Natali Dizdar: Sofisticirani pop senzibilitet u Boogaloou

Predstavljajući ponajviše pjesme sa svoja posljednja dva studijska izdanja, Natali Dizdar održala je nastup u subotu, 7. prosinca, u rasprodanom zagrebačkom klubu Boogaloo

Svoju posebnu glazbenu večer otvorila je provjerenim pjesmama s albuma Iluzije, “Nećeš me, zar ne”, “Ne reci zauvijek” i “Iluzionist”. Iako ni inače ne priča previše između pjesama, Natali je već nakon pola sata izjavila kako će joj sve ovo nedostajati, ali da će se brzo vratiti. Naime, najavila je jednu dulju glazbenu pauzu, ali unatoč poodmakloj trudnoći, večer je iznijela standardno vokalno besprijekorno i na potpeticama.

Zarazna je ta neka bezbrižnost koju nose Blues po kišnim plažama i Zadnji dan ljeta, a koji dolaze kao još jedan izlog slobode izražavanja. Ako ćemo gledati po reakcijama publike koja je ipak živi lakmus papir, ne postoji nedostatak njene nove glazbe u smislu sadržajnosti i kvalitete, iako je promijenila suradnike. Kližući između minimalističkih i suvremenih zvučnih pejzaža, Natali je uspjela postići neku vrstu katarze dok je izvodila svoje pjesme na dvosatnom koncertu i vrlo je dobro prikazala koliko su ova izdanja izvedena s toliko namjere i pažnje. Prilično meditativni Blues po kišnim plažama donio je “Kad mislim na to” “Krug” i “Padamo”, gdje njeno pjevanje i poruka zvuče slobodnije i izravnije nego na ostalim albumima.

Natali Dizdar u Boogaloou/foto: Mirta Cindrić

Njen posljednji singl “Pored mene” u kojem gostuje z++, s nekom poznatom atmosferom ranog Yammata, ipak je prošao uživo bez gosta koji je istovremeno imao koncert u Tvornici kulture, ali na njegove je dionice uskočio gitarist Toni Tkalec. Nešto osjetno drugačija, pulsirajuća “Bez ljubavi”, objavljena unutar projekta BETI, prilično je rasplesala publiku, ali ne kao eksperimentalnija “Utjeha” koju je svojom posebno privlačnom energijom izveo Nipplepeople u dojmljivim koncertnim kostimima.

Već sljedeći gosti bili su Hrvoje Klemenčić i Roko Crnić, novi producenti koji su s Natali radili na albumu Zadnji dan ljeta. U posve kontrastnoj, lepršavoj i akustičnoj verziji, na gitari i kontrabasu, izveli su “Tebi”, pjesmu koju je prije četrdeset godina napisao Hrvojev stric Krešimir Klemenčić. “Zadnji dan ljeta” stvarao je osjećaj pokreta zahvaljujući pulsirajućem, slojevitom vokalu. Upravo takve stvari čine novi album posebno uzbudljivim: taj istančan osjećaj za spajanje različitih glazbenih ideja. Iako se čini da na novom albumu Natali nema apetita za dramom, ona nije emocionalno distancirana. Njezina smirenost je nešto što slušatelju daje, a ne provocira. I gotovo kao da dokazuje da ne pokušava biti previše ozbiljna cijelo vrijeme. Tu je “Ocean” hipnotičke kvalitete, koji zbog svojeg zviždajućeg uzorka dolazi kao pomalo šašava i ekscentrična kombinacija inovativnosti i emocija (“Sve već znam, sve već znam, sve već znam, nije do mene, u tebi je stvar”) gdje “rijeka suza ulazi u ocean”.

Natali Dizdar u Boogaloou/foto: Mirta Cindrić

Sa “Strancem” na polovici koncerta, započeo je i prvi sing-along i Natali je prešla na očitiji pop teritorij. Baš kao i u sljedećoj, “Dan po dan”, pokazala je svoju vokalnu svestranost, pružajući vrlo glatku, ali jednako dirljivu izvedbu. S pojavom Saše Ismailovskog kao gosta u “Gazio si me”, uz kojeg je bend odrastao, kako kaže Natali, uveli su u drugi dio koncerta u kojem su prevladavale pjesme koje već imaju svoje mjesto u domaćoj pop pjesmarici (“Mjesecu je dosadno”, Arsenova “Zamijenit ću te gorim”, “Naučila sam trik”). Očekivano, one najistaknutije bile su one najstarije – “Ne daj” i “Stop”, a kao vrhunac koncerta došao je “Turist”, koju u izvornom obliku Natali pjeva s Mladenom Badovincem iz TBF-a. Kako je Mladen imao svirku s matičnim bendom, odlično ga je zamijenio autor pjesme Roko Crnić, a na pozornici im se pridružio i saksofonist Vojkan Jocić. Oduševljena je publika Natali pozvala na bis, uz neizostavne pjesme s potpisom Dine Šarana – “Mjesto za jedno” i “Grijeh”.

Razlike između prvog i posljednjeg albuma vrlo su vidljive, ali Natali je kroz ovih dvadeset godina na sceni stvorila svoj stil u kojem potpuno uživa. Ona se oslanja na vrhunski, sofisticirani pop senzibilitet prožet iskrenom težinom u kojem su joj neizostavna podrška momci iz pratećeg benda, Ivan Levačić, Marino Vinja, Toni Tkalec, Luka Geček i Hrvoje Klemenčić. Melankolični tekstovi i introspektivni ton početna su točka njene glazbe, s iznimnim vokalom koji zauzima središnje mjesto, dok sanjiva produkcija čini njene pjesme evokativnim.

 Glazbenice poput Natali Dizdar grade svoj prostor u svijetu kojim dominira komercijalni zvuk, a upravo im ta neovisnost dopušta kreativne rizike i autentičnost dok pronalaze svoj put do zahvalne publike