29
lip
2025
Izvještaj

Melodije Classic

Nina Badrić & Ante Gelo Orchestra u Galeriji Meštrović

Nina Badrić i Ante Gelo na Melodijama Jadrana u Splitu

Nina Badrić i Ante Gelo na Melodijama Jadrana u Splitu /foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

share

Melodije Jadrana već treću godinu zaredom suvereno kroče u ljeto, profilirajući se kao ozbiljan festivalski igrač na domaćoj glazbenoj sceni

Smješten blizu obale, ovaj splitski festival pažljivo gradi mostove – one između autora i izvođača, publike i pjesme, emocije i scene. Suradnja s ključnim glazbenim institucijama poput Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske glazbene unije daje mu dodatnu težinu, potvrđujući da ovdje nije riječ samo o još jednom ljetnom spektaklu, već o strateški važnom kulturnom projektu s potencijalom da preraste granice – ne samo estetske, već i one teritorijalne. Mogu li Melodije Jadrana postati naš odgovor na Sanremo? Možda – ali sve ovisi o tome kako uredništvo odluči definirati pojam “kvaliteta” u današnjoj pop glazbi.

Festival je započeo u subotu, 28. lipnja, revijalnim koncertom Nine Badrić uz pratnju Ante Gelo Orchestra. U dvosatnom programu ispreplele su se njezine najpoznatije pjesme s pažljivo odabranim glazbenim trenucima koji su dodatno zagrijali splitsku publiku, pokazujući poštovanje prema gradu domaćinu i njegovoj glazbenoj senzibilnosti.

Nina i Ante Gelo te su večeri pripremili pjesme u jednom posebnom ruhu, s diskretnim, ali efektno drugačijim aranžmanima. Pjesme koje Nina rado sluša, voli i pjeva, a koje su ujedno i sličice iz života publike, ispunile su prostor jedinstvenim emocijama. “Večeras možete pjevati, možete plesati ili što god poželite, ali ono što morate jest skupiti se u ovu prekrasnu večer i uživati van ovog grubog svijeta jer smo tu stvorili svoj mali dio ljubavi. Dogovoreno?” poručila je Nina publici.

Nina Badrić i Ante Gelo na Melodijama Jadrana u Splitu

Nina Badrić i Ante Gelo na Melodijama Jadrana u Splitu/foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

Otvorenje je pripalo pjesmi “Dani i godine”, koju je napisala s Predragom Martinjakom i koja je bila jedna od najemitiranijih 2016. godine. Refren je ubrzo okupio publiku u zajedničkom pjevanju, što je dalo dodatnu toplinu večeri.

Nina posjeduje onu rijetku sposobnost – životnost i sugestivnost u izvedbi, posebno naglašenu u ovom reduciranom izdanju. Koncertna setlista većinom je sadržavala pjesme s albuma Unique, Ljubav, 07 i Nebo, a u prvom dijelu koncerta istaknula se “Dat’ će nam Bog” Branimira Mihaljevića i Antonije Šole, u izvedbi koja je zvučala svježe i intimno.

“Kako bi rekao naš Arsen, ‘dat ćemo svoj minimum’”, našalila se Nina, ali čak i da govorimo o minimumu, u njemu se najviše ogleda kvaliteta. U jednostavnosti i minimalizmu često leži najveća snaga – bez nepotrebnih ukrasa i prikrivanja.

“Moje oči pune ljubavi”, koju je Nina napisala s Antom Gelom prije više od petnaest godina, možda najbolje dočarava cijeli prvi dio koncerta. Ona ne skriva svoj temeljni glazbeni impuls: nježnost i ranjivost, ali i postojanost osjećaja. To je ona vrsta ljubavi koja ne traži potvrdu, koja se ne razmeće, nego tiho i dostojanstveno postoji, čak i kad nije uzvraćena.Ta tiha sjeta provlačila se kroz svaku pjesmu, unatoč prozračnim aranžmanima. Dok bi neke pjesme u drugačijim izvedbama mogle djelovati sladunjavo, u Nininoj interpretaciji imale su puno veću težinu.

U pauzi između pjesama Nina se našalila na račun društvenih mreža: “Svašta bih htjela reći večeras, ali moram paziti. Društvene mreže su nam oduzele humor – sve se može protumačiti ovako ili onako pa postaneš viralan. Zato ću dvaput promisliti.” Srećom, u drugom se dijelu koncerta više opustila, raspričala i to je baš bilo osvježavajuće.

Nina Badrić i Ante Gelo na Melodijama Jadrana u Splitu

Nina Badrić i Ante Gelo na Melodijama Jadrana u Splitu/foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

Jedna od pjesama koja je posebno zasjala bila je “Nek’ ti bude kao meni” u tango aranžmanu. Ante Gelo je svojim prepoznatljivim aranžerskim rukopisom gradio atmosferu nježno, uvijek u službi glasa, koji je te večeri ipak bio glavni narativni alat.

Jedna od emotivnih balada koja je snažno odjeknula među publikom bila je pjesma “Dodiri od stakla”, a posebno dirljiv trenutak dogodio se kad je Nina govorila o pjesmi “Ako me ostaviš”. Otkrila je da je to bila jedna od najdražih pjesama njezina pokojnog oca, koji je obožavao Mišu Kovača i govorio o njemu kao “pravom muškarcu od glave do pete”, a Nina je publici pružila svoju verziju s puno ljubavi i poštovanja. Bio je riskantan potez pjevati Mišu u Splitu, no reakcija splitske publike bila je srdačna, sa snažnim aplauzom već nakon prvog refrena. Kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin, a kada si u Splitu, onda stvarno znaš što ljudi tamo vole. Nina je u svojoj izvedbi na apsolutno najbolji način iskoristila moć svog glasa i minimalistički aranžman da pojača osjećaj ionako jedne od najvećih pjesama. Zaredalo se nekoliko Oliverovih pjesama tijekom večeri, ali i “Providenca”, originalno u izvedbi Petra Graše, Tončija Huljića i Madre Badessa Banda, koja se se minimalističkim i šansonijerskim pristupom odlično uklopila u program.

Nezaobilazna “Čarobno jutro” bila je prekretnica u Nininoj karijeri, premda te 2003. godine nije pobijedila na Dori. Na Eurosong je otišla Claudia Beni, ali “Čarobno jutro” postala je jedan od najvećih hitova tog doba. Nina je pokazala autentičnost u prikazu ženske emocije – ne kao žrtve, već kao žene koja voli duboko, ali ostaje dostojanstvena čak i kroz bol. Ljubav je za nju identitet, što se osjetilo u pjesmama poput “Kosa” i “Poljubi me”.

Uz komentar da svi iz Livna vole pjevati, zamolila je Gelu da zapjeva “Stranca u noći”, a aranžman s harmonikom podsjetio je na duh pariških večeri. Gelo je uspješno balansirao između aranžerske sofisticiranosti i autentičnosti dalmatinskog melosa, čineći svaku pjesmu mostom između festivalske tradicije i suvremenog pristupa. Nakon ovog intimnog dueta, večer je nastavila dobivati na dinamici i svježini, donoseći publici pravo osvježenje.

Nina se potom posebno zahvalila Tomislavu Mrduljašu, “čovjeku koji joj je sve omogućio”, kako kaže, najljepši rođendan na Peristilu, da pjeva na Melodijama Jadrana, a ispunio joj je možda i najveću želju – da pjeva u Galeriji Meštrović, jednoj od najljepših prirodnih pozornica. Tim je povodom odlučila otpjevati i jednu njegovu pjesmu, uz zahvalu za sve što radi za hrvatsku glazbu. S Gelinim orkestrom uspjela je stvoriti intiman prostor unutar drugog velikog prostora i tad se dogodio trenutak da Mrduljaševu “Bez tebe” publika više nije pjevala uz Ninu, već za sebe. Slično je reagirala i kad je Nina zapjevala jednu od svojih posljednjih pjesma, “Nemoj” s Petrom Grašom.

Za sam kraj koncerta bila je ostavljena “Ja za ljubav neću moliti” koja je imala posebno intiman i osuvremenjen aranžman koji ju je posve promijenio. Kada je bila objavljena sredinom devedesetih, napravila je pravi preokret svojim modernim R’n’B pristupom koji su tada imali Ilan Kabiljo i Fayo. Iako ju je Nina u Galeriji Meštrović izvela u tako sasvim drugačijem aranžmanu, snaga njenog teksta je i dalje zračila.

Nina povremeno objavi poneku urbaniju pjesmu i njen se stil prilično promijenio posljednjih 30 godina, ali suština je ostala ista. Ova ju je večer u Galeriji Meštrović prikazala s puno zrelosti i smirenosti, s velikim refrenima i dramatičnim modulacijama. Iako je svoje balade predstavila u drugačijem ruhu, podsjetila je koliko glazba može biti nježna u svoj svojoj snazi. Nina nije samo velika pjevačica, već pripovjedačica emocija s vokalnom raskoši koja ne forsira snagu. U njenoj scenskoj prisutnosti nije dominirao spektakl, već intimnost, a to su odlike za kojima žude mnogi jer je Ninin vokal u funkciji ranjivosti, a ne (nad)moći. I kad se dogodi da čak i nakon toliko puta otpjevane Oliverove “Ništa nova” ipak pobrka tekst usred Splita, ona se uspijeva izvući na šarm i iskrenost, i nastavlja graditi pjesmu iz pauze, iz pogleda, iz nijanse, i od nje ponovno stvori novi trenutak vrijedan pamćenja.

Na bisu je otpjevala “Cipele” – najavila ju je kao autobiografsku, “napisala sam samo dvije-tri veselijeg sadržaja, a inače sam vesela ženska, trebao bi neki dobar psihijatar istražiti što je to u mojoj podsvijesti.” Pjesmu “Rekao si” više je pjevala publika, nego ona i bio je to dobar uvod u “Skalinadu”, koju posve sigurno možemo nazvati dalmatinskom festivalskom himnom. Dok je prethodne pjesme izvela solo uz Gelu, “Da se opet tebi vratim” zazvučala je vrhunski s orkestralnim aranžmanom.

Još jednom, sebi za ljubav, Nina je izvela “Ako me ostaviš” i tako završila večer klasika na Melodijama Jadrana. Ovaj spoj Nine Badrić i Ante Gele s orkestrom pokazao je kako se klasični i suvremeni glazbeni elementi mogu skladno ispreplitati, stvarajući prostor za umjetničku iskrenost i istinsku emociju. Galerija Meštrović, s umjetničkim ambijentom i akustikom, pokazala se savršenim mjestom za ovu glazbenu fuziju, gdje se svaka nota mogla osjetiti i doživjeti u punom intenzitetu. Bio je to dobar most za festivalsku večer koja će uslijediti večeras, možda i kao mjerilo prema kojoj će se ravnati kvaliteta novokomponiranih festivalskih pjesama.

Moglo bi Vas zanimati