Pipsi u Boogaloou: I u nebo s njim i u pakao

Život u Zagrebu često znači da propuštate neke koncerte, pogotovo one domaćih bendova, jer nekako mislite da će „sigurno svirati opet“ i jer ste ih „vidjeli već sto puta“

PipsChips&Videoclips u Boogaloou/foto: Matej Grgić

I dok neki bendovi godinama imaju isti repertoar i koncerti im se ne razlikuju mnogo iz godine u godinu, pa zaista ne propuštate ako ne idete na svaki nastup, PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS nisu u toj kategoriji.

Neke bi mogao zavarati Dubravko Ivaniš Ripper, koji prvi od tri koncerta u Boogaloou otvara sa šiltericom na glavi, sunčanim naočalama na nosu i rukom u džepu, nonšalantno pjevajući “Tek da nas podsjeti“. No, ako ste bili jedni od onih koji su još jednom odlučili doći na Pipse, sigurno niste otišli nezadovoljni. Jer oni su bend koji stalno unosi promjene u svoje nastupe, iznenađuje i nagrađuje svoju publiku. Tako je i u srijedu koncert počeo prilično ležerno, čak i s kratkim zastojem nakon prve pjesme. Kratko treba spomenuti probleme s rasvjetom na pozornici u prvom dijelu koncerta, koji možda nisu toliko smetali publici, pa ni bendu, no nadamo se da takvih iznenađenja neće više biti.

PipsChips&Videoclips u Boogaloou/foto: Matej Grgić

„Dobra večer, Zagrebe, ljubavi moja“, uzviknuo je Ripper i nastavio s hitovima s posljednjeg albuma, Vesna, objavljenog prošle godine.

Sad već tradicionalno, Ripper je izveo “Ljubav“ s kćeri Lucijom Ivaniš i klavijaturistom Zdeslavom Klarićem, a Jadranka Ivaniš Yaya, koja je uz Ivanu Starčević bila na back vokalima, otpjevala je “Trubača“ te hit Jinxa “Na čemu si ti“.

Ova obiteljska situacija nešto je na što smo naviknuli, iako nije nimalo uobičajena. Samo su nas malo razmazili pa mislimo da je to tako uvijek i svuda. Talentirana obitelj Ivaniš, koja uspješno izbjegava cringe koji bi ih mogao pratiti, međusobno se nadopunjuje i podržava, što je ponekad stvarno dirljivo i volimo to vidjeti.

PipsChips&Videoclips u Boogaloou/foto: Matej Grgić

Upravo su snažni back vokali pridonijeli sasvim drugačijim izvedbama i doživljaju pojedinih pjesama. Primjerice, iznimno rijetko mogli smo čuti “Bratec Martin“ na kraju “Dan Mrak“, a u Boogaloou je to zvučalo moćno, poput kakvog zbora. Treba izdvojiti i sjajnu izvedbu “Porculana“, koji se također ne izvodi često, a u ovom je aranžmanu ne samo funkcionirao, nego bismo se razveselili kad bismo čuli i snimljenu verziju.

Prvi dio završio je s “Bogom“, uslijedio je prvi bis koji je zaključio “Poštar lakog sna“, zatim drugo vraćanje na pozornicu za već spomenuti “Porculan“ i konačno “Malenu“ i “Na putu prema dolje“. Nisam sigurna da je itko stvarno očekivao treći bis, a kamoli da to bude “Dinamo ja volim“, unatoč skandiranju. No, upravo to se dogodilo. Prvi put nakon Šalate, Ripper i Pipsi izveli su kultnu himnu zagrebačkog nogometnog kluba i stvarno se činilo kao da će se „srušiti stadion“. Svaki pravi fan Pipsa, koji je ujedno i navijač Dinama, naravno, potajno se nada da će se ovo dogoditi na svakom koncertu. Možda je upravo to razlog zbog kojeg se nastupi ovog benda ne propuštaju, pogotovo u njihovom rodnom gradu. Hoće li se ovo ponoviti u četvrtak i petak, zna samo Ripper – a možda još ni on. Nije ni bitno, možemo samo ponoviti njegove riječi s koncerta: „Volimo vas.“