kaplowitz (klavir i orgulje) i Vojkan Jocić (tenor i sopran saksofon). Početak koncerta naslova Magic of the red land najavljen je za 19.30 sati.