Ogenj - Veselje iz stare podravske kleti s vinom u kupicama

Koprivnica je do nedavno, glede rock baštine, bila znana po grupi Overflow

Perjanice punka stekle su i međunarodnu prepoznatljivost – a onda se na ovogodišnjoj Dori za najširu publiku ukazala i grupa Ogenj s pjesmom “Daj, daj, daj“. Umalo je pobijedila, što je zaboljelo članove grupe i “navijače”. No, život ide dalje. Ogenj se ne da „smanjiti u plamenu“ i svako malo izbacuje nove singlove s pripadajućim video-spotovima koji promiču jednu od najosebujnijih rock-grupa kod nas. Koliko rock, toliko su i folk, naročito u tekstovima pjesama koji su i dalje na kajkavskom – jer kako bi i bilo drugačije?

Jedna obožavateljica piše na YouTubeu, očito iz Dalmacije, da ne razumije riječi, ali da je oduševljena. Oni koji razumiju, naravno da su konkretniji: „Kod nas doma uz ovu pjesmu se ustajemo da se duša od jutra smije. Kroz dan nas podigne kad se spotaknemo na život, a navečer se skupimo oko ognja da ne zaboravimo da treba dober biti i u miru hoditi.”

Drugi pak sažimaju sve u: „Prekrasna pjesma o Duhu svetom.”

Ogenj u Tvornici kulture/foto: Roman Avdagić

Slični doživljaji kajkavskih folk-rockera vuku korijenje već iz samog naziva benda Ogenj, što na kajkavskom znači oganj.
Arhaični naziv za vatru imao je izniman značaj u evoluciji čovjeka, a s vremenom je dobio, osim praktičnih za svakodnevni život, i mnogo šire i dublje konotacije. Oganj je puno više od jednostavnog naziva za vatru – ima u sebi i povijesnu i duhovnu dimenziju, podsjećajući i današnji svijet na naše drevne korijene i odnos s jednim od najvažnijih elemenata prirode.

Ogenj posebice naglašava duhovnost i suživot s prirodom. Ako odemo jako daleko u prošlost, mnogi će reći da ovaj arhaični naziv za vatru ima staroslavensko porijeklo i ukazuje na nekadašnje obožavanje vatre kao svetinje – drevnu povezanost čovjeka i vatre koja je nekada bila predmetom poštovanja i obožavanja.
U narodnim vjerovanjima oganj je imao zaštitnu i pročišćavajuću moć te se smatrao živim bićem.

Ogenj u Daj, daj, daj (u prijevodu): „Kroz vatru prođem / A pakao nije / Duša je lagana / Čisto se smije / Ne tišti me ništa / Samo još jače je tijelo / Svijetli se, svijetli se stvarno moje djelo / U miru idi / Daj ogenj…”

Možda u cijeloj priči ima i nešto od naivnosti panslavenskog romantizma, ali nakon silnih medijskih glazbenih istupa bitno je vidjeti kako funkcionira Ogenj uživo, na koncertu, a ne samo u trominutnom formatu Dore.

Ogenj u Tvornici kulture/foto: Roman Avdagić

U recenziji albuma Republikaj Valentina Sertić (Glazba.hr), nakon kritičke analize, ističe: „Ipak, ne mogu reći da ne bi bilo zanimljivo vidjeti kako njihov nastup zvuči i izgleda uživo. Spoj folklora i drčnog rocka garantira energičnost i emotivnost koja je ključna za ritual rock-koncerta. A čini se da Ogenj ozbiljno shvaća ritual.”

Nakon nastupa u Malom pogonu Tvornice kulture u Zagrebu, od prve pjesme jasno je k’o u po bijela dana kako Ogenj i njihova publika ritualno doživljavaju i promišljaju live-nastup. To je stvarno ritual, pun ne vatre, nego vulkanskih erupcija najvećeg intenziteta. Zvuče i izgledaju nevjerojatno.

Do sada najveći hit, pjesmu “Daj, daj, daj“, koja je nešto kao bitak benda, Ogenj izvodi na samom početku – onako uraganski! Nisu se držali nepisanog pravila da se hitovi izvode pri kraju koncerta. Kao da su se htjeli odmah “legitimirati”, a predivnih pjesama ionako imaju cijeli naramak pa to nije umanjilo dramatiku koncerta.

“Daj, daj, daj“ objašnjava frontman Tomislav Mihac Kovačic:
„Ovo je neka naša himna, sažetak svega glazbenoga i možda idejnoga. Krenemo li kitice raščlanjivati može se vidjeti da nismo jednodimenzionalna bića. I stvarno vjerujemo da i ako malo svijetliš u tom mračnom svijetu, možda se još koja svijeća upali pa zasvijetli s tobom.”

(Prisjetio sam se, u dobru, pjesme “Iskra” Damira Urbana: „Da tama oduvijek ide iz nas.”)

A onda su, nakon “Daj, daj, daj“, Ogenj nanizali “Samo sam ja“, “Navek on živi“, “Iz tu joči“, “Zela si me“, “Fakinska/Domaj“, “Ljubav je najjakše“, “Kaj ne bi bilo…“, “Vura ide“, “Da sam znak“, “Moreš ti to“…

U publici od pedesetak ljudi – zašto tako malo, vrag će ga znati – bilo je i očeva sa sinovima, ali i jedna grupa mladića, najvatrenijih, koji su plesali neku začudnu kombinaciju punkerskog poga i tradicijskih plesova, a koji put im se pridružio i Kovačic. Zbog zdravstvenih problema nije bilo harmonikaša, ali tu je bio gitarist Petar Šimčić, violinist Martin Češnjak, bubnjar Neven Žnidar i basist Leonardo Ivačić.

Ogenj u Tvornici kulture/foto: Roman Avdagić

Moćna ekipa koju predvodi spomenuti frontman Kovačic (nije greška, pravilno je Kovačic) – autor, pjevač, gitarist i tamburaš – nevjerojatnom snagom, radošću pravog rituala izvodi taj svoj čudan amalgam folka i rocka (od punka do heavy metala i Hendrixa u tragovima). Besprijekorno precizno i bučno, do mjere da je Mali pogon koji put zvučao kao da ga je pogodio zemljotres. Ali sve s mjerom, dramaturgijom na visini i fokusnim vođom rituala – Kovačicem.
Odakle mu samo tolika energija? Koji put izgleda k’o ljuti vikinški ratnik, ali ipak najvećim dijelom i on i kompanjoni su pravi Muži.

Kao takvi, naravno da nisu mogli na najnovijem singlu i videu Kupice (snimljenom u jednoj arhaičnoj kleti) ne dodati još nešto važno za njihovu ideju života, pa je Kovačic i u Malom pogonu, a i prije toga u newsletteru, izjavio: „Dižemo čaše i nazdravljamo našim ženama i muževima, našoj djeci, svijetu koji je naš, ali i onima koji nas ponekad blate i pokušavaju uništiti. Dižemo čaše i nazdravljamo radosti života i svoju radost želimo prenijeti na druge.”

Kupice?
Naziv za staklene čaše specifičnog oblika namijenjene ispijanju koktel-pića u kajkavskom kraju – gemišt! U istoimenom videu prikazan je vrh emocija i veselja, jedna podravska fešta u podravskom ambijentu klijeti u prirodi. Ogenj nazdravlja svakom aspektu života, veseli se i trudi se ostati pozitivan u okrutnosti ovog svijeta. Miče jezičnu barijeru pitkim glazbenim minijaturama i himničnim refrenima. Uz dizanje kupica, Ogenj je u Malom tvorničkom pogonu napravio atmosferu stare podravske kleti s vinom u kupicama.