Oproštajni krik Čuvarkuće i Igraloma

Puno je toga bilo posebno i drugačijem, u utorak, 29. kolovoza 2023. godine, u po mnogočemu mnogima omiljenom koncertnom prostoru.

Nakon ljetne pauze (koja se činila kao vječnost), KSET-ovski su se volonteri nekoliko dana prije početka eventa vratili u svoje odaje. Trebalo je odraditi takozvanu radnu akciju te klub pripremiti za vjerojatno najneobičniji događaj i čudne okolnosti u kojima se našao.

Prije gotovo pedeset godina fakultetska je kotlovnica rukama studenata volontera pretvorena u ono što će danas biti jednim od glazbenih i kulturnih centara našeg glavnog grada, no volonteri su se prvi put u tih 50 (točnije 47 godina) našli pred izazovom pronalaska novog krova nad glavom i pozornice pod nogama brojnih glazbenika. Nostalgična je atmosfera počela vladati već jučerašnjeg poslijepodneva, dok su se po zidovima i špagama vješale stare ulaznice i majice, koje poput muzejskog artefakta pričaju priče o onome što se svih ovih godina zbivalo.

Čuvarkuća/Jana Anić, Fotosekcija KSET-a

Već je jednim pogledom na prostor bilo jasno da se ne radi o uobičajenom koncertu: publiku su kod ‘narančaste ograde’ umjesto uobičajenih nasmiješenih KSET-ovaca dočekivali (barem naizgled) opaki i ozbiljni zaštitari, a vinilne singlice na ogradama te dvorište FER-a u koje je stacioniran dodatan šank, barski stolovi i suncobrani (ili, u ovom slučaju i namjeni gigantski kišobrani jer je i nebo sinoć cmizdrilo s nama) te projekcija starih crno-bijelih fotografija na zidu dvorišta podsjećali su nas na to da smo se došli oprostiti.

Ciklus je koncerata u sklopu Pozdrava Kotlovnici svečanim i emotivnim govorom otvorio voditelj KSET-a, Antonio Damjanović, a pozornicu su uskoro preuzeli bendovi čuvarkuća i Igralom. Osječani su se, bez sumnje, u KSET-u već udomaćili. Nakon što su ondje snimili Sunday Session, prošlog su prosinca upravo KSET odabrali za mjesto promocije svog albuma prvijenca, Curino cvijeće. Na koncertima je čuvarkuće prostor auditorija ispunjen već poznatim i ustaljenim, često čak slavonskim, licima koja rado i vjerno pohode svaki njihov zagrebački koncert, znajući da im je zagarantiran dobar i kvalitetan đuskavac, kao i uvijek nova i svježa izvedba već poznatih pjesama uz pokoju obradu i novu pjesmu.

Čuvarkuća/Jana Anić, Fotosekcija KSET-a

Dok su se slike i boje prelijevale na videoprojekciji iza benda, čuvarkuća je svirala svoje psihodelične-shoegaze-noise-pop sanjive melodije koje je publika prigrlila svojim tijelima i glasnicama. Hrvojev se nježan vokal isprepliće s jednako nježnim, ali ritmičnim melodijama i shoegaze šumovima, a saksofonist Tin svojim instrumentom svemu dodaje epitet ”seksi”. Instrumentalni su breakdowni njihova jaka karika, dok zvuk gitare ukrašen distorzijama i efektima često pleše na razmeđu rokenrola i kakvog dreamy popa, diktirajući tako osjećajima i pokretima tijela koja i zatvorenih očiju zvuk prate u stopu.

čuvarkuća me sinoć podsjetila na alternativne lijekove bakine medicine: naime, u narodu se vjerovalo da sok čuvarkuće liječi upalu uha, i dok je to možda mit, a ja nisam liječnik, ipak bih preporučila zvuk čuvarkuće kao lijek za uši i dušu.

Igralom/Leona Batina, Fotosekcija KSET-a

Iako je čitav prvijenac uistinu pozitivno prihvaćen, od ”Dosadan i glup” do ”Gladiola”, bez sumnje, singl ”Meke ruke” istaknut je kao favorit, kao ona numera koja potpuno urušava barijeru između benda i publike i čiji naslov onaj jedan oduševljeni i nabrijani lik iz gužve izvikuje još jednom na bisu.

No za to ovaj put nije bilo vremena, a pozornicu je uskoro preuzeo tročlani niški bend Igralom. U intermezzu između koncerata Kandžija mi spominje kako se svaki put iznenadi koliko su koncerti u KSET-u glasni, ali našim gitarskim herojima to nikada ne predstavlja problem. Već nafrljena i zagrijana pojačala bila su spremna za ovaj razigrani trio koji je teško smjestiti u ladice, pa čak i ormare.

Igralom/Leona Batina, Fotosekcija KSET-a

Igralom – zanimljivo i neobično ime koje prilično dobro opisuje zvuk koji se prostorom širi, pogotovo ako ga povežete sa slikom triju glazbenika koji izgledaju kao da se igraju sa svojim instrumentima, tako da ih je gušt promatrati, no ova igra nipošto nije neozbiljna, a ono što se u njoj lomi dakako su granice i očekivanja.

Zvuče kao da glazbi pristupaju gotovo filozofski, eksperimentirajući s world musicom zbog čega ih se često smještalo u žanrove povezane s Afrikom, ali ostajući u sferi ugodne i funky buke čiji su kostur čvrste i razigrane bas dionice. Glazba, muzika, odnosno zvuk Igraloma je ono što će slušatelja uvući u plesni kovitlac, dok su tekstovi zasebna, pjesnička priča puno dubljeg i mračnijeg značenja; slikoviti stihovi otpjevani Dimitrijevim vokalom poput emotivnog krika povremeno otrežnjuju i osvješćuju sve prisutne i ponesene grooveom basa, funky beatovima bubnjeva i rokenrol gitarama s orijentalnim prizvukom.

Čuvarkuća/Jana Anić, Fotosekcija KSET-a

Ono što je s jedne strane bio rokenrol tulum, s druge je strane bio rastanak ispunjen melankolijom i sjetom, a Dimitrije, Mladen i Ivan oba su osjećaja balansirano i iskreno prenosili. Setlista je uključivala pjesme s oba albuma, prvijenca Pogrešna poznanstva te albuma Sunovrat objavljenog 2018. godine, a bend je otkrio da je novi album snimljen te će uskoro napokon ugledati svjetlo dana.

Prvi su dan Pozdrava Kotlovnici završili spektakularno, glasno i na koljenima, a onda je Dimitrije izgovorio rečenicu ispunjenu nadom s kojom ću i ja završiti ovaj izvještaj: „dogodine u KSET-u?“ž