Partibrejkers u Tvornici: post-covid spektakl
Premda Partibrejkersi redovno posjećuju Zagreb, nastup u Tvornici podsjećao je na one dane kad se na koncerte dolazilo bez covid-potvrda, kad su ujedinjeni izvođači i publika stvarali eksplozivnu atmosferu. Nakon dvije godine, tako je bilo i na zagrebačkom nastupu u povodu 40 godina djelovanja banda
Koncerti Partibrejkersa su uglavnom jednadžba bez nepoznanica: čvrst i stamen nastup prekaljenih instrumentalista, repertoar koji se uglavnom ne mijenja, manje-više ista publika koja odrasta s njima te ih prati na nastupima u posljednjih 36 godina (band je, doduše, nastao prije 40 godina, ali su se raspali u prvoj postavi i nanovo okupili 1986.) i gotovo religijski zanos prigodom izvedbe ključnih pjesama.
Partibrejkers/Filip Bušić
Ne treba to čuditi: kratki statementi u njihovim pjesmama su generaciji njihovih fanova bili savršena supstitucija za mudre misli istočnjačkih mudraca kao što su Lao Tse, Thich Nhat Nahn i drugi te je uz rudimentalnu svirku, posrijedi iskonska esencija rock’n’rolla. Ni manje ni više.
Pa ipak, koncert u zagrebačkoj Tvornici 26. veljače imao je i dodatnu dimenziju. Posrijedi je bio jedan od prvih nastupa koji su nakon dvije godine djelovali nepandemično: posve popunjena Tvornica, oduševljena publika, neprestani pljesak, podizanje pojedinaca i pojedinki na ramena, ali i prijenos raspomamljenih fanova na rukama ispred pozornica uz desetak bačenih piva tijekom koncerta… pa da, to je ono što se zove pravi rock-koncert.
Partibrejkers/Filip Bušić
Odlično odabrana predgrupa – KUD Idijoti cover band Stare pizde zaista je zagrijala publiku zaraznom svirkom posve u maniri originalnog banda, pa su Partibrejkersi već u uvodnoj pjesmi “Noć” i bez verbalnih ekshibicija pjevača Zorana Kostića Caneta zapalili publiku, koja je u drugoj pjesmi “Ako si” eksplodirala.
Koncert je trajao 80 minuta, a dodatnih pola sata band je publici priuštio kroz dva bisa. Repertoar je bio manje-više isti kao i na njihovim ranijim zagrebačkim nastupima, u dvorištu Hale ljetos, u Vintageu prije par godina ili u sklopu Brijačnice, također u Tvornici. Koncertni favoriti “Hoću da znam“, “Ono što pokušavam”, “Zemljotres”, “Kreni prema meni”, “Hipnotisana gomila”, “Put” i drugi raspametio je publiku, a u tom nizu jedino je nedostajala skladba “Prsten” koju je band bio izveo na drugom bisu u Vintageu.
Partibrejkers/Filip Bušić
U petočlanoj postavi, s dvije gitare Partibrejkersi i dalje zvuče iznimno moćno, a Cane je na ovom koncertu pokazao i zavidnu vokalnu formu. S ovim potencijalom sigurno je da band može rasprodati i veće dvorane, a dinamiku nastupa zacijelo bi obogatila i primjena nekih dodatnih instrumenata, klavijatura ili saksofona u pojedinim pjesmama. No, iluzorno je očekivati od Partibrejkersa da se mijenjaju, kad su oni svoju ulogu u regionalnom rock-korpusu i sagradili upravo na bazičnome, vječnom i nepromjenjivom rock’n’rollu.
Cane će i dalje biti glas generacije, a gitarist Nebojša Antonijević Anton jedan je od ponajboljih gitarista na ovim prostorima. Nakon sedam godina vjerojatno se ne treba nadati ni novom albumu, premda bi neko dvostruko live-izdanje posve sigurno izvrsno sjelo u njihovoj diskografiji, a fanovima popunilo prazninu do njihovoga sljedećeg nastupa.
