Porto Morto u Tvornici: manifest nove hrvatske pop-estetike
Glazba je druge i mrzle subote ožujka izvukla ljude iz uglavnom plinom grijanih stanova na mnoštvo lokacija. Koncert je bila riječ dana, a meni drugi dan zaredom adresa je bila Tvornica kulture da bih napokon vidio Porto Morto. Drugi se dio populacije slio u Laubu na Caribou, a vjerojatno najveći u Halu na Mariju Šerifović. Svakom njegova doza šoua.
Portotrend
A po svoju je dozu popa i igara došla prekrasna gomila među kojom se nazirala i mala postrojba popularnih glazbenika koji su došli iz podrške i znatiželje trenutno jednom od najzanimljivijih imena na sceni – kolektivu Porto Morto koji je prošlu godinu zacementirao albumom Portopop, dragim stanovnikom naše galerije najboljih izdanja 2021. Naučeni na poslovično kašnjenje iz pretpandemijskih vremena, glave i grla koje će ukrasiti krajobraz auditorija Porta Morta oko devet su se koncentrirale pred dvoranom i (gotovo neznatno) pomaknule početak koncerta performansa.
Portoshow: performans u činovima
Prema obrascu američkih glazbenih zabavljača, pop imena proizašlih iz generacije MTV-a, Porto Morto svoje live predstavljanje glazbenog opusa pretvaraju u show, gotovo kazališno-glazbeno-plesnu predstavu s narativnom linijom. Kao futuristički lokalni eksperimentatori s formulom popa, na sceni materijaliziraju svoju definiciju svega što hvaljeno treće izdanje konceptualno predstavlja. Njihov je pop neodvojiv od teatralnosti u prezentaciji: s narativnim intermezzima kao vezivnim tkivom svog performansa momci povezuju tematske cjeline cjelovečernjeg ciklusa.
A na kraju, svojim uniformiranim kostimima od bijelog lateksa i popartističkim gumenim perikama karikiranim kao na kakvim ranim 3D videoigrama devedesetih ili čak na principu estetike animea povezuju se i modno. Portoshow je postmoderno iskustvo: on je koncert, on je predstava, on je koreografija, on je višeznačna revija. Nad takvim spekatlom, publika je bendu jela iz ruke.
Kako je to rekao kolega s prijateljskog medija Patrik Horvat, „ovo je art revolucija u hrvatskoj modernoj glazbi.“ A da parafraziram jingl s albuma i pitam sebe i vas: „da li je to pop-art ili art-pop?”
Portoshow i gosti
Neonski teatar hiperdinamičnog kolektiva na pozornici ugošćuje glazbenike koji su im obilježili neke od najpopularnijih singlova. Darko Rundek, novovalna legenda, ali i jedan od najvećih bardova suvremene hrvatske glazbe, na pozornicu koreografirano kroči u ujednačenom dress kodu onom bendovskom tijekom izvedbe hita “Hodaj” s prethodnog albuma Portofon. Njegov je nastup bio više očekivan negoli gostovanje na pozornici Natali Dizdar večer prije, jer upravo uz bok Rundeku u novoj i prije svega svježoj formaciji njegova benda gitaru svira Roko Crnić – karizmatični frontmen i multipraktik Porta Morta.
Naravno, pred sam kraj šouprograma kada treba odahnuti od amortizacije koljena i zglobova uz “Vrijeme je za chillanje,” tijekom koje na jednu od platformi pozornice skače mladi Stil – Darko Stilinović iz Spremišta, kao jedne od ekstenzije JeboTona kakva je i sam Porto Morto. Ipak, moram priznati ovdje da sam očekivao Jacquesa Houdeka kao gosta benda…
Portoshow i popucali zvuk
Vrhunski režirano popularno-zabavno iskustvo nije prošlo besprijekorno. Iako kolektiv bez premca pomiče granice nastupanja uživo u našoj maloj zemlji, redefinira sintagmu scenskog nastupa i scenske karizme, još uvijek će trebati raditi na najvažnijoj komponenti performansa – zvuku. Višegodišnje iskustvo i virtuoznost pojedinih instrumentalista benda jasno su se demonstrirali tijekom koncerta, ali česta mikrofonija i pucanje zvuka pokazuju da pretprodukcija i režija svoj konačni test imaju u realnim uvjetima, pred punom dvoranom. Mikrofonija nije ni neobična s obzirom na brojnost mikrofona, što statičnih što onih oko glave frontmena i njegovu fizičku dinamiku, ali novi nastupi trebat će revidiranje zvuka, što profesionalcima poput Porto Morta neće biti veliki izazov.
Portoshow: popilog
Porto Morto nakon dva albuma kojima su definirali zvuk i poetiku, s Portopopom pišu manifest hrvatske pop-estetike kakva će zasigurno postati metodološki obrazac nadolazećim (i aktualnim popularnim) bendovima, a kolektiv upisati u glazbene antologije. U Tvornici smo svjedočili prvom takvom spektaklu kojeg dodatna poliranja mogu dovesti samo do savršenstva.