Plavi orkestar: Bend koji ne izlazi iz mode

„Dame i gospodo, Plavi orkestar“

Neki su Valentinovo proveli u restoranu, neki u kinodvoranama, neki pak možda na starim stolcima terase u zgradi s lijepim pogledom, neki na koncertu, a neki na pozornici u rasprodanoj Areni. Ova zadnja grupa ne traži previše predstavljanja, oni su Plavi orkestar, Loša, Ćero 1, Ćero 2 i Mladen Pavičić Pava, koji se nakon više od tri desetljeća vratio iz Kanade svirati s bendom.

Plavi orkestar u Areni Zagreb/foot: Matej Grgić

Neka ljubi se Zagreb i Sarajevo

Krenuli su kao novi primitivci, još 1983. godine u Sarajevu, ali i danas kažu, za Zagreb čuvaju posebno mjesto u srcu. „Osjećamo veliku zahvalnost što večeras baš s vama pjevamo ove pjesme koje su snimljene u ovom lijepom gradu“, rekao je Saša Lošić Loša i krenuo s prvom pjesmom ove večeri, “Kad si sam druže moj“, pa nastavio s “Djevojkom iz snova“. Svakako nije najromantičniji početak koncerta za Valentinovo, ali tko još voli klišeje?

Ova večer bila je jedan veliki vremeplov, Plavi orkestar vratio je Arenu 40 godina u prošlost, kad su snimili svoj debitantski album Soldatski bal i od tada se njihove pjesme ne prestaju pjevati. Publika, koja je rasla uz hitove poput “Suada“, “Bolje biti pijan nego star“ i “Goodbye teens“, pjevala je na sav glas, a priključili su im se i oni koji bend tek otkrivaju i neke pjesme slušaju po prvi put.

Plavi orkestar u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Lošina kapa i stari hitovi

Prvi put sam se upoznala s likom i dijelom Plavog orkestra kad sam kao mala dobila prvu kapu ovog stila i svi su mi zezali da izgledam kao Loša, gdje meni apsolutno ništa nije bilo jasno. Svakako mi je još manje bilo jasno kad sam krenula slušati njihovu “Bolje biti pijan nego star“, a mislim da je roditeljima još nejasnije bilo kad sam krenula usred dana pjevati tekst (njegove dijelove) baš te pjesme s tom kapom na glavi. Publika je poludjela, a ja sam se prisjetila te svoje male verzije, pjevajući s istim entuzijazmom, ali sada s punim razumijevanjem.

Plavi orkestar u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

„Da su nam one godine i ova pamet“

Nakon priče o zabrani izvođenja i snimanja pjesama, Loša je dodao: „Da su nam one godine i ova pamet, ovu pjesmu nikad ne bismo snimili, a sad je izvode naši kolege iz Dubioza kolektiva, mi ćemo je večeras izvesti u originalu“ te najavio pjesmu “Fa, fa, fašista”. Gledala sam ljude oko sebe kako su se odjednom svi ustali i podržali ih. Cijela Arena je stajala i pjevala stihove pjesme. Bio je to trenutak u kojem su svi, bez obzira na godine, osjećali onu istu snagu i poruku koju je ta pjesma nosila. Nije bilo samo pjevanja, već i posebne povezanosti između benda i publike, koja je, zajedno, proživljavala i prošla kroz sve te godine i promjene.

Plavi orkestar u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Jukebox dana – Plavi orkestar

Stvarno mi je bilo teško i popratiti sve pjesme koje su se svirale, bilo je tu i sada popularne, “Lovac i košuta“, bezvremenskih hitova, “Zelene su bile oči te“, “Sava tiho teče“, “Pijem da je zaboravim“ i tako dalje. Ništa nije nedostajalo, svaka pjesma je dolazila s onim zvukom koji te odmah pogodi, kao kad se sjetiš tih trenutaka iz prošlosti, kad su baš te pjesme bile soundtrack tvojih dana.

Nekako, sve to daje dojam da Plavi orkestar nije samo bend koji je “bio”,  oni su zapravo i dalje itekako prisutni. To što su svirali u rasprodanoj Areni, uz te iste pjesme koje su nekada svi pjevali u prvim ljubavima i neuspjelim izlascima, sada je zapravo samo dokaz da njihova glazba nije ostarjela. Oni su naša glazbena biblioteka, ona koju otvoriš kad ti treba doza energije, ali i prisjećanje na trenutke kad su te pjesme bile sve što si slušao, a na kraju dana, svaka generacija nosi svoju verziju njihovih pjesama.