Morcheeba u Puli: ima neka rimska veza

Pula je sinoć u (novootvorenom) Malom rimskom dobila dozu voljenog britanskog trip-hopa uz Morcheebu koji su stigli u rimski grad u sklopu nove europske turneje s bluesy albumom The Blackest Blue. U premijernom nastupu u Istri šesteročlani bend izvodi pjesme s najnovijeg izdanja i hitove iz kataloga od deset albuma.

Morcheeba / Foto: Danijel Bartolić

Morcheebi kao bendu srž su spontana i vilenjačka Skye Edwards i Ross Godfrey kao originalni članovi nekadašnjeg trojca, dok su prema ostatku instrumentalista s pozornice običajno fleksibilni, iako ćemo neka lica prepoznati i s ranijih, zagrebačkih nastupa. U Hrvatsku se Morcheeba vraća otkako su prvi put nastupili na zagrebačkom Open Airu u Studentskom centru 2003. godine, a bilo je prilike i gledati ih besplatno u metropoli prije pandemije, što će reći da je iako neusporedivo manje popularan i izmaknut iz centra medijske pozornosti od mainstream bendova, Morcheeba u Hrvatskoj ima svoju publiku.

Skye Edwards, šarmantna frontwoman – poslovično pod šeširom – obučena u vlastitoj izradi crnu prozračnu haljinu od tila, dala nam je fluidan nastup: njezin prozračan, mekan, spor i hipnotički vokal prikladno se uranjao u bešavnu instrumentalnom pratnju benda. Dok je vokal Skye publiku držao glavom u oblacima, nerijetke solaže petorice momaka iza nje zavirivale su u kasne šezdesete i trip hop, funky i soul fuzijama davale dozu psihodelije.

Na to se i sama Šašava Klobučarka nadovezivala, namigivala publici zapale vesele duhane, rekavši da osjeti miris trave, otkrila je tako i dva nepisana, ali ponavljana pravila koncerata Morcheebe – slobodno uživanje i dijeljenje užitka s bendom. Sve na razini performansa, dakako, ali ne treba zanemariti ni bendovski stres prethodnoga dana. On je izazvan problemima u letu zbog kojeg ,,smo umalo poginuli, ali srećom, došli smo na vaše plaže i napili se.” Istrijani vole opuštenost, kao i biti gostoljubivi, pa su Morcheebi dali slojevito prvo iskustvo gušta. A zauzvrat, lokalci žele samo – dobar vajb.

Morcheeba / Foto: Danijel Bartolić

U Puli je na Morcheebi to potvrdilo gotovo dvije tisuće zrelih lica, generacija stasala na trip hopu, reggaeu i dubu devedesetih. Nisu to nisu verificirali nikakvim plavim kvačicama nego singalongom kataloga benda od 1995. naovamo. Iako su u Pulu došli s deset albuma u svojoj biografiji, tri su bila u fokusu benda i same publike: Big Calm, Fragments of Freedom i Charango, koji i redovito nose većinu njihovih dvosatnih setlista sa svojim pulsirajućim i na trenutke nemilosrdnim psihodeličnim začinima. Naravno da je onda lako upasti u trans kada ti je ‘sitter’ eterična Skye. Iz sanjanja nas budi tek u trenucima između pjesama kada se poput djevojčice hihoće od prizora raspjevane publike ili kada zapinje na vlastitu modnu kreaciju od koje pak radi scenski komičan moment. Ništa mi neće ovi san pokvarit! A i kako bi ga išta pokvarilo kada su ga ispleli hitovima – znakovito mračnom “Otherwise”, prigodno ambijentalnom “The Sea”, “Enjoy the Ride”, hipnotičnom “Blood Like Lemonade” i – osobno najljepšim trenutkom nastupa – obradom “The Moon” zagrebačke kantautorice Irene Žilić koju su sa sobom vodili na britansku turneju gdje ih je oborila s nogu i tako završila i u studijskoj varijanti na aktualcu The Blackest Blue.

Sve se nekako poklopilo – dlanovi su poklapali komarce na steroidima – a kontekst neuništivoga Rima čak i setlistu Morcheebe završene s njihovim mainstream asom, MTV-jevskim hitom “Rome Wasn’t Built in a Day” koji nam je mnogima bio prvi susret s britanskim trip hop bendom. U monumentalnom ambijentu Rimskog kazališta u Puli na simboličan način poklopila se glazbena povijesna referenca sa stvarnim okruženjem: metafora je realizirana, a fraza potvrđena.

Morcheeba / Foto: Danijel Bartolić

Rimski glazbeni nastupi – mnogima će u središtu ovog prostora – odvijali su se na javnim mjestima poput amfiteatara i trgova. Isti običaj vrijedi i za današnje manifestacije na otvorenom. I rimski javni nastupi bili su dio šireg kulturnog i umjetničkog konteksta, iako možda nisu pristizali Britanci u gradove da bi izvodili svoju glazbu. No kao i ovi danas, žanrovski suženi ili žanrovski nedefinirani, imali su za cilj uspostavljanje emocionalne veze s publikom. Zajedničko pjevanje, ples i potraživanje još dijelovi su univerzalne glazbene kulture po svim dužinama i paralelama. A po rimskom uzoru, poput rimskih amfiteatara, današnji stadioni i parkovi postali su pozornice na kojima se održavaju glazbeni spektakli. No malo je onih koji imaju našu sreću da mogu birati peristile, arene, amfiteatre…

Malo rimsko kazalište nakon dvije tisuće godina vraćeno je u svoju originalnu funkciju i postao nova točka pulske (istarske) scenske karte u historijskom ruhu. Kazalište je zamišljeno kao savršena pozornica za kulturne događaje koji se mogu gledati i na velikom ekranu od 330 četvornih metara na stražnjem pročelju Arheološkog muzeja Istre. Ovo novo staro kazalište s pulskom Arenom razvodi arhitektonski kompleks velike spomeničke vrijednosti, s posebnim ugođajem. Podno vas s jedne strane Zlatna vrata – portal u rimski dio južnoistarskoga grada i nekadašnje vojne luke – gdje kavu godinama pijucka hejter James Joyce. S druge, u dometu bačenoga kamena – najstarija koncertna frajla Jadrana – čipkasta i posoljena Arena. Neočekivano dobre akustike, Malo rimsko kazalište u svom novom ruhu ima kapacitet za oko 2000 ljudi u svojoj cilindričnoj polukružnici čiji je ugođaj po zalasku sunca usporediv s Ulyssesom na Malom Brijunu.

Morcheeba / Foto: Danijel Bartolić

Koncept javnih nastupa vuče korijene iz antičke Grčke i Rima, čiji su građani bili svjesni važnosti javnih nastupa i stvaranja glazbenog-scenskog doživljaja za narod, a praksa javnog izvođenja glazbe prenošena je milenijski, unatoč pošastima i civilizacijskim izazovima koji javno izvođenu glazbu ni u kom trenutku ni na kojem mjestu nisu uspjeli ugušiti. Proteglo se to do današnje glazbene industrije, gdje su koncerti, festivali i drugi događaji na otvorenom postali ključni elementi zabavnog iskustva – a sjetimo se da smo prije par godina upravo na otvorenom imali prilike biti dijelom čujnog svijeta kada je sve stalo, utihnulo i umuklo na dvije godine. Rim nije izgrađen u danu, a zato ostaje zauvijek, kao i dobra glazba.