Pocket palma u Tvornici: nesvjesnost vlastite pozicije na sceni
Luka i Anja u zagrebačkoj Tvornici kulture nisu nova imena. I namjerno ne govorim o protagonistu pocket palma, nego se vraćam sedam godina unatrag. Tada su kao Side Project – prva dark pop formacija dvoje prijatelja glazbenika – djelovali kao mojito bez šećera. Prva verzija bila je u skladu s angstom formativnih godina, više negoli ono što će uslijediti. Već kao Side Project, u Malom pogonu Tvornice okupljali bi vršnjačku publiku skromne tendencije rasta i upravo su ondje i pred njom polirali svoje vokalne i instrumentalne izvedbe, kao i nošenje na pozornici pred gomilom očiju uprtih u njih.
Anglofoni Side Project nakon dva albuma preko noći mijenja ruho industrial pop pjesmom ”Liquid” vizualiziranog sada tropskim, prezasićenim i jarkim bojama i na engleskom jeziku najavljuju ples, ali istovremeno pozdravljaju Side Project.
I stvarno, Side Project bio je uvertira u pocket palmu kao sljedeću etapu u kojoj ranije introvertirani adolescenti postaju zreli glazbenici. U nostalgičnim melodijama osamdesetih godina i ‘iznošenih’ sintesajzerima pronalaze svoju nišu, zvuk, estetiku, ali i publiku. Nekalkulirano vođeni vlastitom intuicijom, Anja i Luka stvorili su plodno tlo za projekt pamtljiva imena, identiteta i zvuka, ne znajući da će nakon formacije pocket palme negdje 2019. godine – debitantskim eponimnim albumom – biti i pokretači društvenih promjena.
Tik do pandemije, prvijenac predstavljaju po prvi put u Velikom pogonu gdje i dalje mirišu na mračniju fazu dark popa u Side Projectu, no analognim zvukom pulsirajućih osamdesetih tjeraju publiku na ples. Korona zaustavlja svijet, ali ne i kreativni duo koji u tom razdoblju doživljava svoju prvu renesansu: u suradnji s fotografom i snimateljem Benjaminom Strikeom definiraju svoj vizualni potpis i melankoliju ostavljaju u prošlosti. Vrijeme je za senzualnost, gipkost, romansu i bezuvjetnu ljubav.
U točno dvije godine između promotivnog koncerta prvijenca i promotivnog koncerta njegova nasljednika Atomi iz 2021. godine, Luka i Anja postali su domaća zaštitna lica generacije Z – vidimo ih u reklami mladima orijentiranog bonbona – kao i sve prihvaćenije queer scene u Hrvatskoj koja će na domaćoj sceni (uz najvažniji House of Flamingo) učiniti vidljivim postojeću kulturu voguea.
Je li njihova lirika u međuvremenu preuzela queer tematiku? Ne. Ali njihova neverbalna komunikacija kroz dosljednu estetiku benda, nepatvorenu i neposrednu komunikaciju s publikom u stalnom porastu oblikovala je prostor slobode i samoaktualizacije mlade LGBTQI zajednice kakvu dosad na glazbenoj sceni kod nas nismo vidjeli. Čak ni uz Lollobrigidu, čija je smjela Ida Prester svojevrsna kuma pocket palme.
Natruhe takve iskrene osobne ekspresije publike u glavnom gradu mogli smo vidjeti eventualno 2009. godine na nastupu Lady Gage kao suvremene gej ikone. No, njoj je LGBTQI zajednica bila performativna platforma. Proračunato i kalkulirano. Privlačnost pocket palme leži u njihovoj iskrenosti, ali i neopterećenosti spoznajom da su zaštitna lica zajednice. Njezine glasove i težnje za izrazom, kao i jednakošću artikuliraju u svojoj vizualnoj komunikaciji, dok je lirika univerzalna i neograničena socijalnim konstruktima.
I napokon, dolazimo do tvorničkog koncerta u subotu navečer, točno dvije godine od prvog nastupa dvojca u Velikom pogonu. No, ovaj puta kao trojac – revitaliziran energijom kosmata gitarista Brune Žabeka – pocketići su samouvjereniji i opušteniji no ikad u izvedbi mozaika pjesama s dva studijska albuma. A oba je doista njihova publika jednoglasno pratila u treperavoj, ali i zamišljenoj šetnji prošlosti osamdesetih godina kojoj nisu dobno pripadali.
Generacija Z na valovima Generacije X potvrdila je da glazba nema nikakve okvire, pa ni one vremenske, a da na užitak u zvuku i čak u ovom slučaju fabriciranoj nostalgiji svatko ima pravo: umjetnost je pravac, a ne dužina. Pritom su im svakako vršnjački pandani beogradska kantautorica Tam i njezini synth pop sugrađani Fantom koji su odradili vježbe zagrijavanje publike pocketića.
Ovoga puta, ipak, svjesno odabirem ne izvještavati kronologiju večeri i taksativno navoditi segmente cjelovitog nastupa koji je popunio prostor donedavno utišane koncertne dvorane, koliko želim dokumentirati trenutak potvrde liberalizacije i zdrave tolerancije našeg društva. Pocket palma u tom su smislu preuzeli ulogu koji su nekada rock glazbenici imali kao društveni aktivisti poetski usmjereni na korekciju društvenih anomalija i netolerancije. A sve to bez ijedne riječi o istome.
Vjerojatno su i sami bili nesvjesni svoje uloge večeri, ali i posljednjih godina kada njihova etika postaje nulta točka slobode mladih generacija sve više lišenih hendikepa konzervativizma. Dapače, generacija usmjerenih na ključnu riječ večeri koju su Anja i Luka upućivali publici kao znak zahvale za vjernost: ljubav. Bend bez ikakvoga promišljenog političko-aktivističkog programa uspio je napraviti veću društvenu promjenu negoli sistematičan mrzilačko-huškački antipod Tram 11.
Naposljetku, kada pokušavam posložiti sva zapažanja s koncerta pocket palme u Tvornici kulture, ne mogu izbjeći naglasiti simbiozu ovog benda – kao i prethodnih uspješnih imena koji su ovog ožujka kročili na pozornicu dvorane – s organizacijom agencije YEM. Porto Morto je svojim koncertom redefinirao pojam glazbenog performansa, kutinski su debitanti Podočnjaci sa samo godinu staža večer prije pocketića ispunili dvoranu – s jednim albumom i premijernim nastupom.
Svjedočimo novom trenutku hrvatske glazbe čiju scenu revitaliziraju nove generacije kreativaca. Oni progovaraju iz suvremene perspektive. Drugim riječima, progovaraju za publiku, a ne publici, i dokazuju da su glazbenici mlađe generacije glasnogovornici duha vremena te se koriste jezikom svoje generacije. Zajednički im je nazivnik progresivan Yem kao izdavač i booker koji istinski poznaje rad svojih klijenata, ali i (mlade) publike kao novih konzumenata glazbe. U tom međuprostoru ne oblikuju samo uspjeh, nego i scenu. Uzbuđen sam svjedok pozitivna zaokreta prema mladima na kojima scena ostaje.
