Nipplepeople koncertni performans koji je graničio s kazalištem

(Ne)očekivano plesno večer Varaždin je doživio na Valentinovo kada se na Scenu Rogoz spustio electro-pop duo pod maskama – Nipplepeople.

Ne mogu se sjetiti posljednjeg njihovog nastupa u Varaždinu, vjerojatno je od toga prošlo i više od pet-šest godina, ali mogu se sjetiti nekoliko njihovih koncerata kojima sam prisustvovao na festivalima diljem Hrvatske i u Pogonu Kulture u Rijeci. To je bilo još tamo sredinom prošlog desetljeća kada je bend imao nešto manje pjesama, ali jednaku ljubav prema posebno dizajniranoj odjeći i maskama.

Usporedbama ćemo se vratiti još nešto kasnije, ali početni dojam nakon završetka varaždinskog koncerta zagrebačkog dua bila je odmjerena, balansirana doza klupski rasplesanog iskustva s hipnotičnim elementima koji graniče s kazališnom izvedbom. Kako su se i nalazili u prostoru HNK, mogli su se posebno opustiti, barem na početku kada su se na pozornicu popeli u mraku te prvih nekoliko minuta, uz intro s naracijom, dali naslutiti da nas čeka nastup s posebnom atmosferom.

Nipplepeople na Sceni Rogoz / Filip Kušter

Rogoz se popunio gotovo do posljednjeg mjesta kada je krenula njihova ”Dođi dušo”, pjesma  kojom započinju nakon kraćeg uvoda, a prvo što je moglo upasti u oči su nešto drugačiji kostimi nego što smo od njih navikli. Iako uvjerljivo taje svoj identitet, Pjevačica ima karakterističan i moćan glas pa je uz stihove „Plesat ćemo skupa…“ radila poziv za ostatak koncerta. Uz „Sretno Valentinovo!“ započinjemo s plesom – prvi redovi počinju se gibati uz ”Balkan Express”, a itekako je aktivno i na pozornici. Misteriozan DJ još se uvijek drži stražnjeg dijela stagea, Pjevačica bodri sve da se priključe plesnom slavlju, dok publika – začudno za hrvatske prilike – zaista ne govori međusobno, već s pažnjom prati ili pleše u ritmu onoga što dolazi s viših pozicija.

Ništa bez popularne obrade

Prijelaz iz pjesme u pjesmu nastavlja se s ”Bolji”, jednim u nizu njihovih singlova. Nipplepeople se još uvijek drži one da je bolje imati singlove iz godine u godinu, nego cjeloviti album pa je  tako praktički sve što izvedu svojevrsni hit, barem za bolje poznavatelje njihove diskografije. Pjevačica i DJ skidaju šljokičaste haljine, ostaju samo u kostimima nakon izvođenja još jednog u nizu singlova ”Ne volim te” te po prvi put čujemo nešto duže obraćanje aktera – zahvala na ugošćivanju i posjećivanju kazališta nije izostala, kao ni poziv da se dolazi na predstave iz repertoara HNK Varaždin.

Daske koje život znače nalazile su se točno iznad njih, s obzirom na to da je Scena Rogoz točno ispod glavne pozornice varaždinskog kazališta pa nije bilo prigodnije prilike da i DJ dođe isprobati prednji dio te zapleše s publikom. On se i sam sve više, iz pjesme u pjesmu, uključuje u pjevački dio, uglavnom se držeći kao prateći vokal, a uz ”Broj” se koncert diže na višu energetsku razinu. ”Disco epileptik”, kao što naslov kaže, poneke je bacio u plesački trans pa se sve fluidno prelilo na vjerojatno jednu od najpopularnijih obrada na sceni – ”Frka” je uživo nešto izmijenjena, početak pjesme je u svakom slučaju drugačiji nego u studijskoj izvedbi, ali publika svejednako eksplodira kada čuje groove u prepoznatljivoj Nipplepeople maniri.

Nipplepeople na Sceni Rogoz / Filip Kušter

Vrijeme za obrade nastavilo se uz Goldfrapp i ”Oh La La” koja je očito bilo iznenađenje za sve prisutne jer su se i oni nešto sramežljiviji prepustili basevima koji su na refrenu dolazili iz zvučnika. Nabrijavajuća do samog kraja, dovela je do ponekog skidanja hoodica ili košulja pa je napokon atmosfera bila onakva kakvu Nipplepeople žele na svakom nastupu.

Nakon seta obrada – koje su Pjevačica, DJ, ali i publika i više nego energično prigrlili – došlo je vrijeme za povratak na autorski repertoar: ”Tajna” je ipak nešto intimnija, barem što se tiče njihovog opusa i sigurno instinktivno ne poziva na ples kao prethodne, dok se sa ”Sanjam” opet vraćamo u dobro poznati ritam i dinamiku nastupa uz moment kada se Pjevačica odluči spustiti s pozornice te zaplesati među ljudima.

Do tada sam već uspio nabrojati većinu njihovih pjesama te sam bio siguran da nema šanse da koncert traje duže od još deset minuta, no prevario sam se. Finale se tako odvilo uz ultimativnu dance mašinu remixeva ”Broja” i ”Bolji”, dok je ”Sutra” njihov zaista pravi hit u rangu ”Frke” i nešto zbog čega su danas prepoznatljivi kao pojava na glazbenoj sceni.

Embargo na pjesmu s Dore

Iznenađenje je bio dolazak trećeg misterioznog člana (bolje rečeno, pridruženog člana) na pozornicu, Crnog, kako su ga predstavili. Nije on ništa pjevao, već je upoznao publiku s nečime što vjerujem da je većina ipak znala: za dva tjedna Nipplepeople nastupaju u Opatiji na Dori, sva pomoć oko glasanja će im dobro doći, a ”Znak” – pjesmu s kojom su se prijavili na izbor pjesme za pjesmu Eurovizije – nažalost još ne mogu izvoditi. Dobili smo vrlo jasan proglas u kojem bend aktivira svoje fanove za što boljim prolaskom na Dori.

Nipplepeople na Sceni Rogoz / Filip Kušter

”Ti i ja” bila je jedna od pjesama ostavljenih za kraj i trenutak kada se u Rogoz ponovno spustio potpuni mrak, dok su dašak svjetlosti dali uključeni mobiteli. To je sada, moglo bi se već reći, uobičajeni postupak za većinu bendova tijekom barem jedne pjesme. Kako ne bi sve završilo u mraku, iskoristili su sve do kraja što su do sada u karijeri objavili pa se tu pronašla ”Nikada”.

Taman kada su se uspjeli probiti kroz publiku s pozornice i nestati, krenuli su zahtjevi za bis pa nije bilo drugog izbora nego da se vrate ‘odigrati do kraja’ pa sat i pol nastupa završiti s dvije pjesme. Za pretposljednju se moram ispričati jer zaista nisam uhvatio o kojoj je pjesmi bila riječ, dok je posljednja (ne)očekivano bila ”Frka”.

Kako sam spomenuo na samom početku, bio sam na nekoliko njihovih nastupa koji su ih fizički distancirali od publike zbog veličine prostora i pozornice. U ovom slučaju, spojilo se nekoliko faktora za dobar, znojni, plesni koncert u petak navečer – energija, blizina publike i kontrolirani ples, sve za koncert koji se uz uši, sluša i tijelom.

Nipplepeople na Sceni Rogoz / Filip Kušter