Petar Grašo u rasprodanoj Areni Zagreb - pothvat vrijedan čekanja
Prvi veliki koncert u Zagrebu, nakon dvogodišnje pauze, priredio je splitski autor, pjevač i zabavljač Petar Grašo. Arena je bila dupkom puna, a on se odužio nizanjem hitova koje su oduševljeno prihvatili svi od početka do kraja nastupa. Bilo je to tek prvo poluvrijeme – drugi koncert najavljen je za danas
Petar Grašo/Matej Grgić
Baš kao u njegovoj pjesmi s početka karijere, mjesec iznad oblaka svijetlio je u zagrebačkom mraku dok su se automobili gužvali na cesti prema Areni. Dvije godine od početka pandemije, najveća gradska dvorana konačno je otvorila vrata koncertima, a čast da održi prvi – pripala je Petru Graši.
Koncert je kasnio punih sat vremena, ali iz razumljivog razloga: provjera covid potvrda usporila je ulazak publike. Arena je bila dupkom puna, a publika, željna glazbe i velikih događanja, ogromnim je pljeskom dočekala čak dvadeset glazbenika. Kad se 1995. godine prvi put pojavio, bio je veliko osvježenje na estradnoj sceni.
Petar Grašo/Matej Grgić
Autor, pjevač i zabavljač, Petar Grašo je bez problema bio prihvaćen i neprestano nizao hit za hitom, no, da ga se tada pitalo može li se zamisliti da već na prvoj pjesmi, poput Miše Kovača, raširi ruke i dobije publiku, vjerojatno ne bi odgovorio potvrdno.
Međutim, to se ipak dogodilo, i ne samo jednom, nego na apsolutno svakoj pjesmi! Spektakularnu je večer, posve neočekivano, otvorio svojim aktualnim hitom ”Jel’ ti reka ‘ko” koji je inače u rekordnom roku pokosio radijski eter. Odmah je pokrenuo cijelu dvoranu i tim tempom nastavio nizati ”Brod ljubavi”, ”Šporke riči”, ”Ne boli me”.
Petar Grašo/Matej Grgić
Pet godina Grašo nije nastupio u Areni. Prve tri relativno su brzo prošle, kaže, ali posljednje dvije kao da traju dodatnih sedam-osam godina. „Dugo vremena nismo imali priliku vidit se ovako. Dugo vremena nismo imali priliku družit se ovako. Dugo vremena nismo imali priliku biti slobodni. Ovo je prvi koncert s toliko svita i drago mi je šta ću biti prvi među jednakima koji će otvorit sezonu nečega što smo svi čekali! Hvala što se čekali pet godina! Doći ovdje na binu i vidit vas ovako, znaš da je sve u životu bitno!“
Tonči Huljić – jedini gost
Na njegovim koncertima, zna se, nema puno govora. Kako kaže, na njima se samo „uživa, zabavlja, voli i piva“. Nekoliko je pjesama posvetio svojim uzorima, Arsenu Dediću i Oliveru Dragojeviću. Oliverova ”Nisan ja za te (dvaput san umra)” sasvim se prirodno uklopila u njegov repertoar i pobrala ovacije.
Grašo je morao reći koliko mu nedostaje i kako je pokazao njemu i svima ostalima na koji se način stvari trebaju raditi, ali da ne skrene u patetiku, nastavio je zabavljati razigranom i plesnom ”Nedostaješ mi ti”.
Usred koncerta podijelio je vijest kako je proglašen dobitnikom Večernjakove ruže za glazbenika godine, nagradom za koju je nekoliko puta bio nominiran, ali je posljednji put nagrađen prije sedamnaest godina.
Petar Grašo/Matej Grgić
”Mojom nevistom” najavio je svojega jedinog gosta Tončija Huljića, uz komentar da smo svi obitelj, netko više – netko manje, i nakratko mu prepustio mikrofon za kratki medley Madre Badesse. Naravno, publika je najviše reagirala na ”Ja san rojen da mi bude lipo”, ali zanimljivi su bili i dueti ”Inamorana” i ”Providenca”.
Teško je reći je li Grašo bolji autor, pjevač ili zabavljač. Podjednako je dobar i u laganijim pjesmama za klavirom i u onim energičnim kad šarmira pokretima Freddieja Mercuryja. Svoje vokalne mogućnosti pokazao je u ”Mojem zlatu”, doduše, u studiju kroz zafrkanciju, ali i kroz demonstraciju na svakoj izvedbi uživo. Njegove autorske pjesme poput ”Ljubav sve pozlati”, ”Trebam nekoga”, ”Volim i postojim” i ”Neka mi ne svane” izdržale su test vremena.
Petar Grašo/Matej Grgić
Riznica muzikalnosti
Kako se koncert bližio kraju, tako su se i hitovi izvođeni u kraćim verzijama spajali u sve dulje medleyje. Dva i pol sata nisu bila dovoljna da se izvedu sve pjesme koje su ostavile trag. Ni sama nisam bila svjesna koliko uistinu puno hitova ima Petar Grašo jer, iako sam večeras prvi put bila na njegovu koncertu, znala sam pjevati od početka do kraja gotovo sve pjesme. To je dokaz njegove sveprisutnosti.
Divni su vrhunci bile izvedbe pjesama ”Srce za vodiča”, kada su se dvoranom zakotrljali veliki crveni baloni, ”Utorak”, koja je navela romantičare da upale svoje mobitele, i ”Ljubav sve pozlati (Sve dobro u ljudima)”. Naposljetku, svaka je pjesma bila jedna cijela riznica muzikalnosti i ljubavnog simbolizma, što čini Grašu – u kombinaciji s Huljićem – neospornom demonstracijom umjetničkog umijeća na našim prostorima.
Petar Grašo/Matej Grgić
Možda je to razlog zašto je Grašo ostao toliko omiljen otkako je debitirao. Posve je vladao pozornicom i osjećalo se kako iz svake njegove pore izlazi užitak i prelijeva se na publiku. Dosljedan u svojoj izvedbi, osim što je produbio svoj rad, zadržao je realističnost i prizemljenost, i nastavio podcrtavati emocije i poruke.
Preplavljen osjećajima, zahvaljivao je publici: „Ovo su stvari koje je teško opisati! Ovo je neopisivo! Nešto što smo toliko čekali! Hvala vam od srca što ste mi učinili definitivno jednu od najljepših večeri u mom životu! Hvala vam što uz vas vrijeme teče najbolje na svitu!“
Petar Grašo/Matej Grgić
Trebali su nam ovakvi koncerti.
Osjećaj slobode i normalnosti vratio se na snažan, lijep i ohrabrujući način, a nakon koncerta postalo je jasno da je ovaj pothvat Petra Graše i Narodnog radija itekako bio vrijedan čekanja. Zaboravili smo da smo u kaosu, da se svijet već neko vrijeme raspada, pa, poput orkestra na Titanicu, pjevamo i ne odustajemo.
I to je samo početak. Već večeras nova je prilika za ponavljanje gradiva.
