Snažan odjek otvorenja osječke koncertne dvorane

U petak 27. rujna 2024., osječka je javnost mogla svjedočiti povijesnom događaju: svečanom otvorenju novoizgrađene koncertne dvorane, koja u čast osječkom skladatelju i violinskom virtuozu svjetskog glasa, nosi ime Franje Krežme.

Dvorana koja broji 400 mjesta nije bila dovoljna za svu publiku koja je željela nazočiti ovom događaju te se svakako nadamo da će pokazati istovjetan interes i za programe koje će dvorana ponuditi osječkoj i slavonskoj publici.

Koncert otvorenja svakako je ponudio atraktivan program: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i pijanist Konstantin Krasnitsky, pod ravnanjem šefa dirigenta Pascala Rophéa, izveli su Koncert za klavir i orkestar u c-molu, op. 18, br. 2 Sergeja Rahmanjinova i orkestralnu suitu Žar ptica Igora Stravinskog.

Na samom početku svečanosti, nakon što su nastavnici lokalne Akademije za umjetnost i kulturu Davor Dedić (klavir) i Anja Papa Peranović (sopran) izveli himnu, osječki violinski virtuoz Zvonimir Krpan i zagrebački pijanist Domagoj Guščić izveli su Scherzino za violinu i klavir Franje Krežme kao hommage umjetniku čije ime nosi dvorana. Scherzino je jedna od najizvođenijih Krežminih skladbi, a iako se uobičajeno izvodi kao vedri i virtuozni komad, Krpan je u njemu potražio lirski element i ponudio vlastito čitanje skladbe, koje je uključivalo izrazito nježno i izražajno vođenje melodije u središnjem dijelu skladbe, koju je u ovoj prilici izvodio na Krežminoj violini.

Nakon Krpana i Guščića na scenu su izašli članovi orkestra i solist večeri, osječki „internacionalac“ Konstantin Krasnitsky, bjeloruski pijanist i pedagog, dobitnik prve nagrade i nagrade publike na I. Međunarodnom pijanističkom natjecanju EPTA Svetislav Stančić u Zagrebu (1999.) te četvrte nagrade na III. Međunarodnom natjecanju Sergej Rahmanjinov u Moskvi (2002.). Krasnitsky nastupa diljem svijeta s vodećim orkestrima i dirigentima te predaje na umjetničkim akademijama u Bjelorusiji i Kini te se posljednjih godina smjestio u Osijeku, gdje na Akademiji za umjetnost i kulturu odgaja mlade generacije pijanista.

Osim što se istaknuo izvedbama djela hrvatskih skladatelja, a posebnu pažnju privukao je izvedbom Tanga Milka Kelemena, nakon koje je oduševljeni skladatelj zatražio da kompoziciju odmah ponovi, Krasnitsky također često izvodi i djela ruskih skladatelja te je za ovu priliku predstavio jednu od perjanica svog repertoara, Koncert za klavir i orkestar u c-molu, koji je mladi Sergej Prokofjev, već tada talentirani pijanist i kritičar, opisao kao „vrlo lijep“, a poznat je i opis  pijanista Nikolaja Medtnera, koji je snažnu i široku temu prvog stavka opisao kao „jednu od najizraženijih ruskih tema“ te akorde u klaviru usporedio sa zvukom zvona.

Drugi stavak donosi pastoralnu temu u E-duru, dok finale započinje brzim maršom, uvodeći jednu od najpoznatijih Rahmanjinovljevih melodija. Orkestracija je majstorski izvedena tako da tijekom cijelog koncerta klavir i orkestar surađuju skladno, bez nadmetanja. U izvedbi Krasnitskog i Simfoničara ta suradnja ogledala se u majstorskom dirigiranju šefa dirigenta koji je izvrsno popratio Krasnitskyjeve agogičke intervencije u djelo, omogućivši pijanistu potpunu slobodu da koncert izvede točno kako želi. Nakon gromoglasnog pljeska publike, Krasnitsky je izveo i kratak bis, Rahmanjinovljev Preludij op. 3 br. 2 u cis-molu, očito izabran kako bi kompelentirao ostatku programa.

Suita Žar ptica izvedena je izvrsno. Ovo kompleksno djelo ističe se osobitom ritmičkom složenošću i kontrastima u tempu, s prirodnim prijelazima između sporih i brzih dijelova. Melodijske linije sadrže kontinuirane ritmičke varijacije koje pridonose stvaranju razrađenih poliritmičkih tekstura. Ove bogate teksture često su suprotstavljene znatno tanjoj orkestraciji, čime se postiže snažan dramatski učinak. Harmonijska struktura djela također je iznimno bogata, s kromatskim pomacima koji služe ne samo kao sredstvo za izgradnju energije, već i kao narativni alat. Simfoničari su pokazali svu genijalnost ove orkestracije, omogućivši publici uživanje u solističkim dionicama drvenih puhača i volumenu te boji limenih puhača, uz minuciozno izrađene dionice u gudačima.

Dvorana je akustički prenijela svaki detalj izvedbe, a posebno valja istaknuti da njena drvena ljuska omogućuje publici da sa svakog mjesta u dvorani jednako čuju. Publika je oduševljeno pratila cijeli koncert, koji je izveden bez pauze. Iako je česta pojava da na koncertima otvorenja publika iz oduševljenja plješće i između stavaka, malo iznenađuje odluka organizatora da u program ne upiše stavke koncerta, čime je svima otežano praćenje samog koncerta, a ostaje i nada da će mali, ali izrazito ambiciozni tim logističke i tehničke podrške ostati na visokoj razini koju ova dvorana zaslužuje.