Od furke užasom, bogom dane žene Nikol do narodne pjesme

Ovaj je tjedan u Zagrebu bio vratoloman glede koncerata

Metessi i Zvijezde/Filip Bušić

Najprije je Nick Cave stavio na najslađe muke kritičare u njihovom množenju panegirika njegovom koncertu u Areni rasprodanoj mjesecima unaprijed (17 000 ljudi). Onda hladan tuš – ne baš popunjena Tvornica kulture na drugoj strani grada dočekala je Vladu Kreslina, jednog od najvećih kantautora na mnogo širem prostoru nego što mu je rodna Slovenija.

Nažalost, ovakve stvari se događaju te u koncertnoj industriji uopće nisu rijetke. Pat Matheney jednom je u Grazu prodao pet ulaznica. The National negdje u Europi na početku karijere prodali su osam ulaznica, a u zagrebačkom KSET-u nekih šezdesetak da bi koju godinu kasnije završili s rasprodanom Šalatom i tvrđavama u Šibeniku. To vam dođe ko’ u nogometu – puno je nepredvidljivosti.

Metessi i Zvijezde/Filip Bušić

Kraj tjedna pripao je Renatu Metessiju i njegovim Zvijezdama. I tu je bilo pesimista s (anti)rock zvijezdom koja je svoje najzvjezdanije trenutke, u svakom pogledu, imala prije više od četrdeset godina! Ovo anti rock zvijezda odnosi se na Metessijevo nikakvo uvažavanje dodvoravanja medijima i publici. Ili ikakvog mudro vođenog marketinga svoga stvaralaštva. Od prvoga dana bio je usredotočen samo na stvaranje svojih pjesama, snimanje i koncertno izvođenje.

Dečki u njegovom bandu svirali su iz hobija, studirali i planirali baviti se u stvari drugim   profesijama. Metessi se toga gnušao jer je glazba bila njegov poziv, suština i ničim se drugim nije htio baviti.

Metessi i Zvijezde – publika u Tvornici kulture/Filip Bušić

Nakon turbulentnog tjedna Metessi je poprilično napunio Tvornicu. Mahom svojim vršnjacima i vršnjakinjama koji su, eto, došli se zabaviti uz pjesme iz svoje rane mladosti.

Metessi i ja smo pak borili se sa sjećanjem jesam li im kao urednik u Radio Zagrebu na samom početku osamdesetih omogućio snimanje dema ili prave snimke “Nikol“. U legendarnoj režiji 4 Radio Zagreba u Šubićevoj 20 na prvom katu. Znam samo da je pjesma iz prve bila prekrasna što se odmah pokazalo točnim.

Naravno da je prvi dio koncerta Metessi ispunio manje hitoidnim pjesmama uz baražnu gitarsku vatru Zvijezda, rijetko čvrsti, tradicionalni, Mick Jagger bi rekao staromodni, rock-bend. Atmosfera u auditoriju bila je više nego dobra, daleko od nekakvog nostalgičarskog tuluma. Naročito nakon prvog izvedenog hita „Ne pitaj za mene“. Bez obzira na sve to iz publike znao je netko doviknuti Metessiju: „Nikol!“

Metessi i Zvijezde/Filip Bušić

Bez brige, kao što je u sebi mislio Metessi.

Kakav bi to bio njegov koncert bez tako lijepe ljubavne pjesme, rijetke u nas:

“Vidjeh je jednog jutra/U holu Studentskog centra/Kako prosipa zvijezde/Djevojka s kraja svijeta/Ukočenim pogledom /Gledala je u mene/Još samo par minuta/I više ne ću znati za sebe/Ne sjećam se više ničeg/Dok bila je uz mene/Još samo par minuta/Više neću znati za sebe/Ne sjećam se ničeg/Dok je bila uz mene/Takve su rijetke /Samo bogomdane žene/Sigurnom rukom /Vodila me svud/Nisam je ni pitao /Kamo ćemo ni kad/Nikol, Nikol, poljubi me u vrat/Nikol, Nikol, moja malena/Za nju je seks i krevet /Samo slobodna igra /Hajde ne budi ozbiljan reče/Sve ovo je samo zabava/Viđam je rijetko /A možda je i bolje tako /Kad opet  je sretnem negdje/Sve će ići lako/Ni sama Marilyn Monroe/Za nju nije ništa /Ona je nas kraju svijeta/Prešla/ I ostala čista“.

Eto, tako pjeva Metessi u pjesmi koja je odavna ušla u povijest i u biti postala narodna. Čista Nikol kao što je i Metessi nakon svih ovih četrdesetak godina. Mogao je on napraviti još koji copy paste Nikol i zaraditi para, ali i sam mi kaže sinoć da se to kosi s njegovim temeljnim stavom. Samo iskreno i nepatvoreno. Nije ni želio financijski bolje proći, jer kaže da mu to i ne treba. Jednostavno od ostavštine ima krov nad glavom i tanjur na stolu, plaća račune od autorskih honorara i koncerata. Nema nekih prohtjeva i zato se može nesputano prepustiti koncertima čistih emocija kako mu i razdraga publika i uzvraća.

Metessi i Zvijezde/Filip Bušić

U jednom trenutku Metessi i Zvijezde grunu s pjesmom-himnom Johnnyija Štulića “Užas je naša furka“. Nije baš da se pjesma uklapa u Metessijev koncept, ali izvedba je bila uvjerljiva i snažna. On je ipak autor koji ne pjeva baš izravno o užasima svakodnevnog života kao što to jest Johnny Štulić.

Ali moramo imati na umu da je Renato Metessi dijete zagrebačkog Novog vala i veliki poštovatelj djela Johnnyja Štulića.

A onda je došla “Nikol“, auditorij digla u zrak i zborno pjevanje. To je stvarno neobična ljubavna pjesma mimo svih klišeja pop-pjesama. Nema ni suza, ni zamjerki, ni tuge. Sve nešto lijepo i bajkovito iako s ne baš sa sretnim krajem, kao što sve ljubavi imaju neki kraj. Ima i iznimaka, ali su rijetke.

Tim više, Metessi je pjesmu napisao iz vlastitog iskustva kao i većinu drugih. Nije onda čudno što se “Nikol“ vrti na radiju desetljećima. Nikol je, priča mi Metessi, postojala. Studirala je u Zagrebu.

Metessi i Zvijezde/Filip Bušić

Nakon izvedbe “Nikol“ Metessi se raspričao o Nikol koja je toliko popularna da je postala narodna pjesma. Što i jest. Ali, htio je u isto vrijeme najaviti jednu svima omiljenu pjesmu i s naslovom “Narodna”:

„Hajde prijatelji moji /Dok te lake noge nose/I dok imaš dobar cug/Diži se nisi još na umoru/Sad te ljube sad te štuju/Sad te mrze sad te psuju/Karavane prolaze a psi i dalje laju/Hajde prijatelji moji/Pijanice, lole, dangube/Nek’ se pjesma širom ori/Danas smo tu a sutra tko zna gdje/Brzo prođe prva ljubav/Tko zna gdje su sad/Ona oka garava dva/Dug je put tebe tek čeka/Tek su ti 23 ljeta“

Metessi i Zvijezde/Filip Bušić

Autentičnost stvaralaštva Renata Metessija, njegova osobna doživljenost onoga o čemu pjeva namjerno je potencirana na kraju video spota pjesme “Narodna“:

„Svaka sličnost sa stvarnim licima i događajima nije slučajna nego NAMJERNA. Snimano u teškim i opasnim uvjetima nas autentičnim lokacijama zapadne strane grada.“ Metessijev kvart je Prečko. Većina uspješnih autora ima čvrst korijen u kvartu.

Nažalost neki likovi iz spota nisu više među Metessijevom škvadrom.

Nakon razmišljanja o „Narodnoj“ i nekim drugim pjesmama možda bi se moglo pomisliti da Metessi spada u neki klišeizirani tip likova poput luzera, stvarnih danguba i tome slično. Ne bih to mogao prihvatiti jer ga doživljava kao osobitog kantautora koji toliko voli žene da je, ne jednom, izjavio da bez njih ne bi bilo ni umjetnosti. Kakva notorna i lijepa istina!